Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3844/20 (F. Ć.)
Odluka donesena 10. 12. 2020.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Upravni postupak
- Upravni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3844/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 12. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. decembra 2020. godine, u predmetu broj AP-3844/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Fahro Ćosović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Fahro Ćosović protiv Presude Kantonalnog suda u Goraždu broj 05 0 U 000916 20 U od 26. avgusta 2020. godine i Rješenja Ministarstva za urbanizam, prostorno uređenje i zaštitu okoliša Bosansko-podrinjskog Kantona broj UP-2:19-9/20 od 26. juna 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Fahro Ćosović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Goražda, podnio je 26. oktobra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Goraždu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 05 0 U 000916 20 U od 26. avgusta 2020. godine i Rješenja Ministarstva za urbanizam, prostorno uređenje i zaštitu okoliša Bosansko-podrinjskog Kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj UP-2:19-9/20 od 26. juna 2020. godine.
2. Rješenjem Kantonalne uprave za inspekcijske poslove (u daljnjem tekstu: Kantonalna uprava) broj UP-1-12-23-01401/208-18BČ-0052 od 7. maja 2020. godine naloženo je apelantu da ukloni privremeno postavljeni objekat za obavljanje trgovinske djelatnosti pobliže označen izrekom predmetnog rješenja u roku od 90 dana od dana prijema istog, te je odlučeno da će se rješenje izvršiti prinudnim putem preko trećeg lica registrovanog za poslove građenja, na teret apelanta, ukoliko apelant ne postupi po naređenim mjerama.
3. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja Kantonalne uprave od 7. maja 2020. godine, Ministarstvo je Rješenjem broj UP-2:19-9/20 od 26. juna 2020. godine predmetnu žalbu odbilo kao neosnovanu i potvrdilo prvostepeno rješenje.
4. Odlučujući o tužbi apelanta podnesenoj protiv rješenja tuženog (Ministarstva) od 26. juna 2020. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 05 0 U 000916 20 U od 26. avgusta 2020. godine tužbu odbio kao neosnovanu.
5. U obrazloženju osporene presude Kantonalni sud je naveo da je neosnovan navod apelanta da on nije bio uključen u postupak jer u spisu postoji zapisnik sa rasprave održane 30. aprila 2020. godine na kojoj je bio prisutan apelant koji se izjasnio da je sporni objekat koristio za obavljanje trgovinske djelatnosti i da je taj objekat imao status privremenog objekta, a na osnovu rješenjâ Općine Goražde (koja rješenja je „zagubio“), te da je prestao sa radom radi odlaska u penziju i da je predmetni objekat sagrađen na javnoj površini, za šta je plaćao naknadu Općini Goražde. Kantonalni sud je naveo da je, dakle, sporni objekat apelanta imao status privremenog objekta za obavljanje trgovinske djelatnosti i njegovo postojanje na javnoj površini je vezano za vrijeme dok postoji odobrenje za obavljanje djelatnosti. Kantonalni sud je u vezi s tim naveo da, s obzirom da je apelant prestao sa trgovinskom djelatnosti radi odlaska u penziju, prestaje i odobrenje za postavljeni objekat i isti je apelant obavezan ukloniti na način kako je to navedeno u prvostepenom rješenju. Kantonalni sud je takođe naveo da nije osnovan ni navod da su rješenja u predmetnom upravnom postupku donijeli nenadležni organi, jer je o sukobu nadležnosti u ovom postupku između dva inspekcijska organa Vlada Bosansko-podrinjskog kantona Goražde donijela Odluku broj 03-23- 1336/18 od 20. septembra 2018. godine (kojom je odlučila da je u predmetnom postupku nadležna Kantonalna uprava), a koja odluka nije osporena niti u jednom postupku.
Apelacioni navodi
6. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da su Kantonalni sud i organi uprave, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno pravo, te da u konkretnom slučaju nije zadovoljen standard „obrazložene odluke“.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su Kantonalni sud i organi uprave u predmetnom postupku utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo, te da nije udovoljeno standardu „obrazložene odluke“. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
10. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević