Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2968/19 (M. F.)

Odluka donesena 27. 11. 2020.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2968/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 11. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. novembra 2020. godine, u predmetu broj AP-2968/19, rješavajući apelaciju Mersuda Ferizovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mersuda Ferizovića podnesena zbog neizvršenja presude Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 Rs 083553 17 Rs od 13. juna 2018. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Mersud Ferizović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, podnio je 18. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja presude Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 17 0 Rs 083553 17 Rs od 13. juna 2018. godine.

2. Općinski sud je presudom broj 17 0 Rs 083553 17 Rs od 13. juna 2018. godine obavezao tuženog JU Univerzitet u Bihaću da apelantu na ime naknade za izvršene usluge izvođenja nastave te na ime učestvovanja u radu u komisijama isplati određene novčane iznose sa zakonskim zateznim kamatama, u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.

3. Navedena presuda je 4. jula 2018. godine stekla status pravosnažnosti, a 6. avgusta 2018. godine izvršnosti.

4. Iz navoda apelacije proizlazi da apelant smatra da mu je zbog neizvršenja pravosnažne i izvršne sudske presude Općinskog suda broj 17 0 Rs 083553 17 Rs u njegovu korist došlo do kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Osim toga, apelant se pozvao i na povredu nekih drugih prava (npr. pravo na imovinu). Apelant je, između ostalog, naveo da je odbijen i prijedlog Ugovora o nagodbi u kojem se odrekao zateznih kamata, te da „zahtjeva da se u skladu sa zakonom izvrši sudska presuda i to odmah, na teret sredstava JU Univerzitet u Bihaću i da Vlada, nadležno ministarstvo i JU Univerzitet u Bihaću, u skladu sa odredbama Ustava osiguraju izvršenje iste i osiguraju njegova pripadajuća prava“.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju apelant navodi da odluka Općinskog suda u njegovu korist nije izvršena.

8. Prema ustaljenoj praksi Europskog suda za ljudska prava, «na svakoj državi potpisnici sporazuma je da uspostavi odgovarajuće sudove i tribunale, da utvrdi granice svoje nadležnosti i predvidi uvjete za pokretanje postupaka (vidi, Europski sud za ljudska prava, Guzzardy protiv Italije, presuda od 6. studenog 1980. godine, serija A, broj 39, stavak 72). Međutim, taj sud ističe da su mehanizmi zaštite koje je uspostavila Europska konvencija sekundarni u odnosu na pravne sustave država koji se tiču zaštite ljudskih prava. Europska konvencija prepušta zadatak osiguravanja prava i sloboda koji su u okrilju Europske konvencije nadležnim organima svake države potpisnice. «Institucije uspostavljene Konvencijom daju svoj doprinos ovom zadatku, ali će one biti uključene u postupak tek kada se iscrpe svi pravni lijekovi u domaćem pravnom sistemu» (vidi, Europski sud za ljudska prava, Handyside protiv Velike Britanije, serija A broj 24, stavak 48). Prema tome, zaštita apelantovih ustavnih prava je, prije svega, zadatak redovnih sudova, a tek onda Ustavnog suda.

9. S tim u vezi, Ustavni sud napominje da se prinudno izvršenje pravomoćnih i izvršnih sudskih odluka ostvaruje pred nadležnim sudom u izvršnom postupku podnošenjem prijedloga za izvršenje. Ustavni sud primjećuje da apelant nije u apelaciji naveo, niti iz dokaza koje je dostavio uz apelaciju proizilazi, da je on u skladu sa članom 3. Zakona o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 29/11 - OUS BiH, 74/11 - OUS FBiH, 35/12, 35/12 - Rješenje US BiH, 46/16, 36/17 - OUS BiH i 55/18 - Rješenje US BiH) podnio prijedlog za izvršenje presude Općinskog suda broj 17 0 Rs 083553 17 Rs od 13. juna 2018. godine, kako bi ostvario prava iz navedene odluke. Stoga, Ustavni sud nalazi da apelant, propustom da pokrene izvršni postupak, nije ispunio uvjet iscrpljivanja svih efektivnih pravnih lijekova mogućih po zakonu u smislu članu 18. Pravila Ustavnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2968/19 (M. F.) | Sudska praksa | Aktio