Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3809/20 (M. T.)

Odluka donesena 12. 01. 2021.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3809/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 01. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. januara 2021. godine, u predmetu broj AP-3809/20, rješavajući apelaciju Mladena Teletine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Mladen Teletina protiv Odluke Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske broj T12 0 KTP 0000870 20 od 24. septembra 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Mladen Teletina (u daljnjem tekstu: apelant) iz Nevesinja, kojeg zastupa Nenad Rebac, advokat iz Mostara, podnio je 22. oktobra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Odluke Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Republičko javno tužilaštvo) broj T12 0 KTP 0000870 20 od 24. septembra 2020. godine.

2. Iz stanja spisa proizilazi da je apelant, kao djed mldb. I.T., podnio Okružnom javnom tužilaštvu u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružno javno tužilaštvo) krivičnu prijavu protiv dr. B.V. radi izvršenja krivičnog djela Nesavjesno pružanje ljekarske pomoći iz člana 197., stav 4., u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakonika Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ RS).

3. Naredbom o obustavi istrage Okružnog javnog tužilaštva broj T16 0 KT 0010277 19 od 23. marta 2020. godine odlučeno je da se neće provoditi istraga protiv prijavljenog B.V. zbog krivičnog djela Nesavjesno pružanje ljekarske pomoći iz člana 197. stav 4. u vezi sa stavom 3. i

1. KZ RS jer nema dovoljno dokaza da je osumnjičeni počinio navedeno krivično djelo, niti bilo koje drugo krivično djelo.

4. Rješenjem Okružnog javnog tužilaštva broj T16 0 KTP 0010277 20 od 22. jula 2020. godine odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba izjavljena protiv Naredbe o obustavi istrage Okružnog javnog tužilaštva broj T16 0 KT 0010277 19 od 23. marta 2020. godine.

5. Osporenom Odlukom Republičkog javnog tužilaštva broj T12 0 KTP 0000870 20 od 24. septembra 2020. godine odbijena je kao neosnovana pritužba apelanta na zakonitost u postupanju Okružnog javnog tužilaštva. U obrazloženju osporene odluke Republičko javno tužilaštvo je navelo da, nakon izvršenog uvida u spis predmeta, utvrđene činjenice i okolnosti u predmetu ne daju razloge u sumnju nezakonitog postupanja tužilaštva pri donošenju naredbe o obustavi istrage. Republičko javno tužilaštvo je navelo da je Okružno javno tužilaštvo, kroz svoju naredbu o obustavi istrage donesenu na osnovu člana 232. stav 1. tačka v) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske, jer nema dovoljno dokaza da je osumnjičeni počinio navedeno krivično djelo, dalo veoma jasno, konkretno i potpuno prihvatljivo obrazloženje razloga kojima se rukovodilo u donošenju navedene javno tužilačke odluke.

Apelacioni navodi

6. Apelant se žali da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je Republičko javno tužilaštvo osporenom odlukom povrijedilo pravo apelanta na obrazloženu sudsku odluku, bez davanja razloga i stavova koji bi bili dovedeni u vezu s navodima apelanta iz pritužbe na odluku Okružnog javnog tužilaštva.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom.

8. Ustavni sud, prije svega, treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud ukazuje da se postavlja pitanje uživa li apelant u ovom slučaju zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koji priznaju pravo svakom pojedincu na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega.

9. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se predmetni postupak pred Republičkim javnim tužilaštvom odnosi na "osnovanost krivične optužbe" protiv trećeg lica, u kojem se apelant kao djed mldb. I.T. pojavljuje u ulozi podnosioca krivične prijave. Ustavni sud ukazuje da u krivičnim postupcima član 6. Evropske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se "utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe". Naime, samo se takva osoba može smatrati "žrtvom" u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv druge osobe, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP 19/02 od 17. marta 2004. godine i AP-2641/17 od 7. septembra 2017. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizlazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelanta o povredi prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3809/20 (M. T.) | Sudska praksa | Aktio