Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4059/20 (J. Z.)
Odluka donesena 10. 12. 2020.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4059/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 12. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. decembra 2020. godine, u predmetu broj AP-4059/20, rješavajući apelaciju koju je podnijela Jasmina Zubčević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Jasmina Zubčević protiv Naredbe Kriznog štaba Federalnog ministarstva zdravstva broj 01-33-6191/20 od 4. novembra 2020.
godine i Naredbe Kriznog štaba Ministarstva zdravstva Kantona Sarajevo broj 62-20/2020 od 12. oktobra 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Jasmina Zubčević (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Sarajeva, podnijela je 10. novembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Naredbe Kriznog štaba Federalnog ministarstva zdravstva broj 01-33-6191/20 od 4. novembra 2020. godine i Naredbe Kriznog štaba Ministarstva zdravstva Kantona Sarajevo broj 62-20/2020 od 12. oktobra 2020. godine.
Apelacioni navodi
2. Apelantkinja smatra da joj je osporenim naredbama povrijeđeno pravo da ne bude držana u ropstvu ili podčinjenosti, ili na prisilnom ili obaveznom radu iz člana II/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 4. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije, te smatra da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije u vezi s tim pravima.
3. Naime, apelantkinja smatra da se osporenim naredbama kriznih štabova koje se odnose na nošenje maski krše njena ljudska prava i osnovne slobode, pa u vezi s tim navodi da joj se osporava pravo na život zbog uskraćivanja normalnog disanja koje je neophodno za život, te da je tretirana na diskriminatorski način jer nije sportista, biciklista, motorista i starija je od šest godina. Smatra da je nametanjem obaveze da nosi masku izložena opasnosti od pogoršanja zdravstvenog stanja zbog nedostatka kisika i pada imuniteta, te da je stavljena u robovski položaj jer joj se za „nezakonitu naredbu nameće kazna i prisiljava je se da radi nešto što niti ima uporište u zakonu, a niti u razumu“.
Sadržaj osporenih odluka
4. Naredba kriznog štaba Federalnog ministarstva zdravstva broj 01-33-6191/20 od 4. novembra 2020. godine u relevantnom dijelu glasi:
1. Naređuje se obavezno nošenje zaštitnih maski preko usta i nosa za zaštitu respiratornog sistema u zatvorenom prostoru uz poštovanje distance od minimalno 2 metra, kao i u otvorenom prostoru.
lzuzetak od nošenja zaštitnih maski su:
-djeca mlađa od šest godina, osobe koje imaju probleme sa disanjem zbog hroničnih bolesti ili koje ne mogu skinuti masku bez pomoći druge osobe npr. osobe sa intelektualnim poteškoćama ili smetnjama u razvoju, osobe s oštećenjem sluha, -sportisti na utakmicama, treninzima i sportskim aktivnostima, vozači na biciklu, električnom romobilu i motociklu.
(…)
5. Naredba Kriznog štaba Ministarstva zdravstva Kantona Sarajevo broj 62-20/2020 od 12. oktobra 2020. godine u relevantnom dijelu glasi:
1. Naređuje se obavezno propisno nošenje zaštitnih maski preko usta i nosa za zaštitu respiratornog sistema, u zatvorenom i otvorenom prostoru, osim sportista na utakmicama, treninzima i sportskim aktivnostima, vozača na biciklu, električnom romobilu i motociklu, kao i druga izuzeća shodno preporukama i smjernicama Zavoda za javno zdravstvo Federacije Bosne i Hercegovine i Zavoda za javno zdravstvo Kantona Sarajevo.
2. Za provođenje ove Naredbe, u skladu sa odredbama člana 8. stav (5) tačka m). a u vezi člana 13a. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ("'Službene novine Kantona Sarajevo” , br. 18/07, 7/08 i 34/20) zadužuje se Uprava policije Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo.
3. U slučaju nepoštivanja tačke I, ove Naredbe, policijski službenici Uprave policije Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo će postupiti u skladu sa odgovarajućim odredbama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira iz tačke 2. ove Naredbe. Uprava policije Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo dužna je informisati javnost u Kantonu Sarajevo o aktuelnim zakonskim rješenjima Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
(…)
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ispitujući dopustivost predmetne apelacije, Ustavni sud zapaža da apelantkinja u apelaciji ukazuje na povredu navedenih prava iz Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno Evropske konvencije smatrajući da nošenje maske narušava njeno zdravlje, da se obavezom nošenja maske nalazi u robovskom položaju, da joj se zbog uskraćivanja normalnog disanja osporava pravo na život, te da je tretirana na diskriminatorski način jer nije „sportista, biciklista, motorista i starija je od šest godina“.
8. Ustavni sud prvo mora odgovoriti na pitanje primjenjivosti odredaba Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije na koje se apelantkinja pozvala.
9. U tom smislu, Ustavni sud ukazuje da je u svojoj ranijoj praksi, u vezi nadležnosti iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, zaključio „Smisao navedene ustavne odredbe je da pruži zaštitu učesnicima u postupku koji je rezultirao odlukom za koju se smatra da krši ustavna prava. Na navedeni zaključak upućuje i članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, u dijelu koji glasi: u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini“ (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP 100/04 od 22. travnja 2005. godine, točka 22, dostupna na www.ustavnisud.ba ). Ustavni sud također ukazuje da je članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda omogućeno podnošenje apelacije iako nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini, pri čemu su apelanti dužni da u apelaciji jasno navedu okolnosti koje ukazuju na ozbiljnost kršenja tih prava i da za to pruže odgovarajuće dokaze. Uz to, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropske komisije za ljudska prava i konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), neophodno da aplikant dokaže da je žrtva navodnog kršenja nekog od prava ili sloboda garantovanih Evropskom konvencijom, te da mora biti lično ugrožen navodnim kršenjem (vidi Evropska komisija, X protiv Austrije, aplikacija broj 705/07, Odluke i izvještaji broj 7 (1997), str. 87).
10. Dovodeći navedeno u vezu sa činjenicama konkretnog predmeta, Ustavni sud primjećuje da se ni na koji način ne može smatrati da osporene naredbe, kojima se nalaže korišćenje zaštitnih maski preko usta i nosa za zaštitu respiratornog sistema na javnim površinama i zatvorenim javnim objektima na području Federacije BiH, pokreću pitanja primjenjivosti odredbe člana II/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 4. Evropske konvencije kojom je propisano pravo osobe da ne bude držana u ropstvu ili podčinjenosti, ili na prisilnom ili obaveznom radu i odredbe člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije kojom je propisano pravo na život. Naime, iz činjeničnog stanja predmeta ne proizlazi da se apelantkinja drži u ropskom ili podčinjenom položaju, niti se obaveza nošenja zaštitnih maski preko usta i nosa može smatrati ugrožavanjem prava na život, zbog čega se sadržaji navedenih odredbi na koje se apelantkinja pozvala ni u kojem slučaju ne mogu dovesti u vezu sa obavezom nošenja zaštitne maske (vidi mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-1844/20 od 2. jula 2020. godine).
11. Stoga, kod činjenice da navodi apelantkinje ne pokreću pitanja primjenjivosti odredaba Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije na koje se apelantkinja pozvala, Ustavni sud smatra da su apelacioni navodi ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. Imajući u vidu da su navodi apelantkinje o kršenju člana II/3.c) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 4. Evropske konvencije i člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi s tim pravima, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević