Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3910/20 (A. I.)

Odluka donesena 27. 11. 2020.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3910/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 11. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. novembra 2020. godine, u predmetu broj AP-3910/20, rješavajući apelaciju Ante Ivankovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ante Ivankovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 58 0 Ps 902304 20 Rev od 11. juna 2020. godine i presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Ps 902304 19 Pž od 11. decembra 2019. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Anto Ivanković iz Mostara (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa ZOU Paponja-Bunoza iz Mostara, podnio je 30. oktobra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 58 0 Ps 902304 20 Rev od 11. juna 2020. godine i presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Ps 902304 19 Pž od 11. decembra 2019. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 Ps 902304 18 Ps 2 od 6. decembra 2018. godine, odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tuženi apelant dužan tužitelju JP “Elektroprivreda HZ HB“ d.d. Mostar na ime utrošene električne energije isplatiti iznos od 28.360,18 KM sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka (stav 1. izreke). Stavom 2. iste presude je tužitelj dužan apelantu naknaditi troškove postupka u iznosu od 3.941,73 KM, u roku od 30 dana od dana presuđenja. Presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Ps 902304 19 Pž od 11. decembra 2019. godine, žalba tužitelja je uvažena i prvostepena presuda preinačena na način da je apelant dužan isplatiti tužitelju iznos od 11.597,02 KM sa zakonskom zateznom kamatom, sa troškovima parničnog postupka u iznosu od 1.800,00 KM, sve u roku od 30 dana. Tužbeni zahtjev iznad dosuđenog iznosa je odbijen kao neosnovan.

3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 58 0 Ps 902304 20 Rev od 11. juna 2020. godine, revizija apelanta je odbačena kao nedopuštena. Odredbama člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ broj 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15- u daljnjem tekstu: ZPP) propisano je da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 30.000,00 KM,a u privrednim sporovima 50.000,00 KM. U konkretnom slučaju predmetni tužbeni zahtjev se odnosi na isplatu duga, sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka, o čemu je i odlučeno kao u izrekama nižestepenih presuda. Imajući u vidu visinu dosuđujućeg dijela zahtjeva, koji osporava tuženi apelant, proizilazi da imovinski cenzus, kao kriterij dopuštenosti revizije iz člana 237. stav 2. ZPP-a, nije ostvaren.

4. Apelant u apelaciji ukazuje da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv osporene presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Ps 902304 19 Pž od 11. decembra 2019. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 58 0 Ps 902304 20 Rev od 11. juna 2020. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Ps 902304 19 Pž od 11. decembra 2019. godine, donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.

7. S obzirom na to da je o zahtjevu apelanta za reviziju rješavano rješenjem Vrhovnog suda broj 58 0 Ps 902304 20 Rev od 11. juna 2020. godine, kojim je odbačen kao nedopušten zahtjev za reviziju protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Ps 902304 19 Pž od 11. decembra 2019. godine, Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, jer se podrazumijeva da je apelant drugostepenu presudu primio prije datuma kad je donesena odluka o njegovom zahtjevu za reviziju. Pošto je apelacija Ustavnom sudu podnesena 30. oktobra 2020. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporena presuda Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Ps 902304 19 Pž od 11. decembra 2019. godine.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3910/20 (A. I.) | Sudska praksa | Aktio