Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1630/19 (V. M.)
Odluka donesena 10. 12. 2020.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Upravni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 55
- Zakon o upravnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o upravnim sporovima · čl. 139
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku
- Zakon o upravnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-1630/19
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 12. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. decembra 2020. godine, u predmetu broj AP 1630/19, rješavajući apelaciju Velimira Marića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio Velimir Marić.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Vladom Federacije Bosne i Hercegovine pod brojem 22.13-08-05-1-28/05.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da apelantu Velimiru Mariću isplati iznos od 3.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje upravnog postupka u predmetu broj 22.13-08-05-1-28/05 u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da u prethodno navedenim rokovima od najkasnije tri mjeseca obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Velimir Marić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara podnio je 10. aprila 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog toga što Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada) duži vremenski period nije postupila po Presudi Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 U 000119 07 U od 26. decembra 2007. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, 17. juna 2020. godine zatraženo je od Kantonalnog suda i Vlade da dostave odgovore na apelaciju. Ustavni sud je 4. novembra 2020. godine od Kantonalnog suda zatražio informaciju o tome kojem upravnom organu je uručena Presuda tog suda broj 07 0 U 000119 07 U od 26. decembra 2007. godine.
3. Odgovor na apelaciju Vlada je dostavila 6. jula 2020. godine, a Kantonalni sud nije dostavio u ostavljenom roku odgovor na apelaciju. Kantonalni sud je 16. novembra 2020. godine dostavio dostavnicu o uručenju presude tog suda od 26. decembra 2007. godine upravnom organu (tj. Vladi Federacije BiH Sarajevo).
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelant je 8. maja 2005. godine Federalnom ministarstvu odbrane - Upravi za odbranu Mostar - Odjelu za odbranu Općine Konjic (u daljnjem tekstu: Odjel) podnio zahtjev za povrat stvari i naknadu štete. Rješenjem Odjela broj 22.13-08-05-1-28/05 od 18. avgusta 2005. godine apelantov zahtjev je odbijen. Apelant je 29. avgusta 2005. godine protiv navedenog rješenja podnio žalbu o kojoj Federalno ministarstvo odbrane Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) nije donijelo odluku. Apelant je 3. oktobra 2006. godine podnio zahtjev Federalnoj upravi inspekcije da preduzme određene radnje iz svoje nadležnosti radi okončanja predmetnog postupka i donošenja drugostepene odluke.
6. Nadalje, proizlazi da nadležna inspekcija nije postupila po apelantovom zahtjevu u roku od 30 dana, te da je apelant Kantonalnom sudu podnio tužbu zbog „ćutanja administracije“ sa prijedlogom da se tužba uvaži i naloži tuženoj (Vladi Federacije BiH) da u roku propisanom zakonom donese odluku o podnesenoj žalbi.
7. Presudom Kantonalnog suda broj 07 0 U 000119 07 U od 26. decembra 2007. godine apelantova tužba je uvažena i naloženo je Vladi da u roku od 15 dana od dana prijema presude odluči o žalbi koju je apelant podnio 29. avgusta 2005. godine protiv Rješenja Odjela broj 22.13-08- 05-1-28/05 od 18. avgusta 2005. godine.
8. U obrazloženju je navedeno da je apelant tužbu podnio zbog „ćutanja administracije“ jer Federalno ministarstvo odbrane nije u zakonskom roku donijelo odluku o apelantovoj žalbi podnesenoj protiv Rješenja Odjela broj 22.13-08-05-1-28/05 od 18. avgusta 2005. godine. Nadalje je navedeno da je sud dopisom od 6. septembra 2007. godine od tužene zatražio spise predmeta i odgovor na tužbu u roku od 10 dana. Navedeno je da je dopis suda tužena zaprimila 10. septembra 2007. godine, ali da sudu nije dostavila spis predmeta, niti odgovor na tužbu. Navedeno je da je tužena sudu dostavila kopiju dopisa koji je uputila Ministarstvu odbrane BiH (za ranije Federalno ministarstvo odbrane - Vojsku Federacije BiH) u kojem je zatražila da se spis predmeta dostavi Kantonalnom sudu. Ukazano je da, i pored traženja tužene, sudu nisu dostavljeni spisi predmeta, te je sud našao da je apelantova tužba opravdana, pa je o njoj odlučio i bez dostavljanja spisa predmeta, jer je apelant uz tužbu priložio sve dokaze iz kojih je vidljivo da je postupao na način kako je u tužbi naveo, pa je na osnovu priloga dostavljenih uz tužbu sud utvrdio opravdanost tužbe.
9. Kantonalni sud je navedenu presudu dostavio Vladi 4. januara 2008. godine.
10. Iz stanja spisa nadalje proizlazi da Vlada nije postupila po presudi Kantonalnog suda od 26. decembra 2007. godine.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelant smatra da mu je Vlada, kao drugostepeni organ uprave, zbog nepostupanja po Presudi Kantonalnog suda broj 07 0 U 000119 07 U od 26. decembra 2007. godine duži vremenski period povrijedila pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
b) Odgovor na apelaciju
12. U odgovoru na apelaciju Vlada navodi da je nesporno da obaveze Vlade utvrđene Zakonom o odbrani Bosne i Hercegovine i Zakonom o prestanku primjene Zakona o odbrani Federacije Bosne i Hercegovine obuhvataju i ponovno upravno rješavanje predmeta po pravosnažnim presudama nadležnih sudova koji su odlučivali o zakonitosti pojedinačnih upravnih akata prijašnjeg Federalnog ministarstva odbrane. Navodi da je Vlada na 80. sjednici, održanoj 26. avgusta 2013. godine, donijela Uredbu o privremenom preuzimanju dijela funkcija prijašnjeg Federalnog ministarstva odbrane iz vojnih evidencija do usvajanja izmjena i dopuna Zakona o federalnim ministarstvima i drugim tijelima federalne uprave.
13. Vlada navodi da nije postupila po Presudi Kantonalnog suda broj 07 0 U 000119 07 U od 26. decembra 2007. godine, jer joj presuda nije dostavljena. Navela je da pretpostavlja da su presuda i spis predmeta dostavljeni Ministarstvu odbrane BiH zbog čega je dopisom od 26. juna 2020. godine zatražila od Ministarstva odbrane BiH da joj dostavi spis predmeta, kako bi mogla postupiti po presudi Kantonalnog suda. Vlada smatra da je apelant značajno doprinio trajanju postupka, jer je mogao da pokrene pred nadležnom organom disciplinski postupak protiv odgovornog lica za tešku povredu službene dužnosti, te da je na taj način eventualno mogao izdjejstvovati da se o njegovom zahtjevu odluči u roku koji korespondira sa standardom razumnog roka. Vlada navodi da je apelant propustio da, u skladu sa članom 27. Zakona o upravnim sporovima, podnese prijedlog nadležnom sudu za pokretanje disciplinskog postupka protiv odgovornog lica za tešku povredu službene dužnosti, te da apelant u konkretnom slučaju nije iscrpio djelotvorne pravne lijekove. Vlada predlaže da se apelacija odbaci kao nedopuštena.
14. Kantonalni sud je dostavio dostavnicu o uručenju presude tog suda Vladi od 26. decembra 2007. godine.
V.Relevantni propisi
15. U Zakonu o upravnom postupku (“Službene novine Federacije BiH“ br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:
Član 6.
Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, preduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih lica, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.
Član 14.
Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.
Član 15.
Organ koji vodi postupak starat će se da neznanje i neukost stranke i drugih osoba koje učestvuju u postupku ne bude na štetu prava koja im po zakonu pripadaju.
Član 216.
(1) Kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, a prije donošenja rješenja nije potrebno provoditi poseban ispitni postupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne može donijeti rješenje bez odgode (rješavanje prethodnog pitanja i dr.) nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje urednog zahtjeva, odnosno od dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.
(2) U ostalim slučajevima kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti, ako je u interesu stranke, nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 60 dana, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.
(3) Ako nadležni organ protiv čijeg je rješenja dopuštena žalba ne donese rješenje i ne dostavi ga stranci u roku iz st. 1. i 2. ovog člana, stranka ima pravo izjaviti žalbu nadležnom organu, kao da je njen zahtjev odbijen.
(4) Kad se u postupku radi o slučajevima iz člana 139. ovog zakona, nadležni organ je dužan rješenje po zahtjevu stranke donijeti najkasnije u roku od 15 dana od dana prijema zahtjeva.
16. Zakon o upravnim sporovima („Službene novine FBiH“ broj 9/05) u relevantnom dijelu glasi:
Član 9.
Upravni spor može se pokrenuti protiv upravnog akta koji je donesen u drugom stepenu. Član 55.
Ukoliko ovaj zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima, shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.
17. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
18. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
19. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
20. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredaba člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u upravnom postupku koji je u toku. U skladu sa navedenim, predmetna apelacija je, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva.
21. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
23. Apelant smatra da mu je organ uprave, zbog nepostupanja po Presudi Kantonalnog suda broj 07 0 U 000119 07 U od 26. decembra 2007. godine duži vremenski period, povrijedio pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
a)Pravo na suđenje u razumnom roku
24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
25. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Period koji se uzima u obzir
26. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 26. decembra 2007. godine, kao dana donošenja presude Kantonalnog suda, pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle, period koji traje približno 13 godina.
Relevantni principi
27. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
28. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
29. Takođe, i Evropski i Ustavni sud kontinuirano ističu da je u određenim postupcima u kojima je po domaćem zakonu propisano da su hitne prirode potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti. Takav je slučaj npr. s predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva ili npr. u radnim sporovima (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, Serija A, broj 228- B, stav 18, i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51, i Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 2310/06 od 27. februara 2008. godine i AP 1233/06 od 15. januara 2009. godine i dr.).
Analiza razumnosti trajanja postupka
30. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o upravnom postupku koji po zakonu nije hitne prirode. S obzirom na činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zapaža da se ne radi o naročito složenom postupku.
31. Analizirajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije utjecao na dužinu trajanja postupka, koji je za njega od većeg značaja, jer je nadležnom upravnom organu podnio zahtjev za povrat stvari i naknadu štete. Međutim, Ustavni sud zapaža da apelant nije podnosio urgencije nadležnom upravnom organu radi postupanja po presudi Kantonalnog suda od 26. decembra 2007. godine, te da se u konkretnom slučaju pasivno ponašao. Međutim, apelantova pasivnost nije odlučujuće utjecala na dužinu trajanja postupka, jer su nadležni organi uprave obavezni da postupaju po zahtjevima stranaka i presudama nadležnih sudskih organa u zakonskim rokovima bez obzira na pasivnost stranaka.
32. Analizirajući ponašanje Vlade, Ustavni sud zapaža da je ona bila pasivna duži period u postupku u kojem približno 13 godina nije postupila po presudi Kantonalnog suda od 26. decembra 2007. godine. Kao opravdanje Vlada je u odgovoru na apelaciju navela da joj presuda nije dostavljena. Navela je da pretpostavlja da su presuda i spis predmeta dostavljeni Ministarstvu odbrane BiH, te da je dopisom od 26. juna 2020. godine zatražila od Ministarstva odbrane BiH da joj dostavi spis predmeta kako bi mogla postupiti po presudi Kantonalnog suda. Takvo opravdanje Ustavni sud ne može ocijeniti kao prihvatljivo s obzirom na to da je Vlada navedenu presudu Kantonalnog suda uredno zaprimila 4. januara 2008. godine, dakle, prije 12 godina i 10 mjeseci. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je Vlada u konkretnom slučaju propustila da vodi postupak efikasno i u skladu sa standardima prava na pravično suđenje, a da je bila obavezna da aktivno učestvuje u postupku i da preduzima procesne radnje u skladu sa procesnim zakonom. Pasivno držanje Vlade u konkretnom slučaju nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje, te predstavlja loše administriranje pravde.
33. Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog upravnog postupka u kojem približno 13 godina Vlada nije postupila po Presudi Kantonalnog suda broj 07 0 U 000119 07 U od 26. decembra 2007. godine predstavlja neadekvatno administriranje pravde zbog čega je u konkretnom slučaju došlo do povrede apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
b)Pitanje naknade nematerijalne štete
34. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
35. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Evropski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13, 7. novembra 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17od 6. juna 2019. godine, i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. januara 2020. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, apelantu Velimiru Mariću treba isplatiti iznos od 3.000,00 KM.
36. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Federacije Bosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
37. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
38. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom upravnom postupku prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kada nadležni organ uprave približno 13 godina nije postupio po Presudi Kantonalnog suda broj 07 0 U 000119 07 U od 26. decembra 2007. godine, što u konkretnom slučaju predstavlja neadekvatno administriranje pravde, te postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje i koje ne zadovoljava zahtjeve prava na suđenje u razumnom roku.
39. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
40. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević