Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3525/20 (H. D.)
Odluka donesena 27. 11. 2020.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3525/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 11. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. novembra 2020. godine, u predmetu broj AP-3525/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Hasan Dedić, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka c), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Hasan Dedić podnesena protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Tuzli broj 33 0 V 056257 19 Gž 3 od 10. ožujka 2020. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Hasan Dedić (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Dubrave Donje, kojega zastupa Damir Alić, odvjetnik iz Tuzle, podnio je 29. rujna 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnoga suda Federacije BiH (u daljnjemu tekstu: Vrhovni sud) broj 33 0 V 056257 20 Rev od 2. srpnja 2020. godine, kojim je odbačena kao nedopuštena revizija izjavljena protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Tuzli (u daljnjemu tekstu: Kantonalni sud) broj 33 0 V 056257 19 Gž 3 od 10. ožujka 2020. godine.
2. Rješenjem Općinskoga suda u Živinicama od 30. studenoga 2015. godine određeno je da se vrši fizička dioba nekretnina, predmetne nekretnine bliže označene u izreci prvostupanjske odluke, u dotadašnjem posjedu i suvlasništvu predlagatelja (F.D., R.D.) i apelanta kao protupredlagatelja sa dijelovima od po 1/8 odnosno 6/8 u korist apelanta. Nadalje, odlučeno je da predlagatelju (F.D.) pripadaju određene parcele, predmetna nekretnina bliže označena u izreci prvostupanjske odluke, te da se predlagatelj u Službi za geodetske i imovinsko-pravne poslove Općine Živinice (u daljnjemu tekstu: Služba) upiše sa dijelom 1/1, odnosno 1/3 na pristupnim putevima. Nadalje, odlučeno je da predlagatelju (R.D.) nakon izdvajanja pripadne 1/3 pristupnoga puta, predmetna nekretnina bliže označena u izreci prvostupanjske odluke, te da se predlagatelj u Službi upise sa dijelom 1/1, ½, odnosno 1/3 na pristupnim putevima. Nadalje, odlučeno je da apelantu pripadne 1/3 pristupnoga puta, predmetna nekretnina bliže označena u izreci prvostupanjske odluke, te da se apelant upiše u Službi sa dijelom 1/1, ½, odnosno 1/3 na parcelama. Nadalje, određeno je da su vanparnične stranke duže trpjeti i priznati da se druga strana uknjiži u katastru kao suposjednik odnosno posjednih navedenih nekretnina, sve prema nalazu i mišljenju vještaka geomatra i skici lica mjesta koja čini sastavni dio nalaza od 29. travnja 2015. godine. Nadalje, određeno je da će se nakon pravomoćnosti rješenja isto dostaviti Službi radi upisa. Nadalje, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
3. Osporenim rješenjem Kantonalnoga suda od 10. ožujka 2020. godine priziv apelanta je odbijen i prvostupanjsko rješenje je potvrđeno.
4. Rješenjem Vrhovnoga suda od 2. srpnja 2020. godine revizija apelanta je odbačena. U obrazloženju odluke Vrhovni je sud istakao da odredbama Zakona o vanparničnom postupku nije propisana mogućnost izjavljivanja revizije kao izvanrednoga pravnoga lijeka, protiv pravomoćnog rješenja drugostupanjskoga suda donesenoga u postupku diobe stvari i nekretnina u suvlasništvu. Vrhovni je sud istakao da je prema odredbama tog Zakona revizija propisana samo za vanparnični postupak u kojemu se odlučuje o stambenim stvarima i o naknadi za izvlaštenu nepokretnost. Apelacioni navodi
5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant, između ostaloga, ističe „da su prvostepeni i drugostepeni sud propustili da iznesu razloge koje su im poslužili da između dvije varijante nalaza, udovolje samo i isključivo predlagačima“, te da je „revizija odbačena, čime se samo produbljava nezakonitost radnji.“
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka c) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (1), stavak (3) točka c) i stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glase: (1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitome pravnome lijeku koji je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je učinkovit i adekvatan da ispita nižestupanjsku odluku, kako u činjeničnome tako i u pravnome pogledu. U konkretnome slučaju, apelant je protiv rješenja Kantonalnoga suda od 10. ožujka 2020. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnoga suda od 2. srpnja 2020. godine odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatira da je revizija u ovome slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga, te da je konačna odluka u ovome predmetu rješenje Kantonalnoga suda od 10. ožujka 2020. godine.
8. S obzirom na to da je o reviziji apelanta odlučeno rješenjem Vrhovnoga suda od 2. srpnja 2020. godine, kojim je odbačena kao nedozvoljena revizija izjavljena protiv rješenja Kantonalnoga suda od 10. ožujka 2020. godine, te da je reviziju protiv toga rješenja, prema stanju u spisu, apelant izjavio 24. travnja 2020. godine, Ustavni sud nije smatrao potrebitim utvrđivati nadnevak prijema drugostupanjske odluke, jer se podrazumijeva da je apelant navedenu odluku primio prije nadnevka kada je reviziju izjavio. Pošto je apelacija Ustavnome sudu podnesena 29. rujna 2020. godine, proistječe da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda. Sukladno navedenome, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena nepravovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana, od dana kada je apelant primio osporeno rješenje Kantonalnoga suda od 10. ožujka 2020. godine.
9. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka c) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević