Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2562/20 (S.D.)
Odluka donesena 27. 11. 2020.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2562/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 11. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. novembra 2020. godine, u predmetu broj AP-2562/20, rješavajući apelaciju koju je podnio S. D., na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio S. D.
protiv Rješenja Općinskoga suda u Cazinu broj 20 0 K 065519 20 Kv 3 od 15. svibnja 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. S. D. (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Cazina, podnio je 23. srpnja 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Općinskoga suda u Cazinu (u daljnjemu tekstu: Općinski sud) broj 20 0 K 065519 20 Kv 3 od 15. svibnja 2020. godine. Apelant je dopunjavao apelaciju podnescima u razdoblju od 7. rujna 2020. godine do 23. listopada 2020. godine.
2. Osporenim rješenjem Općinskoga suda od 15. svibnja 2020. godine odbijena je molba apelanta da mu se prekine izdržavanje kazne izrečene Presudom Općinskoga suda broj 20 0 K 061769 19 K od 26. kolovoza 2019. godine.
3. U obrazloženju osporene odluke Općinski je sud istakao da je apelant osoba sklona vršenju kaznenih djela, da je više puta osuđivan i da se pred tim sudom vodi više kaznenih postupaka, te da se radi o osobi koja je izbjegavala izvršenje kazne čiji se prekid traži. Općinski je sud istakao da iz mišljenja Kazneno-popravnoga zavoda Zenica (u daljnjemu tekstu: KPZ) proistječe da se apelantu ne bi trebalo prekinuti izdržavanje kazne, jer je penološki tretman u početnoj fazi, gdje apelant nije stekao niti uvjete da koristi vanzavodske pogodnosti. Općinski sud je istakao da se u mišljenju KPZ-a dalje navodi da kod apelanta postoji visoka razina kriminalnoga rizika koji se temelji na ranijoj osuđivanosti.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant je naveo da su mu „sva ljudska prava prekršena“. Iako to izričito ne navodi, iz apelacionih navodi proistječe da apelant smatra da mu je prekršeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Naime, u predmetnoj apelaciji apelant navodi „da je ustanova KPZ dostavila pozitivno mišljenje, ali sud je sve okrenuo naopako“, te da „Općinski sud nije cijenio nijedan dokaz“.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Naime, za utvrđivanje primjenjivosti članka 6. stavak 1. Europske konvencije na konkretan slučaj, potrebno je odgovoriti na pitanje da li je postupak povodom ispunjenosti uvjeta za prekid izdržavanja kazne zatvora predstavljao postupak u kojemu je «utvrđivana utemeljenost kaznene optužbe» protiv njega, u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
7. Ustavni sud zapaža da se, u konkretnomu slučaju, radi o postupku po molbi apelanta za prekid izdržavanja kazne zatvora, u kojem je donesena osporena odluka. U svezi s tim, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak ne tiče odlučivanja o utemeljenosti kaznene optužbe protiv apelanta, već se tiče isključivo ispunjenosti zakonskih uvjeta za prekid izdržavanja kazne (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-744/10 od 10. studenoga 2010. godine, AP-1455/18 od 23. travnja 2018. godine, odluke dostupne na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba). Stoga, Ustavni sud smatra da se u predmetnome postupku nije utvrđivala utemeljenost kaznene optužbe protiv apelanta u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pa taj članak u konkretnome slučaju nije primjenjiv. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da se navodi apelanta o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević