Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3886/20 (P. Ž.)

Odluka donesena 10. 12. 2020.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3886/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 12. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. decembra 2020. godine, u predmetu broj AP-3886/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Petar Živković, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Petar Živković protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 281070 19 Gž od 26. decembra 2019. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Petar Živković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kovina, Republika Srbija, kojeg zastupa Drago Reljić advokat iz Tuzle, podnio je 29. oktobra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 32 0 P 281070 20 Rev od 13. maja 2020. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 P 281070 19 Gž od 26. decembra 2019. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 P 2851070 16 P od 14. decembra 2018. godine (vrijednost spora 10.100,00 KM) odbijen je tužbeni zahtjev apelanta da se poništi kao nezakonito rješenje o dodjeli stana Zajedničke komande Vojske Federacije pri Federalnom ministarstvu odbrane od 12. decembra 2005. godine i da se drugotuženi (Č.Š.) iseli iz predmetnog stana, te je obavezan apelant da prvotuženoj (Federacija BiH, Vlada Federacije BiH, Služba za zajedničke poslove organa i tijela Federacije BiH) i drugotuženom na ime troškova predmetnog postupka isplati određeni novčani iznos.

3. Rješenjem Općinskog suda u broj 32 0 P 281070 16 P od 23. jula 2019. godine odbačena je kao neblagovremena žalba apelanta izjavljena protiv presude Općinskog suda od 14. decembra 2018. godine.

4. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda od 23. jula 2019. godine, Kantonalni sud je Rješenjem broj 32 0 P 281070 19 Gž od 26. decembra 2019. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.

5. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv rješenja Kantonalnog suda od 26. decembra 2019. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 32 0 P 281070 20 Rev od 13. maja 2020. godine odbacio predmetnu reviziju kao nedozvoljenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 237. stav (2) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM, te da je za ocjenu prava dopuštenosti revizije nenovčanog zahtjeva mjerodavna vrijednost predmeta spora koju tužilac označi u svojoj tužbi. Vrhovni sud je dalje naveo da se u konkretnom slučaju radi o nenovčanom zahtjevu, te da je apelant vrijednost predmeta spora u tužbi označio u iznosu od 10.100,00 KM, što je ispod imovinskog cenzusa propisanog navedenim zakonskim odredbama. Vrhovni sud je zaključio da, stoga, predmetna revizija ne ispunjava uslov dopuštenosti iz člana 237. stav (2) ZPP, pa je istu, shodno odredbama člana 247. st. (1) i (4) ZPP odbacio kao nedopuštenu.

Apelacioni navodi

6. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da Vrhovni sud, s obzirom na imovinski cenzus, nije raspravljao u meritumu povodom izjavljene revizije, te ističe da su odluke nižestepenih sudova neosnovane i da su navedenim odlukama povrijeđena njegova ustavna prava. Ističe da je njegova žalba bila blagovremena, te da se svi razlozi navedeni u osporenim rješenjima mogu jedino ocijeniti neosnovanim.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

8. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. U konkretnom slučaju apelant je protiv rješenja Kantonalnog suda od 26. decembra 2019. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda od 13. maja 2020. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga, te da je konačna odluka u ovom predmetu rješenje Kantonalnog suda od 26. decembra 2019. godine.

9. Budući da je apelant rješenje Kantonalnog suda od 26. decembra 2019. godine, primio 19. februara 2020. godine, a predmetna apelacija je Ustavnom sudu podnesena 29. oktobra 2020. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu s navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporeno rješenje Kantonalnog suda od 26. decembra 2019. godine.

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3886/20 (P. Ž.) | Sudska praksa | Aktio