Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4051/19 (F.J.)

Odluka donesena 27. 11. 2020.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4051/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 11. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. novembra 2020. godine, u predmetu broj AP-4051/19, rješavajući apelaciju F. J., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija F. J. podnesena protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 021357 17 Uvp od 17.

septembra 2019. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. F. J. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 28. oktobra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 021357 17 Uvp od 17. septembra 2019. godine.

2. Rješenjem Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa broj Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 01-1-50-6-11/14 od 31. decembra 2014. godine odbačen je apelantov zahtjev za provođenje nadzora nad radom Spoljnotrgovinske komore BiH u skladu sa Zakonom o upravi u domenu obavljanja stručnih i operativnih poslova na izdavanju saglasnosti za kontingent detašmana za rad na osnovu međudržavnih sporazuma, zbog nepostojanja aktivne legitimacije.

3. Rješenjem Žalbenog vijeća pri Vijeću ministara Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Žalbeno vijeće) broj UP2ŽV-09-07-3-2/15 od 13. marta 2015. godine uvažena je apelantova žalba podnesena protiv Rješenja Ministarstva od 31. decembra 2014. godine. Dopunskim Rješenjem Žalbenog vijeća broj UP2ŽV-09-07-3-2-3/15 od 16. marta 2016. godine dopunjeno je Rješenje Žalbenog vijeća broj UP2ŽV-09-07-3-2/15 od 13. marta 2015. godine tako da je poništeno rješenje Ministarstva od 31. decembra 2014. godine i naloženo prvostepenom organu da postupi po apelantovom zahtjevu i provede nadzor nad radom Spoljnotrgovinske komore BiH u skladu sa Zakonom o upravi i Zakonom o spoljnotrgovinskoj komori Bosne i Hercegovine.

4. Postupajući po apelantovoj tužbi u upravnoj stvari upravnog i inspekcijskog nadzora, Sud BiH je donio presudu broj S1 3 U 021357 16 U od 24. novembra 2017. godine kojom je odbio apelantovu tužbu.

5. Odlučujući o apelantovom zahtjevu za preispitivanje presude Suda BiH od 24. novembra 2017. godine, Sud BiH je donio presudu broj S1 3 U 021357 17 Uvp od 17. septembra 2019. godine kojom je odbio predmetni zahtjev.

6. U obrazloženju presude, Sud BiH je naveo da je apelant podnio zahtjev za upravni i inspekcijski nadzor nad radom Spoljnotrgovinske komore BiH u domenu obavljanja stručnih i operativnih poslova na izdavanju završne saglasnosti za kontigent detašmana za rad. Sud BiH je naveo da je konačno rješenje koje je predmet preispitivanja doneseno u apelantovu korist, te je u cijelosti postupljeno po apelantovom zahtjevu. Dalje je naveo da je u skladu sa članom 26. stav 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Spoljnotrgovinskoj komori BiH, Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH nadležno da provodi nadzor nad radom Komore, u skladu sa Zakonom o upravi. U odnosu na apelantov zahtjev za nadzor rada nad Komorom u domenu obavljanja stručnih i operativnih poslova na davanju saglasnost za dodjelu detašmana, Sud BiH je podsjetio na član 2a. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Spoljnotrgovinskoj komori BiH, kojim je propisano da su javna ovlaštenja iz člana 2. stav 4. ovog zakona: stručni i operativni poslovi na izdavanju završne saglasnosti za kontingent detašmana za rad, u skladu sa međudržavnim sporazumima BiH i Instrukcijom Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH. Dalje je ukazao da je u članu 9. navedene Instrukcije (donesena za detašmansku 2015/2016) propisano da Ministarstvo u skladu sa Zakonom o upravi BiH vrši upravni nadzor nad Spoljnotrgovinskom komorom BiH u dijelu prenesenih javnih ovlaštenja, te je Komora dužna Ministarstvo redovno izvještavati o procesu implementacije raspodjele detašmana i to na bazi kompletne dokumentacije iz postupka raspodjele detašmana, koje su joj dužne dostaviti privredne komore entiteta. Sud BiH je naveo da je čl. 83. i 84. Zakona o upravi, na koji zakon se apelant pozvao u tužbi, propisano da poslove upravne inspekcije nad izvršavanjem zakona o upravi, zakona koji se odnose na državne službenike i zaposlenike organa uprave, upravni postupak i posebne upravne postupke, kao i kancelarijsko poslovanje u organima uprave vrši Ministarstvo pravde BiH. S obzirom na to da je apelantov zahtjev glasio da se provede nadzor nad radom Spoljnotrgovinske komore BiH, Sud BiH je naveo da je konačno rješenje koje je predmet preispitivanja doneseno po apelantovom zahtjevu. Sud BiH je ukazao da navedeno u konačnici znači da je pravilnom primjenom materijalnog propisa na osnovu prethodno pravilno utvrđenog činjeničnog stanja donesen konačni upravni akt Žalbenog vijeća.

Apelacioni navodi

7. Apelant smatra da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant ističe da mu je pravo na pravično suđenje povrijeđeno u aspektima prava na pristup sudu, prava na procesnu ravnopravnost, prava na nezavisnost i nepristrasnost u suđenju, prava na suđenje u razumnom roku i zabrane arbitrarnog postupanja.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

9. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

10. Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

11. U konkretnom slučaju apelant smatra da mu je osporenom odlukom Suda BiH povrijeđeno pravo na pravično suđenje. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj.

12. Ustavni sud ukazuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantuju svakom pravo na pravičan postupak prilikom određivanja njegovih građanskih prava i obaveza. Shodno navedenom, ovo pravo se ne može primijeniti na sve postupke u kojim je neka osoba stranka u postupku, već je primjenjivo na postupke koji se odnose na građanska prava i obaveze te stranke. Stoga je u konkretnom slučaju zadatak Ustavnog suda da odgovori na pitanje da li je u predmetnom postupku odlučivano o apelantovim građanskim pravima ili obavezama. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da zahtijevanje upravnog i inspekcijskog nadzora nad radom Spoljnotrgovinske komore BiH spada u oblast javnog prava i stoga ne potpada pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-3090/19 od 15. januara 2020. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4051/19 (F.J.) | Sudska praksa | Aktio