Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3399/20 (L.B.)

Odluka donesena 27. 11. 2020.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3399/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 11. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. novembra 2020. godine, u predmetu broj AP-3399/20, rješavajući apelaciju L. B., na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija L. B. podnesena zbog „nezakonito provedenog postupka osiguranja dokaza pred Općinskim sudom u Mostaru u predmetu broj 58 0 V 195776 17 V“, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. L. B. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Mostara, koju zastupa Anela Musa odvjetnica iz Mostara, podnijela je 14. rujna 2020 apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog „nezakonito provedenog postupka osiguranja dokaza pred Općinskim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 58 0 V 195776 17 V“.

2. Rješenjem Općinskog suda broj 58 0 V 195776 17 V od 4. rujna 2018. godine prihvaćen je prijedlog predlagača (I.K.) za osiguranje dokaza, te je određeno da će se izvesti dokaz vještačenjem po vještaku građevinske struke, na okolnost količine i visine dosadašnjih ulaganja u određenu nekretninu, kao i opisa sadašnjeg stanja objekta izgrađenog na spornoj nekretnini u trenutku izrade nalaza i mišljenja i to na način da će vještak prethodno izvršiti pregled nekretnine. Pored toga, rješenjem je određen datum uviđaja na nekretnini.

3. U Zapisniku Općinskog suda broj 58 0 V 195776 17 V od 21. srpnja 2020. godine naveden je tijek konkretnog postupka određivanja mjere osiguranje dokaza i konstatirano da se postupak vodio radi osiguranja dokaza (a ne njegovog izvođenja), te bi svako dalje postupanje suda izašlo van granica ovlaštenja vanparničnog suda. Nadalje, Općinski sud je upozorio apelanticu da može pokrenuti novi vanparnični postupak i predlagati novo osiguranje dokaza ukoliko za tim ima potrebe, dok je istakao da će predmetni dokaz (nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke) služiti samo kao jedan od dokaza ukoliko dođe do parničnog postupka između stranaka (u tom postupku će stranke moći pobijati predmetni dokaz i izvoditi svoje dokaze koji dokazuju suprotno). Konačno, konstatirao je da je postupak osiguranja dokaza dovršen.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelantica u suštini ističe da je sud nezakonito proveo postupak.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

6. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je potrebno, prije svega, odgovoriti na pitanje je li članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. Europske konvencije primjenjiv na konkretan slučaj. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Europskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje je li članak 6. Europske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje je li posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. rujna 2009. godine, AP-766/12 od 22. listopada 2013. godine i AP-1466/16 od 22. ožujka 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

7. Ustavni sud smatra da se u postupku koji se odnosi na osiguranje dokaza ne utvrđuju građanska prava i obaveze. Naime, osiguranje dokaza, prema čl. 169. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“, br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15), može se predložiti u tijeku a i prije pokretanja parnice ako postoji opravdana bojazan da se neki dokaz neće moći izvesti ili da će njegovo kasnije izvođenje biti otežano. U konkretnom slučaju, apelantica osporava „postupak osiguranja dokaza pred Općinskim sudom“ u tijeku kojeg je doneseno rješenje Općinskog suda od 4. rujna 2018. godine, te sačinjen zapisnik sa ročišta od 21. srpnja 2020. godine. Dalje, Ustavni sud zapaža da postupak osiguranja dokaza ne završava donošenjem odluke nego sačinjavanjem zapisnika o izvedenom dokazu, odnosno njegovom dostavom parničnom sudu, protiv kojeg nije dozvoljen priziv. Dakle, ishod takve procedure nije odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelantice, već apelantica svoja građanska prava i obaveze može ostvarivati u parničnom postupku ukoliko je pokrenut ili bude pokrenut (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti broj AP-1029/04 od 15. juna 2005. godine i AP-3697/09 od 18.septembra 2012. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Stoga, Ustavni sud smatra da članak 6. Europske konvencije nije primjenjiv u konkretnom slučaju. Budući da članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u ovom slučaju ne pruža širi opseg zaštite, navodi apelanatice u vezi sa povredom prava na pravično suđenje se moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Nadalje, Ustavni sud ponovo ukazuje da se osporenom odlukom, koja je donesena u postupku po prijedlogu za osiguranje dokaza, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanatice iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, slijedom čega su i ovi navodi ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda ukoliko je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević