Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4015/20 (D. R.)
Odluka donesena 10. 12. 2020.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4015/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 12. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. decembra 2020. godine, u predmetu broj AP-4015/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Darko Radić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Darko Radić protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 92 0 Rs 052575 20 Rsž od 16. marta 2020. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Darko Radić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vlasenice, podnio je 7. novembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 92 0 Rs 052575 20 Rev od 10. septembra 2020. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanta izjavljena protiv Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 92 0 Rs 052575 20 Rsž od 16. marta 2020. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Vlasenici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 92 0 Rs 052575 19 Rs 2 od 19. decembra 2019. godine obavezana je tužena (Javna zdravstvena ustanova „Dom zdravlja Vlasenica“) da apelantu na ime neisplaćenih plata za period pobliže označen prvostepenom presudom isplati iznos od 6.157,56 KM, sa zakonskom zateznom kamatom, te da za apelanta, na dosuđeni iznos, uplati doprinose Fondu PIO u iznosu od 1.729,94. KM. Tužba apelanta je odbačena kao nedopuštena u dijelu zahtjeva da se utvrdi da je nezakonito rješenje tužene od 29. septembra 2017. godine (kojim je apelantu otkazan ugovor o radu broj od 30. septembra 2016. godine) i odluka Upravnog odbora tužene od 28. novembra 2017. godine (kojom je odbijen prigovor apelanta izjavljen protiv rješenja od 29. septembra 2017. godine), te u dijelu zahtjeva da se obaveže tužena da apelanta vrati na rad i rasporedi na poslove koje je obavljao prije donošenja osporenih odluka. Tužba je odbačena kao neblagovremena u dijelu zahtjeva da se obaveže tužena na povrat poreza za 2017. godinu u iznosu od 90,00 KM, kao i u dijelu kojim apelant traži da mu se omogući korištenje narađenih radnih sati. Odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim je apelant tražio da se obaveže tužena na povrat poreza za 2018. i 2019. godinu, kao i u dijelu zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate na plate od dana otkazivanja ugovora o radu pa do isplate. Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
3. Odlučujući o žalbi tužene izjavljenoj protiv presude Osnovnog suda od 19. decembra 2019. godine, Okružni sud je Rješenjem broj 92 0 Rs 052575 20 Rsž od 16. marta 2020. godine usvojio predmetnu žalbu i ukinuo prvostepenu presudu u osporenom dijelu (kojim je obavezana tužena da apelantu, na ime neisplaćenih plata, isplati iznos od 6.157,56 KM, sa zakonskom zateznom kamatom kao i da mu, za navedeni iznos, uplati doprinose Fondu PIO u iznosu od 1.729,94 KM) te je u tom dijelu tužbu apelanta odbacio kao neblagovremenu, dok je u preostalom dijelu prvostepena presuda ostala neizmjenjena. U obrazloženju osporenog rješenja Okružni sud je naveo da je apelant tužbu za zaštitu svojih prava povodom prestanka radnog odnosa podnio (blagovremeno) 22. februara 2018. godine, ali samo sa zahtjevom da se utvrdi da je nezakonito rješenje tužene od 29. septembra 2017. godine i odluka Upravnog odbora tužene od 28. novembra 2017. godine, te zahtjevom za vraćanje na rad i isplatu naknade plate koju bi apelant ostvario da je radio, zaključno sa majem 2018. godine (a koji postupak je pravosnažno okončan presudom Okružnog suda od 27. marta 2019. godine). Okružni sud je istakao da zahtjev za naknadu plata i uplatu zakonskih doprinosa, koji su predmet konkretnog postupka, apelant nije postavljao sve do podnošenja tužbe u predmetnoj parnici 23. novembra 2018. godine, te da je zapravo tom tužbom aplant tražio isplatu neisplaćene plate i pripadajućih doprinosa samo za mjesec juni 2018. godine, dok je zahtjev za isplatu naknade na ime neisplaćenih plata i uplatu zakonskih doprinosa za daljnji period, kao i drugih naknada koje su predmet konkretnog postupka, apelant prvi put postavio na pripremnom ročištu održanom 21. maja 2019. godine, kada je preinačio tužbu od 23. novembra 2018. godine. Okružni sud je u vezi s tim zaključio da je apelant, dakle, za povredu svoga prava na isplatu plate saznao već prijemom odluke o otkazu ugovora o radu od 29. septembra 2017. godine, jer je već tada znao da će prestati sve isplate po osnovu rada pa je već tada počeo teći rok propisan odredbama člana 201. stav (4) Zakona o radu tako da je, imajući navedeno u vidu, predmetnu tužbu apelanta odbacio kao neblagovremenu.
4. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv rješenja Okružnog suda od 16. marta 2020. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 92 0 Rs 052575 20 Rev od 10. septembra 2020. godine predmetnu reviziju odbacio. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 247. stav (2) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), između ostalog, propisano da je revizija nedozvoljena ako nije izjavljena putem punomoćnika iz člana 301.
b) ZPP. Vrhovni sud je dalje naveo da je navedenim odredbama ZPP propisano da u postupku po reviziji stranku mora, kao punomoćnik, zastupati advokat, a izuzetno od ovog stava, stranka može sama izjaviti reviziju ako ima položen pravosudni ispit, odnosno za stranku reviziju može izjaviti punomoćnik koji je, prema odredbama ovog ili drugog zakona, ovlašten da zastupa stranku, a koji ima položen pravosudni ispit. Vrhovni sud je naveo da je u konkretnom slučaju reviziju izjavio apelant lično, koji je prema stanju spisa predmeta po struci vozač, dakle, nije pravnik i nema položen pravosudni ispit usljed čega izjavljena revizija nije dozvoljena.
Apelacioni navodi
5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te od Ustavnog suda traži da ukine rješenje Okružnog suda od 16. marta 2020. godine i predmet vrati na ponovni postupak.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. U konkretnom slučaju apelant je protiv rješenja Okružnog suda od 16. marta 2020. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda od 10. septembra 2020. godine odbačena kao nedopuštena. Naime, u konkretnom slučaju revizija apelanta odbačena je zbog neispunjenja uslova propisanih odredbama člana 247. stav (2) ZPP, odnosno zato što je predmetnu reviziju izjavio apelant lično (koji, prema stanju spisa nije pravnik i nema položen pravosudni ispit). U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već zaključio da zakonskim ograničenjem propisanim odredbom člana 247. stav (2) ZPP-a nije dovedeno u pitanje pravo na pristup sudu kao segment prava na pravično suđenje (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu, broj AP-382/17 od 10. maja 2017. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Nadalje, imajući u vidu da je drugostepenim rješenjem (protiv kojeg je apelant izjavio reviziju) uvažena žalba tuženog i prvostepena presuda (kojom je tuženi obavezan da apelantu na ime neisplaćenih plata isplati iznos od 6.157,56 KM sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da za apelanta uplati doprinose u iznosu od 1.729,94 KM) ukinuta, te tužba odbačena kao neblagovremena, to je nesporno da nije ispunjen uslov iz člana 237. stav (2) za izjavljivanje revizije. Prema tome, iz navedenog proizlazi da je konačna odluka u ovom predmetu rješenje Okružnog suda od 16. marta 2020. godine.
8. S obzirom da iz apelacionih navoda proizlazi da je apelantu 20. maja 2020. godine uručeno rješenje Okružnog suda od 16. marta 2020. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 7. novembra 2020. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporeno Rješenje Okružnog suda broj 92 0 Rs 052575 20 Rsž od 16. marta 2020. godine.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević