Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3498/19 („Postbank BH, Poštanska Banka BiH“ d.d. Sarajevo, u stečaju)
Odluka donesena 12. 01. 2021.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Izvršenje
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3498/19
Apelacija
Odluka o meritumu
12. 01. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3498/19, rješavajući apelaciju „Postbank BH, Poštanska banka BiH“ d.d. Sarajevo, u stečaju, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 12. januara 2021. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija „Postbank BH, Poštanska banka BiH“ d.d. Sarajevo, u stečaju podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Ip 199408 19 Pž od 28. juna 2019. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. „Postbank BH, Poštanska banka BiH“ d.d. Sarajevo, u stečaju (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Feđad Začiragić, advokat iz Sarajeva, podnijela je 6. septembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Ip 199408 19 Pž od 28. juna 2019. godine. Apelantica je 14. decembra 2020. godine dopunila apelaciju (dostavila traženu dokumentaciju).
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i od E. Š. (u daljnjem tekstu: izvršenik) zatraženo je 23. oktobra 2020. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 30. oktobra 2020. godine, a Općinski sud 16. novembra 2020. godine, dok izvršenik nije dostavio odgovor na apelaciju u ostavljenom roku. III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Rješenjem o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 Ip 199408 11 Ip od 22. novembra 2011. godine u pravnoj stvari apelantice protiv izvršenika određeno je izvršenje radi namirenja apelanticinog novčanog potraživanja u određenom iznosu na osnovu vjerodostojne isprave – mjenice.
6. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 Ip 199408 11 Ip od 31. marta 2015. godine obustavljeno je izvršenje određeno rješenjem o izvršenju od 22. novembra 2011. godine na suvlasničkom dijelu nekretnine izvršenika od 1/3, sve precizirano u dispozitivu rješenja, te su ukinute sve provedene izvršne radnje koje se odnose na navedeni predmet izvršenja.
7. Općinski sud je u obrazloženju rješenja, pored ostalog, naveo da je apelantica u prijedlogu za izvršenje od 23. septembra 2011. godine kao prvi predmet izvršenja označila suvlasnički dio izvršenika predmetne nekretnine, a kao drugi predmet izvršenja pokretne stvari izvršenika. Nadalje je ukazano da su provedene izvršne radnje u odnosu na prvooznačeni predmet izvršenja, nekretnina je procijenjena i pristupilo se prodaji, ali s obzirom na to da se nekretnina nije mogla prodati na prvom, drugom i trećem ročištu, sud je donio odluku kao u dispozitivu rješenja.
8. Općinski sud je dopisom od 25. januara 2016. godine obavijestio apelanticu da u roku od tri mjeseca od dostavljanja obavijesti može predložiti da se pljenidba pokretnih stvari izvršenika ponovo provede s obzirom na to da prilikom pljenidbe od 2. decembra 2015. godine nisu pronađene stvari koje mogu biti predmet izvršenja.
9. Apelantica je dalje, podneskom od 24. marta 2016. godine, predložila Općinskom sudu da ponovo provede pljenidbeni popis pokretnih stvari izvršenika. Pored toga, apelantica je predložila da sud od izvršenika, u skladu sa članom 37. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), zatraži da dostavi podatke o imovini, pravima i potraživanjima na kojima bi se moglo provoditi izvršenje, te da od Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje zahtijeva dostavljanje podataka da li se izvršenik nalazi u radnom odnosu i kod kojeg poslodavca, odnosno da li je korisnik starosne penzije. Apelantica je također predložila i da sud, u skladu s navedenom zakonskom odredbom, od Registra vrijednosnih papira Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Registar) zahtijeva dostavljanje podataka da li je izvršenik evidentiran kao vlasnik dionica ili drugih vrijednosnih papira. Isto tako, apelantica je predložila da Općinski sud od 28 banaka koje posluju u Bosni i Hercegovini, također u skladu sa članom
37. ZIP-a, zatraži da dostave podatke o otvorenim transakcijskim i depozitnim računima za izvršenika.
10. Zaključkom Općinskog suda broj 65 0 Ip 199408 11 Ip od 6. januara 2017. godine utvrđena je vrijednost pokretnih stvari u vlasništvu izvršenika, sve bliže označeno u dispozitivu zaključka, i određeno je prvo ročište za prodaju predmetnih pokretnih stvari za 15. februar 2017. godine.
11. Općinski sud je dopisom od 9. marta 2017. godine obavijestio apelanticu da se pokretne stvari izvršenika nisu mogle prodati na prvom ročištu, te da apelantica može predložiti da sud zakaže drugo ročište za prodaju tih stvari, što je apelantica i učinila dopisom od 22. marta 2017. godine.
12. Zaključkom Općinskog suda broj 65 0 Ip 199408 11 Ip od 9. maja 2017. godine utvrđena je vrijednost pokretnih stvari u vlasništvu izvršenika, sve bliže označeno u dispozitivu zaključka, i određeno je drugo ročište za prodaju predmetnih pokretnih stvari za 14. juni 2017. godine.
13. Zaključkom Općinskog suda broj 65 0 Ip 199408 11 Ip od 23. augusta 2017. godine, između ostalog, obaviještena je apelantica u vezi s prijedlogom za pribavljanje podataka o imovini izvršenika od drugih lica, osim izvršenika i Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje, da se u tom dijelu po prijedlogu ne može postupiti jer je propustila dostaviti dokaz da navedena lica imaju podatke o imovini izvršenika, a sud ne pribavlja podatke iz javnih registara dostupnih građanima.
14. Zaključkom Općinskog suda broj 65 0 Ip 199408 11 Ip od 13. februara 2018. godine, pored ostalog, naloženo je apelantici da u roku od 15 dana dostavi prijedlog za nastavak postupka na drugom predmetu ili drugim sredstvom izvršenja, koji mora da sadrži sve elemente propisane zakonom s obzirom na to da se pokretne stvari izvršenika nisu mogle prodati na drugom ročištu od 14. juna 2017. godine, a podaci o imovini izvršenika se nisu mogli pribaviti na predloženi način u skladu s odredbom člana 37. ZIP-a.
15. Zaključkom Općinskog suda broj 65 0 Ip 199408 11 Ip od 30. marta 2018. godine ponovo je naloženo apelantici da postupi kako joj je to već naloženo u zaključku od 13. februara 2018. godine jer će se u protivnom smatrati da je odustala od prijedloga, a izvršni postupak će se obustaviti.
16. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 Ip 199408 11 Ip od 11. maja 2018. godine obustavljen je predmetni izvršni postupak.
17. Općinski sud je u obrazloženju rješenja naveo da je zaključkom od 30. marta 2018. godine pozvao apelanticu da u roku od 15 dana predloži drugo sredstvo i predmet izvršenja budući da se pokretne stvari izvršenika nisu mogle prodati ni na drugom ročištu za javnu prodaju, pa je izvršenje postalo nemoguće na predloženom sredstvu i predmetu izvršenja. Dalje je ukazano da je Općinski sud, postupajući po apelanticinom prijedlogu za utvrđivanje imovine, u skladu sa članom 37. ZIP-a od Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje pribavio podatak da izvršenik nije osiguranik, niti je ostvario pravo na penziju kod tog zavoda. S druge strane, u pogledu zahtjeva da se od 28 banaka u Bosni i Hercegovini pribave podaci o otvorenim transakcijskim i depozitnim računima za izvršenika, te od Registra da li je izvršenik evidentiran kao vlasnik dionica ili drugih vrijednosnih papira, navedeno je da apelantica nije dostavila dokaz da te institucije imaju podatke o imovini izvršenika. Imajući u vidu navedeno, ukazano je da apelantica nije postupila po zaključku suda u roku od 15 dana od dana prijema tog zaključka (4. aprila 2018. godine), te je izvršenje na pokretnim stvarima postalo nemoguće, pa je shodno odredbi člana 63. ZIP-a izvršni postupak obustavljen.
18. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 Ip 199408 19 Pž od 28. juna 2019. godine apelanticina žalba je odbijena kao neosnovana i prvostepeno rješenje potvrđeno.
19. Kantonalni sud je u obrazloženju rješenja naveo da je, suprotno navodima žalbe, prvostepeni sud pravilnom primjenom člana 63. st. 3. i 4. ZIP-a, obustavio izvršenje zbog nemogućnosti provođenja izvršenja na sredstvu i predmetu izvršenja koje je određeno rješenjem o izvršenju i zbog toga što apelantica nije ni u skladu sa članom 8. ZIP-a stavila prijedlog da se izvršenje provede na drugom sredstvu i predmetu izvršenja. Također je ukazano da se u žalbi neosnovano ističe da je prvostepeni sud propustio, primjenom člana 37. ZIP-a, postupiti po apelanticinom prijedlogu i utvrditi da li izvršenik ima otvorene račune kod poslovnih banaka u Bosni i Hercegovini i dionice ili vrijednosne papire kod Registra. Naime, navedeno je da je to zato što je članom 37. stav 1. ZIP-a propisano da tražilac izvršenja može u prijedlogu za izvršenje, koji se zasniva na izvršnoj ispravi, zahtijevati da sud i prije donošenja rješenja o izvršenju zatraži od samog izvršenika i drugih lica da sudu dostave podatke o imovini izvršenika, ako tražilac izvršenja učini vjerovatnim da bi ta lica mogla imati takve podatke.
20. Shodno navedenom, istaknuto je da u konkretnom slučaju apelantica uz prijedlog za utvrđenje imovine od 24. marta 2016. godine nije priložila dokaze da se obratila bilo kojoj od 28 poslovnih banaka navedenih u podnesku, niti Registru, sa zahtjevom da je te institucije obavijeste samo o činjenici da li izvršenik ima otvoren račun, odnosno da je vlasnik dionica ili drugih vrijednosnih papira. Pri tome je ukazano da žalba pogrešno smatra da je Zakonom o bankama i Zakonom o tržištu vrijednosnih papira propisano načelo tajne u pogledu okolnosti da neko fizičko lice posjeduje otvoren račun kod banke, odnosno da je vlasnik dionica ili drugih vrijednosnih papira. Naime, Kantonalni sud je naveo da se poslovna tajna tih institucija odnosi na lične podatke klijenta, broj računa, finansijske transakcije na računu, odnosno na broj dionica, nominalnu vrijednost, pa bi u slučaju da je apelantica učinila vjerovatnim na osnovu obavijesti neke od navedenih institucija da je izvršenik njihov klijent, prvostepeni sud imao osnov da postupi u skladu sa članom 37. ZIP-a i zatraži sve ostale podatke do kojih apelantica sama ne može doći. Dakle, istaknuto je da apelantica neosnovano žalbom ukazuje da je prvostepeni sud povrijedio odredbu člana 37. ZIP-a, čime je prvostepeno rješenje o obustavljanju postupka nepravilno i nezakonito.
IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
21. U predmetnoj apelaciji apelantica se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelantica, u suštini, smatra da je u predmetnom postupku proizvoljno primijenjena relevantna odredba ZIP-a. U vezi s tim apelantica tvrdi da je u predmetnoj izvršnoj stvari predložila da sud, shodno odredbama člana 37. ZIP-a, preduzme neophodne radnje s ciljem utvrđenja imovine, prava i potraživanja izvršenika kod Registra i poslovnih banaka u Bosni i Hercegovini jer je riječ o evidencijama koje ne predstavljaju javne registre i iz kojih se podaci mogu pribaviti samo na zahtjev suda ili drugog javnog organa. U vezi s tim apelantica ukazuje da je Zakonom o bankama propisano načelo bankarske tajne, kao i striktni slučajevi pod kojima se takvi podaci mogu staviti na raspolaganje trećim licima, dok je Zakonom o tržištu vrijednosnih papira propisano da podaci koje vodi Registar predstavljaju službenu tajnu. Nadalje, apelantica navodi da se u praksi čak pokazalo da poslovne banke ni na zahtjev suda ne dostavljaju podatke o stanju na računu svog klijenta, već samo podatke da li klijent ima otvoren račun, te broj računa. Dakle, apelantica ukazuje da banke samo po zahtjevu suda dostavljaju podatke za koje drugostepeni sud smatra da apelantica ima mogućnost da ih samoinicijativno pribavi. Shodno navedenom, apelantica tvrdi da ne zna, niti može znati, odnosno ne može pribaviti podatke da li se izvršenik vodi kao vlasnik vrijednosnih papira ili ima otvorene račune kod banaka, pa je upravo iz tog razloga i tražila utvrđenje navedenih činjenica putem suda a u skladu sa članom 37. ZIP-a. Prema tome, apelantica navodi da ne može niti učiniti vjerovatnom činjenicu o kojoj objektivno ne može imati relevantna saznanja. b)Odgovori na apelaciju
22. Kantonalni sud je istakao da ostaje pri pravnim stavovima i razlozima datim u obrazloženju osporene odluke, te je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.
23. Općinski sud je naveo da u prilog odlučenju tog suda kao u dispozitivu rješenja ide i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine iz Odluke broj 22 0 I 049168 20 Spp od 9 juna 2020. godine. Naime, u toj odluci je navedeno: „Tražilac izvršenja ne može podnijeti prijedlog za izvršenje protiv izvršenika sudu u kojem nije naznačen predmet i sredstvo izvršenja, odnosno da prijedlog ne sadrži predmet i sredstvo izvršenja, iako je u samom prijedlogu za izvršenje tražilac izvršenja zatražio od suda da od mnoštva pravnih lica ili organa sud pribavi podatke o imovini izvršenika po osnovi odredbe člana 37. Zakona o izvršnom postupku, tako da za slučaj podnošenja takvog prijedloga uz takav zahtjev predstoji obaveza otklanjanja njegovih nedostataka“. Također, u navedenoj odluci je istaknuto: „Za slučaj podnošenja urednog prijedloga za izvršenje, sa naznakom, između ostalog, i sredstva izvršenja i predmeta izvršenja, uz zahtjev za utvrđenje imovine izvršenika na strani tražioca izvršenja predstoji procesno-pravna obaveza da učini vjerovatnim da izvršenik kod nabrojenih pravnih lica u prijedlogu posjeduje imovinu (nekretnine, račune itd)“. Najzad, u spomenutoj odluci je navedeno: „Pri navedenom predstoji obaveza tražioca izvršenja da u zahtjevu za utvrđenje imovine izvršenika postupanjem u smislu odredbi člana 37. stav (1) ZIP-a zahtijeva da sud prije donošenja rješenja o izvršenju zatraži od samog izvršenika i od drugih u zahtjevu određenih fizičkih i pravnih lica, odnosno upravnih i drugih organa i organizacija da sudu dostave podatke o imovini izvršenika, te da nakon što ga sud, postupanjem u smislu člana 36. stav (2) ZIP-a, obavijesti i ostavi mu rok da podneseni prijedlog uredi odnosno izmijeni i dopuni to i učini.“ Imajući u vidu navedeno, Općinski sud je ukazao da nije došlo do povrede prava na koja se apelantica u apelaciji poziva, te je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana. V.Relevantni propisi
24. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH, 55/18 – rješenje USBiH i 25/20 – odluka
USBiH)
U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka i 33/06) koji je važio u predmetnom vremenskom periodu, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 8. stav (3) Ograničenje sredstava i predmeta izvršenja (3) Ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, tražilac izvršenja može radi namirenja istog potraživanja da predloži novo sredstvo ili predmet izvršenja o čemu će sud odlučiti rješenjem. Član 37. stav (1) Utvrđivanje dužnikove imovine (1) Tražilac izvršenja može u prijedlogu za izvršenje koji se zasniva na izvršnoj ispravi zahtijevati da sud prije donošenja rješenja o izvršenju zatraži od samog izvršenika i od drugih u zahtjevu određenih fizičkih i pravnih lica, odnosno upravnih i drugih organa i organizacija da sudu dostave podatke o imovini izvršenika, ako tražilac izvršenja učini vjerovatnim da bi ova lica mogla imati ove podatke.
Član 63. st. (3) i (4) Obustava izvršenja (3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može provesti.
(4) Prije donošenja rješenja o obustavi izvršenja iz stava 3. ovog člana sud će pozvati tražioca izvršenja da podnese prijedlog iz člana 8. stav 3. ovog zakona u roku od 15 dana od dana prijema poziva. Rješenje o obustavi izvršenja sud će donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnešen ili ako je prijedlog neosnovan. VI.Dopustivost
25. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
26. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
27. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 65 0 Ip 199408 19 Pž od 28. juna 2019. godine, protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, apelanticin punomoćnik je osporeno rješenje primio 10. jula 2019. godine, a apelacija je podnesena 6. septembra 2019. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
28. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
29. Apelantica pobija osporenu odluku tvrdeći da joj je tom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
30. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
31. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.
32. Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u određenim slučajevima i na fazu izvršnog postupka (vidi Evropski sud, Hornsby protiv Grčke, predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine). Ustavni sud primjećuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku po apelanticinom prijedlogu za izvršenje, pa imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se apelantica, zapravo, nalazi u poziciji tražioca izvršenja u konkretnom predmetu i da kao takva uživa garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u navedenom postupku.
33. U vezi s navodima o kršenju prava na pravično suđenje koji se zasnivaju na apelanticinim tvrdnjama o tome da su sudovi proizvoljno primijenili pozitivno-pravne propise, Ustavni sud prvenstveno ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), koju Ustavni sud slijedi prilikom ispitivanja ustavnih prava (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu AP 992/15 od 25. oktobra 2017. godine, stav 35) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona.
34. Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja rješenja Kantonalnog suda slijedi da je prvostepeni sud pravilnom primjenom člana 63. st. 3. i 4. ZIP-a obustavio izvršenje zbog nemogućnosti provođenja izvršenja na sredstvu i predmetu izvršenja koje je određeno rješenjem o izvršenju i razloga što apelantica nije ni u skladu sa članom 8. ZIP-a stavila prijedlog da se izvršenje provede na drugom sredstvu i predmetu izvršenja. Nadalje, da apelantica uz prijedlog za utvrđenje imovine nije priložila dokaze da se obratila bilo kojoj od 28 poslovnih banaka navedenih u podnesku, niti Registru, sa zahtjevom da je te institucije obavijeste samo o činjenici da li izvršenik ima otvoren račun, odnosno da je vlasnik dionica ili drugih vrijednosnih papira, a da se poslovna tajna tih institucija odnosi na lične podatke klijenta, broj računa, finansijske transakcije na računu, odnosno na broj dionica, nominalnu vrijednost, pa bi u slučaju da je apelantica učinila vjerovatnim na osnovu obavijesti neke od navedenih institucija da je izvršenik njihov klijent, prvostepeni sud imao osnov da postupi u skladu sa članom 37. ZIP-a i zatraži sve ostale podatke do kojih apelantica sama ne može doći. U vezi s tim Ustavni sud zapaža da iz odredbe člana 37. stav 1. ZIP-a proizlazi mogućnost da tražilac izvršenja traži od suda da sud zatraži i od izvršenika i od drugih lica da sudu dostave podatke o imovini izvršenika, ali pod uvjetom da tražilac izvršenja učini vjerovatnim da bi ta lica mogla imati te podatke. Imajući u vidu navedeno, te obrazloženje koje je dao Kantonalni sud, Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u primjeni relevantnih odredbi ZIP-a u konkretnom slučaju.
35. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
Pravo na djelotvoran pravni lijek
36. Apelantica, također, navodi da joj je osporenom odlukom povrijeđeno i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. U vezi s tim Ustavni sud zapaža da se navodi o kršenju ovog prava zasnivaju na istim navodima koji su istaknuti u vezi s pravom na pravično suđenje (primjeni materijalnog prava), što je Ustavni sud već razmotrio i obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke, te zaključio da su neosnovani. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, također, neosnovani.
VII.Zaključak
37. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, kada su redovni sudovi donijeli odluke kojima su obustavili izvršni postupak, uz pozivanje na relevantne odredbe ZIP-a, s obrazloženjem koje se ne čini proizvoljnim.
38. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević