Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1996/20 ("KEOPS" d.o.o. Istočno Sarajevo)

Odluka donesena 27. 11. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Upravni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1996/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 11. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. novembra 2020. godine, u predmetu broj AP-1996/20, rješavajući apelaciju koju je podnio "KEOPS" d.o.o. Istočno Sarajevo, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio "KEOPS" d.o.o. Istočno Sarajevo protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 029078 20 Uvp od 24. travnja 2020. godine i Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 029078 18 U od 8.

siječnja 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. "KEOPS" d.o.o. Istočno Sarajevo (u daljnjemu tekstu: apelant), kojeg zastupa Advokatsko društvo "Eterović" d.o.o. Sarajevo, podnio je 15. lipnja 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 029078 20 Uvp od 24. travnja 2020. godine i Presude Suda BiH broj S1 3 U 029078 18 U od 8. siječnja 2020. godine.

2. Rješenjem tuženice (Bosna i Hercegovina, Uprava za neizravno oporezivanje) – Grupa za reviziju i kontrolu u Odsjeku za poreze Regionalnoga centra Sarajevo od 22. veljače 2017. godine apelantu je odbijen kao neutemeljen zahtjev za povrat akciza u određenome iznosu, sadržanome u određenom iznosu izvezenih litara bezalkoholnih pića.

3. Rješenjem tuženice – Regionalni centar Sarajevo od 4. travnja 2017. godine odbijen je priziv apelanta izjavljen protiv rješenja od 22. veljače 2017. godine kao neutemeljen.

4. Rješenjem tuženice od 11. svibnja 2018. godine odbijen je priziv apelanta izjavljen na rješenje od 4. travnja 2017. godine kao neutemeljen.

5. Presudom Suda BiH od 8. siječnja 2020. godine tužba apelanta je odbijena.

6. Presudom Suda BiH od 24. travnja 2020. godine zahtjev za preispitivanje sudske odluke je odbijen.

7. U obrazloženju osporene odluke Sud BiH je istakao da pravna osoba koja je izvezla akcizne proizvode za koje je prethodno plaćena akciza, ima pravo na povrat uplaćenoga iznosa u smislu čl. 31. st. 1. Zakona o akcizama, dok je poreski obveznik prema odredbi čl. 12. Zakona o akcizama, za proizvode iz čl. 4. st. 2. toč. c) (bezalkoholna pića) proizvođač u Bosni i Hercegovini koji ih prvi put stavlja u promet ili uvoznik. Sud BiH istakao je da je pravo na povrat plaćene akcize propisano i čl. 51. Pravilnika o primjeni Zakona o akcizama, tako da je stavkom 1. citiranoga članka određeno da pravna osoba koje je trajno izvela akcizne proizvode na koje je plaćena akciza, ima pravo na povrat prethodno plaćene akcize. Sud BiH istakao je da, imajući u vidu nesporne činjenice da je u konkretnomu slučaju pravna osoba („Sarajevska pivara“ d.o.o. Sarajevo) izvršila proizvodnju predmetnoga bezalkoholnoga pića, na koje je prilikom prodaje apelantu obračunata akciza, koji je predmetno bezalkoholno piće izvezao u određenoj količini, van carinskoga područja Bosne i Hercegovine, to je pravilno zaključeno da apelant nije ispunio uvjete u smislu naprijed navedenih zakonskih i podzakonskih odredbi, kojima je reguliran povrat akcize, budući da akcizne proizvode nije uvezao niti proizveo na teritoriji Bosne i Hercegovine. Sud BiH istakao je da, kada se radi o prometu bezalkoholnih pića, Zakonom o akcizama je jasno propisano da je obveznik plaćanja akcize uvoznik i/ili proizvođač, pa samim time i pravo na povrat akcize pripada isključivo ovim osobama.

Apelacioni navodi

8. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/ 3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant, u biti, smatra da je redoviti sud, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio pozitivnopravne propise kada je zaključio da nisu ispunjeni uvjeti za povrat akciza na temelju Zakona o akcizama.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

10. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je sud utvrdio činjenično stanje i primijenio pozitivnopravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

12. Na temelju činjenica konkretnoga predmeta, Ustavni sud smatra da je Sud BiH u obrazloženjima odluka osporenih predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao slično činjenično i pravno pitanje, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju redovitih sudova (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP- 1995/20 od 15. srpnja 2020. godine, odluka dostupna na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

13. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1996/20 ("KEOPS" d.o.o. Istočno Sarajevo) | Sudska praksa | Aktio