Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3688/20 (D. V.)
Odluka donesena 10. 12. 2020.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- COVID-19
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3688/20
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 12. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. decembra 2020. godine, u predmetu broj AP 3688/20, rješavajući apelaciju Dragana Vasilića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio Dragan Vasilić.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci pod brojem 71 0 P 255725 17 P.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da apelantu Draganu Vasiliću isplati iznos od 350,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Osnovnog suda u Banjoj Luci da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje parničnog postupka u predmetu broj 71 0 P 255725 17 P u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Osnovnog suda u Banjoj Luci i Vladi Republike Srpske da, u prethodno navedenim rokovima od najkasnije tri mjeseca, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Dragan Vasilić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija Milorad i Dejan Ðukić iz Banje Luke, podnio je 19. oktobra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) pod brojem 71 0 P 255725 17 P.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, 23. oktobra 2020. godine je od Osnovnog suda i Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) zatraženo da dostave odgovor na apelaciju.
3. Odgovor na apelaciju Osnovni sud je dostavio 5. novembra 2020. godine, a Okružni sud 9. novembra 2020. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Tužiteljica (B. K. V.) podnijela je 23. februara 2017. godine Osnovnom sudu tužbu protiv apelanta radi razvoda braka, povjeravanja zajedničke maloljetne djece majci (tužiteljici) na čuvanje, brigu i vaspitanje, te izdržavanje zajedničke maloljetne djece od strane oca (apelanta). Osnovni sud je 2. marta 2017. godine dostavio apelantu tužbu na odgovor, te je apelant 24. marta 2017. godine sudu dostavio odgovor na tužbu.
6. Apelant je 20. juna 2017. godine dostavio sudu prijedlog za određivanje privremene mjere u pogledu zaštite, vaspitanja i izdržavanja zajedničke maloljetne djece parničnih stranaka, kao i njihovog smještaja. Postupajući po apelantovom prijedlogu, Osnovni sud je 22. juna 2017. godine zakazao ročište, koje je uz saglasnost parničnih stranaka odgođeno za 20. juli 2017. godine kako bi predstavnici organa starateljstva iz Laktaša i Banjaluke (u okviru svoje nadležnosti) provjerili osnovanost apelantovih navoda iz prijedloga za određivanje privremene mjere. Organ starateljstva iz Laktaša je Osnovnom sudu dostavio mišljenje i zaključak 4. jula 2017. godine, a organ starateljstva iz Banje Luke 18. jula 2017. godine. S ciljem utvrđivanja odlučnih činjenica u vezi s apelantovim prijedlogom za određivanje privremene mjere Osnovni sud je 20. jula 2017. godine održao ročište, te je odredio izvođenje dokaza i vještačenje vještaka psihijatra (S. V. S.). Vještak psihijatar je 12. septembra 2017. godine dostavila sudu nalaz i mišljenje, te je Osnovni sud 22. septembra 2017. godine održao ročište po prijedlogu za određivanje privremene mjere. Osnovni sud je rješenjem od 22. septembra 2017. godine naložio organu starateljstva Banja Luka da dostavi sudu dopunu mišljenja o prijedlogu za određivanje privremene mjere na način detaljno naveden u rješenju. Organ starateljstva Banja Luka je postupio po rješenju 30. oktobra 2017. godine. Osnovni sud je 1. novembra i 15. decembra 2017, te 2. februara 2018. godine održao nastavke ročišta po apelantovom prijedlogu za određivanje privremene mjere.
7. Nadalje proizlazi da je Osnovni sud rješenjem od 22. februara 2018. godine odbio apelantov prijedlog za određivanje privremene mjere i povjeravanje djece na zaštitu, vaspitanje, izdržavanje i smještaj apelantu do okončanja predmetnog postupka. Protiv navedenog rješenja apelant je 2. marta 2018. godine podnio žalbu i predmet je dostavljen Okružnom sudu radi postupanja u drugom stepenu.
8. Rješenjem Okružnog suda broj 71 0 P 255725 18 Mož od 19. aprila 2018. godine apelantova žalba je odbijena i potvrđeno je rješenje prvostepenog suda od 22. februara 2018. godine.
9. Predmet je 23. aprila 2018. godine dostavljen Osnovnom sudu radi daljnjeg preduzimanja procesnih radnji. Nadalje proizlazi da je apelant u postupku zatražio izuzeće postupajućeg sudije, koji zahtjev je rješenjem Osnovnog suda od 23. jula 2018. godine odbijen kao neosnovan.
10. Osnovni sud je nakon održanog pripremnog ročišta i ročišta za glavnu raspravu donio presudu 28. decembra 2018. godine kojom se razvodi brak između parničnih stranaka, zajednička maloljetna djeca povjeravaju na brigu, zaštitu i vaspitanje tužiteljici, majci i zakonskoj zastupnici, a apelant (otac maloljetne djece) obavezan je da na ime svog učešća u izdržavanju djece plaća određene novčane iznose na način detaljno naveden u izreci.
11. Protiv navedene presude apelant je 12. februara 2019. godine podnio žalbu i predmet je dostavljen Okružnom sudu radi postupanja u drugom stepenu.
12. Okružni sud je rješenjem od 12. novembra 2019. godine apelantovu žalbu usvojio, prvostepenu presudu ukinuo u dijelu odluke o povjeravanju djece (stav 2. izreke) i izdržavanju djece (stav 3. izreke), te rješenje o troškovima parničnog postupka i predmet je u ukinutom dijelu vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje, pred drugim sudijom.
13. Predmet je nakon vraćanja na ponovni postupak u ukinutom dijelu 25. decembra 2019. godine zadužio drugi sudija.
14. Dalje proizlazi da je Osnovni sud pripremno ročište zakazao za 2. decembar 2020. godine.
15. Iz stanja spisa proizlazi da je postupak u toku pred Osnovnim sudom.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
16. Apelant smatra da mu je u predmetnom parničnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog toga što redovni sudovi nisu donijeli odluke u razumnom roku, te zbog toga što Osnovni sud još uvijek nije postupio po rješenju Okružnog suda od 12. novembra 2019. godine i u ponovljenom postupku nije donio odluku. Apelant zbog povrede navedenih prava traži naknadu nematerijalne štete.
b) Odgovori na apelaciju
17. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo hronologiju predmetnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke. Osnovni sud je naveo da nije postupio po rješenju Okružnog suda u propisanom zakonskom roku prvenstveno iz objektivnih razloga, a to su veliki broj predmeta i hronologija njihovog rješavanja, a također i zbog općepoznate činjenice da sud zbog pandemije „COVID“ nije održavao suđenja od marta do sredine maja 2020. godine. Sve navedeno je dovelo do toga da je zakazivanje pripremnog ročišta u predmetnoj pravnoj stvari prolongirano, te kod takvog stanja stvari apelantova prava nisu prekršena. Osnovni sud predlaže da se apelacija odbije.
18. U odgovoru na apelaciju Okružni sud je naveo hronologiju predmetnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke. Okružni sud je naveo da tokom postupka nije povrijedio apelantova prava na koja se u apelaciji poziva, te da u svemu ostaje pri odluci koju je donio u drugom stepenu.
V.Relevantni propisi
19. Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08 – odluka US, 45/09 – odluka US, 49/09 i 61/13) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:
Član 10.
Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 217. st. (1), (4) i (5) Drugostepeni sud odlučuje o žalbi na sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave.
Drugostepeni sud će održati sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.
Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.
20. Zakon o sudovima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske” br. 37/12, 14/14
– odluka US, 44/15 i 100/17) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:
Član 48. stav (3) Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudskom upravom.
VI.Dopustivost
21. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
22. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
23. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelant predmetnom apelacijom ukazuju na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u parničnom postupku koji je u toku. U skladu s navedenim, predmetna apelacija je u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda dopustiva.
24. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
26. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
a)Pravo na suđenje u razumnom roku
27. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
28. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Period koji se uzima u obzir
29. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 23. februara 2017. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, period od tri godine i devet mjeseci.
Relevantna načela
30. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
31. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
32. Također, i Evropski i Ustavni sud kontinuirano ističu da je u određenim postupcima, u kojima je po domaćem zakonu propisano da su hitne prirode, potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti. Takav je slučaj npr. s predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva ili npr. u radnim sporovima (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51. i Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 2310/06 od 27. februara 2008. godine, AP 1233/06 od 15. januara 2009. godine i dr.). Analiza razumnosti trajanja postupka
33. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji je pokrenula apelantova supruga kao tužiteljica protiv apelanta radi razvoda braka i povjeravanja, čuvanja i izdržavanja njihove maloljetne djece. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se u predmetnom postupku odlučuje o pravima maloljetne djece, o njihovom povjeravanju jednom od roditelja na čuvanje, staranje, kao i njihovom izdržavanju, te je takav postupak od velikog društveno-pravnog značaja i u njemu se mora postupati hitno. S obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se radi o složenom postupku.
34. Analizirajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije utjecao na dužinu trajanja predmetnog postupaka, koji je za njega od većeg značaja jer se u postupku, između ostalog, odlučuje i o povjeravanju maloljetne djece parničnih stranaka jednom od roditelja na čuvanje, staranje, kao i njihovo finansijsko izdržavanje.
35. Analizirajući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni suda zapaža da je na početku postupka Osnovni sud procesne radnje preduzimao u skladu s procesnim zakonom, te da nije imao dužih perioda neopravdane pasivnosti. Nadalje, Ustavni suda zapaža da je i odluku o podnesenom zahtjevu za donošenje privremene mjere Osnovni sud donio u roku od osam mjeseci nakon njegovog podnošenja, što u konkretnom slučaju, u postupku koji je složene prirode i u kojem su učestvovali organi starateljstva iz Laktaša i Banje Luke, te je provedeno vještačenje vještaka psihijatra, predstavlja postupanje koje je u skladu sa standardima prava na pravično suđenje.
36. Dalje, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud presudu o razvodu braka između parničnih stranaka, te o povjeravanju na čuvanje maloljetne djece i njihovo izdržavanje donio 28. decembra 2018. godine, a koja odluka je kao nepravilna ukinuta u dijelu odluke o povjeravanju djece (stav 2. izreke) i izdržavanju djece (stav 3. izreke), te rješenje o troškovima parničnog postupka i predmet je u ukinutom dijelu vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak suđenje, pred drugim sudijom. Ustavni sud, dalje, zapaža da je drugi sudija Osnovnog suda predmet zadužio 25. decembra 2019. godine, te da se u postupku približno jednu godinu od njegovog prijema nisu preduzimale procesne radnje. Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u predmetu zakazao pripremno ročište za 2. decembar 2020. godine.
37. Tako dug period potpune pasivnosti u predmetu koji je od većeg društveno-pravnog značaja Osnovni sud opravdava trenutnom epidemiološkom situacijom izazvanom virusom COVID-19, zbog čega se u sudu nisu održavala ročišta u periodu od marta do polovine maja 2020. godine, te velikim brojem predmeta koji se rješavaju prema hronologiji.
38. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da trenutna epidemiološka situacija u BiH jeste utjecala na normalan i uobičajen tok društvenog života, pa samim tim i na dužinu trajanja predmetnog postupka u periodu u kojem se u Osnovnom sudu nisu održavala ročišta, tj. dva i po mjeseca, što predstavlja objektivnu okolnost na koju Osnovni sud nije mogao utjecati.
39. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je prvostepena presuda Osnovnog suda u dijelu koji se odnosi na čuvanje, staranje, te izdržavanje maloljetne djece ukinuta kao nepravilna i predmet je u decembru 2019. godine ponovno vraćen Osnovnom sudu na ponovni postupak u ukinutom dijelu. Dakle, predmet se tri godine i devet mjeseci nakon pokretanja u dijelu koji se odnosi na pitanja maloljetnih lica ponovo nalazi na početku. Od društvenog je značaja da maloljetna lica imaju sigurnu i efikasnu pravnu zaštitu, zbog čega u konkretnom slučaju opravdanje Osnovnog suda da ima veliki broj predmeta koji se rješavaju prema hronologiji Ustavni sud ne može ocijeniti opravdanim.
40. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenljiva u konkretnom slučaju jer se ovakva neopravdana pasivnost Osnovnog suda mora pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu i ne može se definirati kao posljedica uopćenih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja predmetnog postupka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od strane redovnih sudova. U tom kontekstu, Ustavni sud smatra da se potpuni period pasivnosti u trajanju od devet mjeseci (izuzet period od marta do polovine maja mjeseca 2020. godine), u postupku u kome se tri godine i devet mjeseci nakon pokretanja postupka o pravnom pitanju o izdržavanju i čuvanju maloljetne djece još nije pravomoćno odlučilo, mora okarakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje.
41. Analizirajući ponašanje Okružnog suda, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud prvi put kada se predmet našao pred tim sudom radi postupanja po apelantovoj žalbi podnesenoj protiv rješenja Osnovnog suda od 22. februara 2018. godine, tj. rješenja kojim je odbijen apelantov prijedlog za donošenje privremene mjere, postupao efikasno i u razumnim rokovima. Naime, drugostepenu odluku je donio 19. aprila 2018. godine, tj. približno dva mjeseca nakon što je donesena prvostepena odluka. Nadalje, Ustavni sud zapaža duži period pasivnosti Okružnog suda kada je predmet po drugi put primio na postupanje po apelantovoj žalbi podnesenoj protiv presude Osnovnog suda od 28. decembra 2018. godine. Naime, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud drugostepenu odluku donio devet mjeseci nakon podnošenja žalbe, što je u konkretnom slučaju utjecalo na dužinu trajanja postupka koji je od većeg društveno-pravnog značaja.
42. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud za zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka, u kojem se odlučuje o pravima maloljetnih lica i koji se tri godine i devet mjeseci nakon pokretanja postupka ponovo nalazi u početnoj fazi, predstavlja neadekvatno administriranje pravde od strane redovnih sudova, te je u konkretnom slučaju došlo do povrede apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. b)Pitanje naknade nematerijalne štete
43. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
44. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13 od 7. novembra 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. juna 2019. godine i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. januara 2020. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantu treba isplatiti iznos od 350,00 KM.
45. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
46. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Ostali navodi
47. Apelant, također, navodi da mu je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno i pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu ovog prava zasniva na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII.Zaključak
48. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom parničnom postupku došlo do kršenja apelantovog prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer se predmetni parnični postupak tri godine i devet mjeseci nakon njegovog pokretanja, u dijelu u kojem se odlučuje o pravima maloljetnih lica, ponovo nalazi u početnoj fazi, a Osnovni i Okružni sud su imali evidentnih neopravdanih perioda pasivnosti, što u konkretnom slučaju predstavlja postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje i predstavlja neadekvatno administriranje pravde u predmetu koji je od većeg društveno-pravnog značaja i koji zahtijeva hitnost u postupanju.
49. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
50. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević