Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3560/20 („PRIJEDORPUTEVI“ a.d. Prijedor)

Odluka donesena 10. 12. 2020.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3560/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 12. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. prosinca 2020. godine, u predmetu broj AP-3560/20, rješavajući apelaciju koju je podnio „PRIJEDORPUTEVI“ a.d. Prijedor, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h) i l), članka 57. stavak (2) točka

a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio j

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio „PRIJEDORPUTEVI“ a.d. Prijedor protiv Rješenja Vrhovnoga suda Federacije BiH broj 17 0 Ps 066669 20 R od 2. srpnja 2020.

godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio „PRIJEDORPUTEVI“ a.d. Prijedor protiv Rješenja Vrhovnoga suda Federacije BiH broj 070-0-Su-20-000572 od 5. kolovoza 2020.

godine i Rješenja Kantonalnoga suda u Bihaću broj 001-Su-20- 000690 od 7. kolovoza 2020. godine, zbog toga što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. „PRIJEDORPUTEVI“ a.d. Prijedor (u daljnjemu tekstu: apelant), kojega zastupa Saša Topić, odvjetnik iz Banjaluke, podnio je 2. listopada 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnoga suda Federacije BiH (u daljnjemu tekstu: Vrhovni sud) broj 17 0 Ps 066669 20 R od 2. srpnja 2020. godine, Rješenja Vrhovnoga suda broj 070-0-Su-20-000572 od 5. kolovoza 2020. godine i Rješenja Kantonalnoga suda u Bihaću (u daljnjemu tekstu: Kantonalni sud) broj 001-Su-20-000690 od 7. kolovoza 2020. godine.

2. Osporenim rješenjem Vrhovnoga suda od 2. srpnja 2020. godine odbijen je prijedlog apelanta (da u predmetu Kantonalnoga suda broj 17 0 Ps 066669 20 Pžip 4 postupa stvarno nadležan sud u drugome kantonu). U obrazloženju osporene odluke Vrhovni je sud istakao da je apelant podnio prijedlog da se za postupanje u navedenome predmetu odredi stvarno nadležan sud u drugome kantonu, navodeći kao razloga za delegaciju nadležnosti nezadovoljstvo ukidanim rješenjem i brzinom postupanja Kantonalnoga suda u ranijoj fazi postupka, kao i da je gradonačelnik Grada Bihaća u povodu ovoga postupka posjećivao i prvostupanjski i drugostupanjski sud. Vrhovni je sud naveo da je dalje u prijedlogu apelant naveo da smatra utemeljenim prijedlog jer postoje opravdani razlozi za sumnju u objektivnost i nepristranost ovršnog odjeljenja Kantonalnoga suda. Vrhovni je sud istakao da se prema odredbi čl. 50. st. 2. Zakona o parničnome postupku (u daljnjemu tekstu: ZPP) može na prijedlog stranke ili nadležnoga suda odrediti da u pojedinome predmetu postupa stvarno nadležan sud u drugome kantonu, ako je očito da će se tako lakše provesti postupak ili ako za to postoje opravdani razlozi. Vrhovni je sud istakao da razlozi za delegiranje drugoga stvarno nadležnoga suda sa područja drugoga kantona moraju biti izuzetnoga značaja, jer samo takvi razlozi opravdavaju odstupanje od Ustavom Federacije BiH razgraničene teritorijalne nadležnosti sudova u kantonalnome uređenju sudske vlasti u Federaciji BiH. Vrhovni je sud istakao da eventualno nepravilno postupanje suca nadležnoga suda, odnosno učinjene povrede postupka i pogrešna primjena materijalnoga prava nije opravdan razlog za delegaciju stvarno nadležnoga suda u drugome kantonu, jer se eventualni propusti suda mogu sanirati izjavom pravnih lijekova. Vrhovni je sud istakao da su, nadalje, paušalni i ničim dokazani navodi da je gradonačelnik Grada Bihaća povodom ovoga predmeta posjećivao nižestupanjske sudove.

3. Osporenim rješenjem Vrhovnoga suda od 5. kolovoza 2020. godine odbijen je kao neutemeljen zahtjev apelanta za izuzeće sutkinje (F.N.), predsjednice Kantonalnoga suda. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni je sud istakao da je apelant podnio zahtjev za izuzeće sutkinje (F.N.) koja obavlja funkciju predsjednice Kantonalnoga suda, kao i izuzeće sudaca (N.D., M.C., V.I. i R.K.) od postupanja u predmetu Kantonalnoga suda broj 17 0 Ps 066669 20 Pžip 4. Vrhovni je sud istakao da je sukladno čl. 359. st. 4. ZPP, sudac čije se izuzeće traži, tj. u konkretnomu slučaju sutkinja i predsjednica Kantonalnoga suda dostavila 29. srpnja 2020. godine pismenu izjavu, u kojoj navodi da ne postoje razlozi za njezino izuzeće, jer nije u bliskim odnosima sa gradonačelnikom Grada Bihaća, te da u predmetnomu zahtjevu ničim se ne dokazuje njena pristranost u postupanju u predmetu kao članice vijeća. Vrhovni je sud istakao da su odredbom čl. 357. st. 1. ZPP, koji se u konkretnomu slučaju primjenjuje na temelju čl. 21. Zakona o ovršnome postupku, taksativno navedeni razlozi čije postojanje isključuje suca od vršenja sudačke dužnosti. Vrhovni je sud istakao da u konkretnomu slučaju u spisu nema objektivnih dokaza koji bi ukazivali na razumnu sumnju da je sutkinja i predsjednica Kantonalnoga suda, postupajući kao članica vijeća bila pristrana prilikom odlučivanja u ranijoj fazi postupka u tomu predmetu. Vrhovni je sud istakao da se nezadovoljstvo stranke odlukom suda ne može smatrati temeljom za izuzeće sutkinje, pa da je stoga zahtjev apelanta odbio kao neutemeljen. Vrhovni je sud istakao da kako o zahtjevu za izuzeće sudaca Kantonalnoga suda odlučuje predsjednik toga suda, sukladno čl. 359. st. 1. ZPP, stoga razlozi apelanta za izuzeće ostalih sudaca nisu niti razmatrani.

4. Osporenim rješenjem Kantonalnoga suda od 7. kolovoza 2020. godine zahtjev apelanta za izuzeće sudaca (M.C., V.I. i R.K.) odbijen je kao neutemeljen, dok je zahtjev apelanta za izuzeće (N.D.) odbačen kao nedopušten. U obrazloženju odluke Kantonalni je sud naveo da je apelant u zahtjevu za izuzeće sudaca ovoga suda (M.C., V.I. i R.K.), te osobe N.D. od postupanja u predmetu Kantonalnoga suda broj 17 0 Ps 066669 20 Pžip 4, između ostaloga, naveo da su navedeni suci sudjelovali u donošenju ukidanih rješenja u ranijoj fazi postupka, kao i da imaju bliske odnose sa gradonačelnikom Grada Bihaća. Kantonalni je sud istakao da u spisu nema objektivnih dokaza koji bi ukazivali na razumnu sumnju da su suci (M.C., V.I. i R.K.) postupajući kao članovi vijeća odnosno suci izvjestitelji u spornom predmetu bili pristrani prilikom odlučivanja u ranijim fazama postupka. Kantonalni je sud istakao da, kako nezadovoljstvo apelanta odlukom suda se ne može smatrati temeljem za izuzeće sudaca, zahtjev apelanta odbijen je kao neutemeljen. Kantonalni je sud istakao da je zahtjev za izuzeće N.D. nedopušten, jer stranka može tražiti isključenje ili izuzeće samo poimenično određenoga suca koji u predmetu postupa, međutim kako N.D. nije sudac ovoga suda, to i ne može u predmetu postupati, zbog čega je zahtjev u ovome dijelu odbačen.

Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) toč. h) i l) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

l) apelacija je preuranjena;

Dopustivost u odnosu na Rješenje Vrhovnoga suda od 2. srpnja 2020. godine

7. U konkretnomu slučaju, Ustavni sud smatra da je potrebno, prije svega, odgovoriti na pitanje da li je članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv na konkretan slučaj. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Europskoga suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. rujna 2009. godine, AP-766/12 od 22. listopada 2013. godine i AP-1466/16 od 22. ožujka 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba).

8. Ustavni sud zapaža da se osporenim rješenjem Vrhovnoga suda odlučivalo samo o procesnim pitanjima tj. samo o tome da li su ispunjeni zakonski uvjeti za određivanje drugoga stvarno nadležnoga suda za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari. Dakle, iz navedenoga proistječe da se pobijanom odlukom nije odlučivalo o «građanskim pravima i obvezama» apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Dopustivost u odnosu na Rješenje Vrhovnoga suda od 5. kolovoza 2020. godine i Rješenje Kantonalnoga suda od 7. kolovoza 2020. godine

9. Sukladno gore navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenome predmetu okončan.

10. Ustavni sud zapaža da je, u konkretnim slučajevima, osporenim rješenjem Vrhovnoga suda od 5. kolovoza 2020. godine odbijen kao neutemeljen zahtjev apelanta za izuzeće sutkinje (F.N.), predsjednice Kantonalnoga suda, u predmetu koji je u tijeku pred Kantonalnim sudom, odnosno da je osporenim rješenjem Kantonalnoga suda od 7. kolovoza 2020. godine odbijen kao neutemeljen zahtjev apelanta za izuzeće sudaca toga suda (M.C., V.I. i R.K.), u predmetu koji je u tijeku pred Kantonalnim sudom, dok je zahtjev apelanta za izuzeće (N.D.) odbačen kao nedopušten. Dakle, u konkretnom predmetu (u kojemu je apelant tražio izuzeće predsjednice Kantonalnoga suda, odnosno sudaca Kantonalnoga suda) još uvijek nije donesena odluka koja bi predstavljala rezultat cjelokupnog tijeka postupka, a koja bi kao takva mogla biti predmetom prizivnoga ispitivanja pred Ustavnim sudom, pa slijedom toga predmetna apelacija je preuranjena (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti, br. AP 2212/17 od 18. srpnja 2017. godine i AP-5842/18 od 27. veljače 2019. godine, odluke dostupne na web-stranici Ustavnoga suda www.ustavnisud.ba).

11. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbe članka 18. stavak (3) toč. h) i l) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3560/20 („PRIJEDORPUTEVI“ a.d. Prijedor) | Sudska praksa | Aktio