Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3918/20 (M. A. i drugi)

Odluka donesena 10. 12. 2020.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3918/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 12. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. decembra 2020. godine, u predmetu broj AP-3918/20, rješavajući apelacije Miroslava Anića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Miroslav Anić protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 06 0 U 014140 20 U od 20. jula 2020. godine;

Božidar Nikolić protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH broj 96 0 U 116931 20 Uvlž od 25. avgusta 2020.

godine;

Svjetlana Pavić i Saša Pavić protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 72 0 P 004459 19 Gvlž od 27. avgusta 2020. godine;

zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-3918/20

1. Miroslav Anić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kiseljaka, kojeg zastupa Aldin Lejlić advokat iz Sarajeva, podnio je 30. oktobra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 06 0 U 014140 20 U od 20. jula 2020. godine.

2. Zaključkom Službe za opću upravu, društvene djelatnosti, braniteljska pitanja i zajedničke poslove Općine Kiseljak (u daljnjem tekstu: Općina) broj 02-41-1277/04 od 3. juna 2019. godine odbačen je prijedlog apelanta za obnovu postupka pravosnažno okončanog rješenjem Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida domovinskog rata (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) od 4. septembra 2014. godine (u kojem postupku je utvrđeno da apelantu prestaje svojstvo ratnog vojnog invalida).

3. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv zaključka Općine od 3. juna 2019. godine, Ministarstvo je Rješenjem broj UP-II-03-41-1479/19 od 20. aprila 2020. godine odbilo predmetnu žalbu kao neosnovanu.

4. Presudom Kantonalnog suda broj 06 0 U 014140 20 U od 20. jula 2020. godine odbijena je tužba apelanta podnesena radi poništenja rješenja tuženog (Ministarstva) od 20. aprila 2020. godine. U obrazloženju osporene presude Kantonalni sud je naveo da je, kako to proizlazi iz stanja predmetnog spisa, apelant lično 18. septembra 2014. godine primio osporeno rješenje Ministarstva od 4. septembra 2014. godine, a prijedlog za obnovu postupka je predao nadležnoj službi 3. aprila 2019. godine, iz čega se nesporno može zaključiti da je proteklo nepunih pet godina od kako je apelant zaprimio rješenje kojim je odlučeno da mu prestaje svojstvo ratnog vojnog invalida. Kantonalni sud je naveo da je, dakle, za apelanta rok od 30 dana za podnošenje prijedloga za obnovu postupka (propisan odredbama člana 249. stav (1) tačka 1) Zakona o upravnom postupku) počeo teći od 18. septembra 2014. godine, kako je to pravilno zaključio i tuženi. Kantonalni sud je ukazao da je rok od 30 dana u kojem stranka može tražiti obnovu upravnog postupka (subjektivni rok) zapravo rok koji se odnosi na stranku, te da po isteku tog roka, rok od pet godina (koji za stranku vrijedi samo u slučaju ispunjavanja određenih uslova, a što u konkretnom predmetu nije slučaj) više nema nikakvog značaja za stranku. Kantonalni sud je takođe zaključio da je postupak koji je prethodio donošenju osporenog rješenja pravilno proveden, te da je osporeno rješenje pravilno i na zakonu zasnovano.

2. AP-3947/20

5. Božidar Nikolić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, kojeg zastupa Mirko Simić advokat iz Brčkog, podnio je 31. oktobra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 U 116931 20 Uvlž od 25. avgusta 2020. godine.

6. Rješenjem Apelacionog suda broj 96 0 U 116931 19 Uvl od 30. decembra 2019. godine odbijen je prijedlog apelanta za ponavljanje postupka u predmetu Osnovnog suda Brčko Distrikta BiH (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 96 0 U 116931 18 U (u kojem postupku je odbijena tužba apelanta podnesena radi poništenja rješenja Gradonačelnika Brčko Distrikta BiH od 31. maja 2018. godine).

7. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja Apelacionog suda od 30. decembra 2019. godine Apelacioni sud je Rješenjem broj 96 0 U 116931 20 Uvlž od 25. avgusta 2020. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.

8. U obrazloženju osporenog rješenja Apelacioni sud je naveo da je odredbama člana 363. stav (1) tačka 6) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da stranka može tražiti ponavljanje postupka ako sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na osnovu kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u ranijem postupku. Apelacioni sud je naveo da apelant tvrdi da je donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o policijskim službenicima nova činjenica koju on nije mogao ranije istaći u postupku. Apelacioni sud je u vezi s tim ukazao da izmjena materijalnog propisa ne predstavlja novu činjenicu, već upućuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava, kako je to pravilno zaključio i prvostepeni sud kada je odlučivao o prijedlogu za ponavljanje postupka. Apelacioni sud je dalje naveo da se, imajući u vidu citirane odredbe ZPP, ponavljanje postupka ne može tražiti zbog pogrešne primjene materijalnog prava, jer to nije zakonom propisan razlog za ponavljanje postupka, ali je ukazao i na to da izmjene i dopune relevantnog zakona (na kojima apelant istrajava i u žalbi) nemaju retroaktivno dejstvo, te ne omogućavaju da se na prestanak radnog odnosa apelanta primijeni drugačije zakonsko rješenje, odnosno odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o policijskim službenicima koji je stupio na snagu nakon donošenja konačnog upravnog akta.

3. AP-4022/20

9. Svjetlana Pavić i Saša Pavić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Gradiške, koje zastupa Rafaela Ljubojević-Đurić advokat iz Gradiške, podnijeli su 9. novembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 72 0 P 004459 19 Gvlž od 27. avgusta 2020. godine.

10. Rješenjem Okružnog suda broj 71 0 P 004459 18 Gvl od 1. novembra 2018. godine odbijen je prijedlog apelanata za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog Presudom Okružnog suda broj 72 0 P 004459 15 Gž od 21. maja 2015. godine (u kojem postupku su obavezani apelanti da, kao sljednici tuženog, isplate tužiocu Ž.G. određeni novčani iznos).

11. Odlučujući o žalbi apelanata izjavljenoj protiv rješenja Okružnog suda od 1. novembra 2018. godine Okružni sud je Rješenjem broj 72 0 P 004459 19 Gvlž od 27. avgusta 2020. godine odbio predmetnu žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.

12. U obrazloženju osporenog rješenja Okružni sud je naveo da je odredbama člana 255. stav (1) tačka 9) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da se postupak koji je odlukom suda pravosnažno završen može po prijedlogu stranke ponoviti ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na osnovu kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u ranijem postupku. Okružni sud je naveo da je pravilno prvostepeni sud u konkretnom slučaju utvrdio da ne postoje uslovi za ponavljanje postupka propisani navedenim zakonskim odredbama jer Rješenje o nasljeđivanju broj 72 0 O 052906 15 O od 30. oktobra 2015. godine nije novi dokaz budući da je nastalo nakon pravosnažnosti prvostepene odluke (21. maj 2015. godine). Okružni sud je naveo da su nove činjenice, zbog kojih se može tražiti ponavljanje postupka, morale postojati najkasnije do momenta na koji se odnosi pravosnažnost odluke u vezi sa kojom se zahtjeva ponavljanje postupka, odnosno, da je, dakle, potrebno da su nove činjenice na osnovu kojih se shodno citiranim zakonskim odredbama traži ponavljanje postupka nastale u vrijeme dok je u postupku čije se ponavljanje traži njihovo iznošenje bilo moguće. Okružni sud je ukazao da je, osim toga, rješenje o nasljeđivanju akt deklaratornog karaktera, pa su apelanti bili dužni tokom parničnog postunka, a najkasnije na pripremnom ročištu, predložiti i izvesti materijalne dokaze (kao što su izvod iz katastra ili gruntovnice i drugo) kojima bi dokazali da njihov prednik nema imovine, te da oni nemaju šta da naslijede.

Spajanje postupka

13. S obzirom da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-3918/20.

Apelacioni navodi

14. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropske konvencije), dok u predmetu AP-3947/20 apelant ističe i povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te smatra da mu je povrijeđeno pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. U predmetu AP-3918/20 apelant smatra da je zahtjev za obnovu postupka podnio u roku jer je „postupio u objektivnom roku od pet godina“.

15. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

16. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se apelanti pozivaju u apelacijama odnose na odluke donesene u postupcima u kojima se odlučivalo o njihovim prijedlozima za ponavljanje/obnovu pravosnažno okončanih postupaka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnim slučajevima, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnim postupcima odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelantica. Ustavni sud je, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva ili osnovanosti krivične optužbe), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP 1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

17. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnih slučajeva, u predmetnim postupcima nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za podnošenje prijedloga za ponavljanje/obnovu postupaka, odnosno da se dozvoli ponavljanje/obnova postupaka. Stoga, predmetni postupci ne ulaze u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije, pa proizlazi da su apelacije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

18. Nadalje, u odnosu na predmet AP-3947/20, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku, a imajući u vidu da se osporenom odlukom odlučivalo isključivo o procesnom pitanju, nije odlučivalo o imovinskim pravima apelanta iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

19. Imajući u vidu da su navodi apelanta o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelanta, u predmetu AP-3947/20, o povredi prava iz člana 13. Evropske konvencije i člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornih prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

20. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

21. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3918/20 (M. A. i drugi) | Sudska praksa | Aktio