Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1747/20 (M. P.)

Odluka donesena 16. 03. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Prava iz radnog odnosa
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Radni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1747/20

Apelacija

Odluka o meritumu

16. 03. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 16. ožujka 2021. godine, u predmetu broj AP 1747/20, rješavajući apelaciju koju je podnijela Marica Pejković, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 72. st. (4) i (5) i članka

74. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnijela Marica Pejković.

Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnome roku u parničnome postupku koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnoga suda u Mostaru broj 58 0 Rs 104243 15 Rsž od 2. rujna 2020. godine.

Na temelju članka 74. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskoga kantona da Marici Pejković isplati iznos od 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog duljine trajanja predmetnoga parničnoga postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obvezu da, nakon isteka ovoga roka, plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskoga kantona da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Marica Pejković (u daljnjemu tekstu: apelantica), koju zastupa Zajednički odvjetnički ured Nada Dalipagić i Jelena Dalipagić-Crnjac iz Mostara, podnijela je 15. svibnja 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja parničnoga postupka koji se u trenutku podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom u Mostaru (u daljnjemu tekstu: Kantonalni sud), na rješavanju po prizivu na presudu Općinskoga suda u Mostaru (u daljnjemu tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 58 0 Rs 104243 12 Rs od 16. lipnja 2015. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnoga suda, od Kantonalnoga suda je zatraženo 26. kolovoza 2020. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 7. rujna 2020. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proistječu iz apelacijskih navoda i dokumenata predočenih Ustavnome sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelantica je 13. veljače 2012. godine podnijela tužbu protiv tuženika (Grada Mostara) radi isplate iz radnoga odnosa.

6. Presudom Općinskoga suda od 16. lipnja 2015. godine obvezan je tuženik da na ime apelantičinih doprinosa iz plaće i na plaću za mirovinsko i invalidsko osiguranje za razdoblje od 3. travnja 1992. godine do 5. svibnja 2000. godine uplati Federalnome zavodu MIO određeni iznos. Nadalje, odbijen je apelantičin tužbeni zahtjev u dijelu u kojemu je tražila da tuženik na ime apelantičinih doprinosa iz plaće i na plaću za mirovinsko i invalidsko osiguranje za razdoblje od 1. siječnja 1991. godine do 2. travnja 1992. godine uplati Federalnome zavodu MIO određeni iznos. Nadalje, obvezan je tuženik da apelantici naknadi troškove parničnoga postupka u određenome iznosu.

7. Tuženik je podnio priziv protiv prvostupanjske presude.

8. Cjelokupan spis je 12. kolovoza 2015. godine dostavljen na postupanje Kantonalnome sudu.

9. Presudom Kantonalnoga suda od 2. rujna 2020. godine priziv tuženika je odbijen kao neutemeljen i prvostupanjska presuda je potvrđena.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

10. Apelantica smatra da joj je, zbog duljine trajanja predmetnoga postupka pred Kantonalnim sudom, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Zbog duljine trajanja predmetnoga postupka, apelantica traži naknadu nematerijalne štete.

b) Odgovor na apelaciju

11. U odgovoru na apelaciju od 7. rujna 2020. godine Kantonalni sud je ukratko naveo kronološki tijek postupka, te dostavio presudu Kantonalnoga suda od 2. rujna 2020. godine. V.Relevantni propisi

12. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnome sudu BiH, koji u relevantnome dijelu glasi:

Članak 10.

(1)Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnome roku.

(2)Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Članak 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu žurnog rješavanja radnih sporova.

VI.Dopustivost

13. Prema članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugoga suda u Bosni i Hercegovini.

14. Prema članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitome pravnome lijeku koji je koristio.

15. Ustavni sud naglašava da, sukladno članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnoga suda, može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnoga suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnomu slučaju apelantica predmetnom apelacijom ukazuju na povredu prava na donošenje odluke u razumnome roku, u smislu odredaba članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u parničnome postupku koji je okončan nakon podnošenja predmetne apelacije. Sukladno navedenome, predmetna apelacija je, u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnoga suda, bila dopustiva i u vrijeme podnošenja.

16. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.

17. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

VII.Meritum

18. Apelantica smatra da joj je, zbog duljine trajanja predmetnoga postupka pred Kantonalnim sudom, povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnome» roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

19. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

20. Članak 6. Europske konvencije u relevantnome dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela

21. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnoga suda, razumnost duljine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinoga predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskoga suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnoga suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38).

22. Također, Europski sud je ukazao da je potrebna osobita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču osobnoga statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev osobito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju žurnu narav (vidi, Europski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. veljače 1992. godine, Serija A, broj 228-B, stavak 18, i Novovi ć protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. listopada 2012. godine, stavak 51).

Razdoblje koje treba uzeti u obzir

23. Ustavni sud podsjeća da, sukladno članku 31. Pravila Ustavnoga suda, u svakome predmetu odlučuje u okviru apelacijskih navoda. Imajući u vidu apelacijske navode kojim apelantica ističe da je do povrede prava došlo isključivo pred Kantonalnim sudom, Ustavni sud će razmatrati duljinu trajanja postupka od 12. kolovoza 2015. godine, kao dana kada je predmetni spis dostavljen na postupanje Kantonalnome sudu, pa do donošenja presude Kantonalnoga suda od 2. rujna 2020. godine, kojom je predmetni postupak okončan. Dakle, razmatrat će razdoblje od oko pet godina i jednoga mjeseca.

Analiza duljine trajanja predmetnoga postupka

24. Ustavni sud zapaža da se u konkretnome slučaju radi o parničnome postupku kojega je pokrenula apelantica radi zaštite prava iz radnoga odnosa. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak po izričitoj zakonskoj odredbi žurne naravi. Ustavni sud smatra da eventualna složenost predmeta, kao jedan od kriterija koje Ustavni sud ima u vidu pri ocjeni duljine trajanja postupka, nije utjecala na trajanje prizivnoga postupka, te se, stoga, Ustavni sud neće posebno baviti tim pitanjem.

25. Ustavni sud zapaža da je, nakon podnošenja tužbe 13. veljače 2012. godine, Općinski sud donio presudu 16. lipnja 2015. godine, te da je predmetni spis dostavljen na postupanje Kantonalnome sudu 15. kolovoza 2015. godine, dakle, postupak je pred prvostupanjskim sudom trajao u razdoblju od tri godine i oko šest mjeseci. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnoga suda, Ustavni sud zapaža da je odluku o prizivu Kantonalni sud donio 2. rujna 2020. godine, dakle, nakon razdoblja od pet godina i oko jednoga mjeseca. Ustavni sud ukazuje da se Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju nije očitovao na navode o duljini trajanja predmetnoga postupka, već isključivo ukratko predstavio kronološki tijek postupka i dostavio donesenu odluku. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da duljina postupka pred sudovima više instance, sukladno praksi Europskoga suda, treba trajati kraće u odnosu na prvostupanjski postupak obzirom na samu narav postupka odlučivanja po pravnim lijekovima (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5443/18 od 4. lipnja 2020. godine, točka 34, odluka dostupna na web-stranici Ustavnoga suda www.ustavnisud.ba). Također, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. svibnja 2017. godine (dostupna na web-stranici Ustavnoga suda www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnome roku koje je utvrđeno u tomu predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnomu slijedu događaja u ovome predmetu, nego je posljedica sustavnih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proistječe iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnomu slučaju, jer se ovako duga neaktivnost Kantonalnoga suda može pripisati konkretnomu slijedu događaja u predmetnome postupku i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Duljina trajanja postupka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od redovitih sudova. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da se navedena pasivnost pred Kantonalnim sudom u tako dugome razdoblju može karakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje.

26. Na temelju izloženoga, Ustavni sud smatra da duljina predmetnoga postupka, koji se pred Kantonalnim sudom vodio u razdoblju od pet godina i oko jednoga mjeseca, predstavlja neadekvatno administriranje pravde zbog čega je u konkretnome slučaju došlo do povrede apelantičinog prava na suđenje u «razumnome roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Ostali navodi

27. Budući da je Ustavni sud u prethodnim točkama ove odluke već utvrdio da je, zbog duljine trajanja predmetnoga postupka, povrijeđeno apelantičino pravo na pravično suđenje iz članka II/3. (e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno razmatrati navode o kršenju prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

Pitanje naknade nematerijalne štete

28. U smislu članka 74. Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovitim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.

29. Obzirom na odluku u ovome predmetu, a imajući u vidu presude Europskoga suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Europski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. studenoga 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. studenoga 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. siječnja 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. svibnja 2019. godine, i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. rujna 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnoga slučaja, prema članku 74. Pravila Ustavnoga suda, odnosno članku 41. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnomu slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nerazumne duljine trajanja postupka, apelantici treba isplatiti iznos od 500,00 KM.

30. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Hercegovačko-neretvanskoga kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obvezu da, nakon isteka ovog roka, apelantici plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

31. Ova odluka Ustavnoga suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja ovršnu ispravu.

VIII.Zaključak

32. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnome roku“ kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, jer je predmetni postupak, koji je žurne naravi, pred drugostupanjskim sudom trajao oko pet godina i jednoga mjeseca, pri čemu se Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju nije očitovao o navodima o duljini trajanja postupka. Takvo postupanje u konkretnomu slučaju predstavlja neadekvatno administriranje pravde Kantonalnoga suda, odnosno postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje i ne zadovoljava zahtjeve prava na suđenje u razumnome roku.

33. Na temelju članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnoga suda, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

34. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-1747/20 (M. P.) | Sudska praksa | Aktio