Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2906/20 (A.Č.)
Odluka donesena 27. 11. 2020.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2906/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 11. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 27. novembra 2020. godine, u predmetu broj AP-2906/20, rješavajući apelaciju koju je podnio A. Č., na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio A. Č.
protiv Presude Vrhovnoga suda Federacije BiH broj 10 0 U 003433 16 Uvp od 12. ožujka 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. A. Č. (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Tomislavgrada, podnio je 7. kolovoza 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnoga suda Federacije BiH (u daljnjemu tekstu: Vrhovni sud) broj 10 0 U 003433 16 Uvp od 12. ožujka 2020. godine.
2. Zaključkom Odsjeka upravnih poslova PU Tomislavgrad od 11. ožujka 2016. godine obustavljen je postupak za vršenje nadzora zbog kršenja Zakona o prebivalištu i boravištu državljana Bosne i Hercegovine, zbog smrti stranke (M.M.).
3. Zaključkom tuženika (Kanton 10, Ministarstvo unutarnjih poslova) odbačen je zahtjev apelanta za poništenje zaključka Odsjeka upravnih poslova PU Tomislavgrad od 11. ožujka 2016. godine.
4. Rješenjem Kantonalnoga suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) od 7. rujna 2016. godine odbačena je tužba apelanta podnesena protiv osporenog zaključka tuženika od 11. ožujka 2016. godine.
5. Osporenom presudom Vrhovnoga suda od 12. ožujka 2020. godine odbijen je zahtjev za izvanredno preispitivanje sudske odluke.
6. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni je sud istakao da je tuženik odlučujući o zahtjevu apelanta za poništenje zaključka Odsjeka upravnih poslova PU Tomislavgrad od 11. ožujka 2016. godine isti odbacio, zaključujući da apelant nije stranka u postupku, zbog čega mu nije ni dostavljen zaključak od 11. ožujka 2016. godine. Vrhovni je sud istakao da je Kantonalni sud, zaključujući da osporenim zaključkom nije povrijeđeno pravo apelanta niti njegov pravni interes utemeljen na zakonu, tužbu odbacio primjenom odredbe iz čl. 25. st. 1. toč. 3. Zakona o upravnim sporovima (u daljnjemu tekstu: ZUS). Vrhovni je sud istakao da je naime, podnoseći zahtjev za vršenje nadzora, zbog kršenja Zakona o prebivalištu i boravištu državljana BiH, apelant niti tijekom upravnoga postupka, niti tijekom upravnoga spora, ničim ne dokazuje na koji način ili kojim aktom je neodređeni broj neimenovanih osoba eventualnim nezakonitim prijavljivanjem prebivališta na imovini trećih osoba, povrijedio neposredni osobni interes apelanta. Vrhovni je sud istakao da je stoga Kantonalni sud pravilnom primjenom odredbe iz čl. 25. st. 1. toč. 3. ZUS tužbu odbacio. Apelacioni navodi
7. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/ 3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
9. U konkretnomu slučaju, Ustavni sud smatra da je potrebno, prije svega, odgovoriti na pitanje da li je članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv na konkretan slučaj. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Europskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. rujna 2009. godine, AP-766/12 od 22. listopada 2013. godine i AP-1466/16 od 22. ožujka 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da je osporenom presudom Vrhovnoga suda odbijen apelantov zahtjev za izvanredno preispitivanje odluke Kantonalnoga suda, kojom je odbačena apelantova tužba (jer se ne dira u pravo apelanta ili u njegov neposredni osobni interes utemeljen na zakonu), iz čega slijedi da se u konkretnome slučaju odlučivalo samo o procesnim pitanjima tj. o procesnoj dopustivosti predmetne tužbe. Dakle, iz navedenoga proistječe da se osporenom odlukom nije odlučivalo o «građanskim pravima i obvezama» apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević