Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1248/20 (JU „Univerzitet u Bihaću“)
Odluka donesena 10. 12. 2020.
- Povreda
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Izvršni postupak
- Dokazni postupak
- Šta se smatra imovinom
- Miješanje u imovinu
- Javna vlast
- Propisano zakonom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 62
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-1248/20
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 12. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1248/20, rješavajući apelaciju JU „Univerzitet u Bihaću“, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 18. stav (3) tačka h), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 10. decembra 2020. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelomično se usvaja apelacija JU „Univerzitet u Bihaću“.
Utvrđuje se povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine.
Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 Rs 016372 19 Rsži 2 od 27. decembra 2019. godine.
Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Bihaću koji je dužan po hitnom postupku donijeti novu odluku u skladu sa članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Bihaću da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija JU „Univerzitet u Bihaću“ podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 Rs 016372 19 Rsži 2 od 27. decembra 2019. godine u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. JU „Univerzitet u Bihaću“ (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Mirzet Kasić, advokat iz Bihaća, podnio je 2. aprila 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) 17 0 Rs 016372 19 Rsži 2 od 27. decembra 2019. godine.
2. Apelant je u apelaciji predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi do donošenja odluke o apelaciji obustavio izvršni postupak koji se vodi pred Općinskim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 17 0 Rs 016372 14.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
3. Ustavni sud je donio Odluku o dopustivosti broj AP 1248/20 od 22. aprila 2020. godine kojom je apelantova apelacija odbačena zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
4. Nakon toga, Ustavni sud je, odlučujući o apelantovom zahtjevu za preispitivanje, donio Rješenje o preispitivanju odluke broj AP 1248/20 od 9. septembra 2020. godine kojim je utvrdio da će se ponoviti postupak po konkretnoj apelaciji.
5. Na osnovu člana 23. st. (2) i (3) Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i tražitelja izvršenja M. Č. (u daljnjem tekstu: tražitelj izvršenja) zatraženo je 22. oktobra 2020. godine da u roku od 15 dana od prijema dopisa dostave odgovor na apelaciju.
6. Kantonalni sud, Općinski sud i tražitelj izvršenja dostavili su odgovor na apelaciju u periodu od 28. oktobra do 10. novembra 2020. godine.
III.Činjenično stanje
7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sažeti na sljedeći način.
Uvodne napomene
8. Tražitelj izvršenja je 16. jula 2014. godine podnio prijedlog za izvršenje protiv apelanta na osnovu izvršne isprave – pravomoćne i izvršne presude Općinskog suda broj 17 0 Rs 016372 10 Rs od 21. septembra 2019. godine. Tražitelj izvršenja je predložio da se izvršenje provede na izvršenikovim pokretnim stvarima, i to na industrijskoj presi za proizvodnju bučinog ulja (nalazi se u prostorijama Biotehničkog fakulteta), industrijskom robotu (nalazi se u prostorijama Tehničkog fakulteta), te na dvjema CNC mašinama (nalaze su u prostorijama Tehničkog fakulteta).
9. Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj 17 0 Rs 016372 14 I od 23. oktobra 2017. godine dozvolio predloženo izvršenje.
10. Nezadovoljan navedenim rješenjem, apelant je uložio prigovor u kojem je naveo da je izvršenje određeno na izvršenikovim pokretnim stvarima koje su morale biti izuzete od izvršenja primjenom odredbe iz člana 47. stav 1. tačka 5. u vezi sa članom 117a i 117b Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) jer služe u svrhu obavljanja izvršenikove djelatnosti, odnosno odvijanja praktične nastave i usavršavanja procesa nastave.
11. Apelantov prigovor je odbijen rješenjem od 9. maja 2018. godine.
12. Rješenjem Kantonalnog suda broj 17 0 Rs 016372 18 Rsži od 12. decembra 2018. godine apelantova žalba je usvojena i predmet je vraćen na ponovni postupak. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je preuranjen zaključak prvostepenog suda da apelant vrši obrazovnu djelatnost, a ne industrijsku i da navedene pokretne stvari nisu predmeti koji su neophodno potrebni izvršeniku u smislu člana 117a ZIP-a. Naime, prvostepeni sud je propustio razjasniti i utvrditi da li predmeti izvršenja služe za obavljanje djelatnosti od javnog interesa kojom se osigurava ostvarivanje prava na obrazovanje, kako se to navodi u prigovoru i sada u žalbi (da predmetne stvari služe upravo u svrhu praktične nastave, usavršavanja procesa nastave i sl.), pa se stoga osporeno rješenje zasniva na nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, a što je bilo od utjecaja i na pravilnu primjenu materijalnog prava, pa je žalbu valjalo uvažiti, osporeno rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovni postupak.
Postupak u kojem je donesena osporena odluka
13. U ponovljenom postupku, Rješenjem Općinskog suda broj 17 0 Rs 016372 14 I od 4. septembra 2019. godine, apelantov prigovor je usvojen, obustavljeno je izvršenje određeno rješenjem o izvršenju od 23. oktobra 2017. godine i ukinute su sve provedene radnje.
14. Općinski sud je naveo da je nakon vraćanja spisa na ponovni postupak zakazano ročište 7. maja 2019. godine, na kojem je tražitelj izvršenja djelomično povukao prijedlog za izvršenje na nekim pokretnim stvarima, te je ostao pri izvršenju na pokretnoj stvari – prese za hladno prešanje ulja. Na tom ročištu tražitelj izvršenja i apelant su uložili dokaze detaljnije navedene u obrazloženju rješenja.
15. Odlučujući o apelantovom prigovoru, Općinski sud je naveo da je, cijeneći dokaze od značaja za izvršenje na spornom predmetu izvršenja (presi), zaključio da je apelantov prigovor osnovan. Apelantov punomoćnik je na ročištu izjavio da je većina izlaganja tražitelja izvršenja zasnovana na njegovom ličnom stavu i mišljenju, a ne na stručnom mišljenju nezainteresirane osobe. Iz videozapisa, koji je pogledan na tom ročištu, vidljivo je da su sredstva nabavljena u sklopu projekta apelantove modernizacije i da su isključivo namijenjena nastavno-naučnom radu i budućoj saradnji sa zainteresiranim osobama u skladu sa odlukama Naučno-nastavnog vijeća Biotehničkog fakulteta i apelantovog Senata. Iz navedenog videozapisa je također vidljivo da se navedena sredstva nalaze na konkretnim jedinicama u apelantovom sastavu, te da apelantova nadležna tijela shodno procesu modernizacije i tehničkim finansijskim mogućnostima nastoje da dobiju kreditna sredstva koja su namijenjena. Činjenicom koju navodi tražitelj izvršenja, a u vezi s planom javnih nabavki, ne dokazuje se da navedena sredstva ne služe naučno-nastavnom radu, a upravo činjenica da nisu nabavljene sirovine za navedena sredstva potvrđuje da presa ne služi u komercijalne svrhe, kako to smatra tražitelj izvršenja. U dopisu Biotehničkog fakulteta od 8. februara 2019. godine navedeno je da je presa za cijeđenje ulja smještena na Biotehničkom fakultetu u prostorijama hangara, koji je namjenski preuređen za smještaj prese kao pilot-postrojenja. Dakle, presa je dobijena po projektu „Modernizacija Univerziteta u Bihaću“ 23. aprila 2015. godine i instalirana u navedenom objektu, presa se koristi u nastavnom procesu, za poboljšanje procesa eksperimentalnog dijela nastave, te za naučnoistraživački i stručni rad. Posjedovanjem takvog uređaja povećala se mogućnost aplikacije na razvojno-istraživačkim domaćim i međunarodnim projektima i veća mogućnost dobijanja projekata, te se pruža mogućnost saradnje s privrednim subjektima u savjetodavnom smislu u razvoju novih proizvoda. U dopisu se navodi da su u okviru nastavnog procesa i naučnoistraživačkog rada nastavnici, saradnici i studenti Biotehničkog fakulteta do sada razvili veći broj funkcionalnih proizvoda u segmentu začinskog, aromatičnog i ljekovitog bilja, prehrambenih proizvoda s poboljšanim svojstvima, o čijim su rezultatima objavljeni naučnoistraživački radovi, te prezentirani određeni proizvodi na različitim manifestacijama. Tako je, na primjer, bučino ulje kao poklon dodijeljeno učesnicima Naučno-stručne konferencije 5. juni – Svjetski dan zaštite okoliša, a ekstrakcija ulja je vršena na predmetnoj presi. Uvidom u podnesak Biotehničkog fakulteta od 7. februara 2019. godine može se utvrditi da se navodi od čega se sastoji presa, te prikaz pilot-postrojenja za hladno prešanje ulja. U mišljenju dekana Biotehničkog fakulteta od 7. februara 2019. godine se navodi da je pilot-postrojenje nabavljeno putem tzv. austrijskog kredita zbog dva aspekta, zbog korisnog i praktičnog pokaza postrojenja studentima u okviru sati predavanja i demonstracije rada postrojenja na satovima vježbi, što studentima omogućava postizanje većih i konkretnijih znanja. Na to postrojenje se računa prilikom izvođenja eksperimenta u okviru naučnoistraživačkog projekta nastavnika i studenata Biotehničkog fakulteta i šire. To postrojenje će uključiti u razvoj poduzetništva na selu, a za proizvodnju, realnu proizvodnju i plasman prerađenih ulja kao privredna aktivnost, pilot-postrojenje ima višestruku korist. U izjavi profesora dr. Huseina Vilića i Vildane Jogić od 8. februara 2019. godine se navodi da se presa za hladno cijeđenje sjemenki uljarica (pilot-postrojenje) ne koristi u komercijalne svrhe, već kao dio nastavno-naučnog procesa. Uvidom u stenogram dnevnika RTV USK od 8. januara 2019. godine može se utvrditi da je dekan Biotehničkog fakulteta, u vezi s opremom za prešanje hladno cijeđenog ulja koja godinama stoji neiskorištena zbog potrebe angažiranja stručne osobe i finansijske nemogućnosti nabavljanja sirovina, između ostalog, izjavio da su nedostajali prostorni kapaciteti i dodatna sredstva koja se trebaju uložiti za obuku za pokretanje tog postrojenja. Na ročištu nije predloženo vještačenje na osnovu kojeg bi se utvrdilo da li se koristi i u koje svrhe se koristi presa za hladno cijeđenje ulja. Iz navedenog sud je utvrdio da se predmetna presa ne koristi u komercijalne svrhe, da je nabavljena u svrhu nastavno-naučnog rada u okviru pilot-programa, te da zbog poteškoća nije u funkciji. S obzirom na to, Općinski sud je naveo da je donio odluku kao u izreci.
16. Rješenjem Kantonalnog suda broj 17 0 Rs 016372 19 Rsži 2 od 27. decembra 2019. godine žalba je uvažena, prvostepeno rješenje je preinačeno i odbijen je izvršenikov prigovor izjavljen protiv rješenja o izvršenju od 23. oktobra 2017. godine.
17. Kantonalni sud je naveo da je apelant ostao pri navodima iz prigovora, te je naveo da je industrijska presa za proizvodnju bučinog ulja označena kao predmet izvršenja nabavljena u sklopu projekta „Modernizacija Univerziteta u Bihaću“, a s ciljem modernizacije eksperimentalnog procesa nastave, da je namijenjena isključivo nastavno-naučnom radu na samom Univerzitetu i budućoj saradnji sa zainteresiranim osobama u skladu s odlukama nadležnih tijela i organa Univerziteta. U vezi s tim, Kantonalni sud je ukazao da se prema odredbi člana 21. stav 1. ZIP-a u izvršnom postupku na odgovarajući način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), ako ovim ili drugim zakonom nije drugačije određeno. U glavi VI ZPP-a sadržane su odredbe o dokazima, a kao dokazna sredstva predviđa svjedoke, vještake, stranke, isprave i predmete uviđaja. Međutim, u konkretnom slučaju apelant niti jednim dokazom predviđenim u zakonu nije dokazao svoje tvrdnje iz prigovora da presa koja je označena kao predmet izvršenja koristi apelantu u svrhu praktične nastave i usavršavanja procesa nastave, a niti da služi nastavno-naučnom radu, a ovo tim prije što iz navoda samog izvršenika proizlazi da ova presa nije ni korištena zbog nedostatka materijalnih sredstava za nabavku sirovina i nedostatka osposobljenih kadrova za stavljanje prese u funkciju. S obzirom na to, Kantonalni sud je naveo da izvršenik nije dokazao da bi sporna presa trebala biti izuzeta od izvršenja u skladu sa članom 47. stav 3. tačka 5. ZIP-a u vezi s odredbama iz člana 117a, 117b, u vezi sa članom 79. stav 2. ZIP-a, pa je prvostepeni sud pogrešno utvrdio da je izvršenikov prigovor osnovan i pogrešno je primijenio ove zakonske odredbe i odredbu iz člana 49. stav 2. ZIP-a kada je prigovor usvojio, obustavio izvršenje i ukinuo provedene izvršne radnje i u odnosu na predmetnu presu koja je označena u rješenju o izvršenju od 23. oktobra 2017. godine kao predmet izvršenja, na što se u žalbi tražitelja izvršenja osnovano ukazuje. S obzirom na to, žalbu je valjalo uvažiti, osporeno rješenje preinačiti i izvršenikov prigovor izjavljen protiv rješenja o izvršenju odbiti kao neosnovan, a sve u skladu sa članom 235. stav 1. tačka 3. ZPP-a u vezi sa članom 21. stav 1. ZIP-a.
Postupak nakon donošenja osporene odluke
18. Nakon što je izvršena radnja popisa sporne pokretne stvari – industrijske prese, Unsko-sanski kanton (u daljnjem tekstu: treća osoba) putem Kantonalnog pravobraniteljstva uložio je prigovor treće osobe u kojem je, između ostalog, naveo da je sporna pokretna stvar njegovo vlasništvo, a ne apelantovo.
19. Općinski sud je Zaključkom broj 17 0 Rs 016372 14 I od 5. augusta 2020. godine stranke uputio na parnicu.
20. Treća osoba je podneskom od 1. septembra 2020. godine obavijestila sud da je 28. augusta 2020. godine podnijela tužbu protiv tražitelja izvršenja radi proglašenja nedopuštenim izvršenja na pokretnim stvarima i prijedlog za određivanje sudske mjere osiguranja i privremene mjere osiguranja.
IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
21. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
22. Apelant smatra da je na osnovu provedenih dokaza dokazao da je sporna presa nabavljena iz kreditnih sredstava, tj. za projekt modernizacije i da služi isključivo za naučno-nastavni rad. Apelant smatra da je nejasno zbog čega drugostepeni sud u osporenoj odluci zauzima drugačiji stav u odnosu na prvostepeni, te ignorira sve dokaze koji se tiču same svrhe nabavke predmetnog sredstva, te ostale dokaze koji potvrđuju da se presa koristi u praktičnom dijelu nastave. Također je nejasno zbog čega drugostepeni sud ne prihvata obrazloženja i ocjenu dokaza prvostepenog suda, odnosno zbog čega teret dokazivanja nespornih činjenica prebacuje na izvršenika koji je dokazao ono što tvrdi izvođenjem materijalnih dokaza koje je cijenio prvostepeni sud. S druge strane, ne uzima u obzir činjenicu da tražitelj izvršenja na kojem je teret dokazivanja u skladu sa odredbama ZPP-a ne dokazuje ništa od onoga što tvrdi. Apelant nadalje ističe da je nesporno da je on ustanova čija je osnovna djelatnost visokoškolsko obrazovanje, da se isključivo finansira iz budžeta Unsko-sanskog kantona, te da je sredstvo koje je predmet izvršenja isključivo nabavljeno kreditnim namjenskim sredstvima usmjerenim za modernizaciju, da je sredstvo kao takvo isključivo namijenjeno obavljanju apelantove djelatnosti, te da se ne koristi za stjecanje dobiti. S obzirom na to, apelant smatra da postoji kršenje prava na pravično suđenje u odnosu na pravo na obrazloženu odluku jer Kantonalni sud nije cijenio apelantove argumente, niti je cijenio sve materijalnopravne propise koji se tiču razloga za izuzimanje od izvršenja predmeta izvršenja. Također, apelant smatra da mu je osporenom odlukom ograničeno pravo da tom imovinom upravlja, te postoji značajna vjerovatnoća da će ta imovina biti prodata u izvršnom postupku koji ima mnogo veću vrijednost od potraživanja tražitelja izvršenja, te će prodajom navedene imovine biti nanesena nesaglediva šteta apelantu i fakultetima kao organizacijskim jedinicama čija je osnovna djelatnost visokoškolsko obrazovanje.
23. U vezi s prijedlogom za donošenje privremene mjere, apelant je naveo da bi se ostavljanjem na snazi osporenog rješenja doveo u pitanje i sam proces izvođenja nastave, a neusvajanje privremene mjere značilo bi da će se izvršiti prodaja navedenog sredstva s ciljem izmirenja određenog iznosa nespornog potraživanja koje je mnogo manje od vrijednosti predmeta izvršenja. Također, apelant ne bi bio doveden u nepovoljniji položaj jer ima mogućnost da potraživanja naplati iz drugog predmeta izvršenja, pa čak da se prijavi na poziv treće osobe kao osnivača s ciljem zaključenja vansudske nagodbe radi izmirenja potraživanja po pravomoćnim i izvršnim presudama. Osim navedenog, apelant smatra da bi ostavljanjem rješenja na snazi te eventualnom prodajom predmeta izvršenja došlo do raskida namjenskog ugovora čija je vrijednost 10.000.000,00 KM zbog toga što bi oprema koja je nabavljena navedenim sredstvima bila otuđena u izvršnom postupku, a obaveza vraćanja kreditnih sredstava i dalje bi bila apelantova obaveza, odnosno obaveza Vlade Unsko-sanskog kantona kao dužnika, što bi u konačnici imalo velik negativan utjecaj na apelantovu opstojnost i razvoj.
b)Odgovori na apelaciju
24. Kantonalni sud je naveo da je o svim odlučnim žalbenim prigovorima dao valjane razloge, te da ti razlozi imaju uporište u pravilnoj primjeni materijalnog prava, zbog čega smatra da tom odlukom nije došlo do povrede apelantovih prava na koja se poziva u apelaciji.
25. Općinski sud je detaljno izložio hronologiju postupka, kako je navedeno u činjeničnom dijelu odluke, te je istakao da mora čekati odluku u parničnom postupku jer ne može prodavati pokretnu stvar, a da nije sa sigurnošću utvrđeno čije je vlasništvo.
26. Tražitelj izvršenja je naveo da nije sporno da je predmet izvršenja nabavljen u postupku apelantove modernizacije, ali da je sporno da li se koristi u nastavnom procesu i da li je apelantovo vlasništvo. U vezi s tim, tražitelj izvršenja smatra da je tokom postupka nedvojbeno dokazano da se presa ne koristi jer nema sirovina za rad, niti su dugi niz godina nabavljane sirovine, niti ima obučenog kadra za rad na takvoj presi, pa proizlazi da se takva mašina uopće ne koristi. Također, tražitelj izvršenja se u odgovoru na apelaciju detaljno izjasnio na provedene dokaze, te smatra da je Kantonalni sud osporeno rješenje donio u potpunosti na pravilan i zakonit način, poštujući pravila i odredbe ZPP-a i ZIP-a, te na pravilnoj ocjeni svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno. U vezi s apelantovim tvrdnjama o povredi prava na imovinu, tražitelj izvršenja je istakao da je ta tvrdnja kontradiktorna jer apelant, nakon pristupanja treće osobe, ističe da je sporna presa u vlasništvu trećetuženog, a da apelant koristi tu imovinu. S obzirom na to, tražitelj izvršenja smatra da ukoliko apelant nije vlasnik spornog predmeta izvršenja da onda nije ni došlo do povrede apelantovih prava na koja se poziva u apelaciji. U tom pogledu, tražitelj izvršenja smatra da je jedina neupitna povreda prava na imovinu ona koju apelant čini nad njegovom imovinom jer odbija izvršiti pravomoćnu i izvršnu presudu. Također, tražitelj izvršenja smatra da je neosnovan i prijedlog za donošenje privremene mjere jer apelant nema pravni interes za podnošenje apelacije, a ni prijedloga za donošenje privremene mjere. S obzirom na to, tražitelj izvršenja predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana. V.Relevantni propisi
27. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH, 55/18 – rješenje USBiH i 25/20 – odluka
USBiH).
U konkretnom slučaju primjenjuje se nezvanično prečišćeni tekst Zakona o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH i 55/18 – rješenje USBiH), sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 21. stav (1) Primjena odredaba drugih zakona (1) U izvršnom postupku na odgovarajući način primjenjuju se odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.
Član 47. tačka 5) Razlozi za prigovor Prigovor protiv rješenja o izvršenju može se podnijeti iz razloga koji spriječavaju izvršenje, a naročito ako:
[...] 5) je izvršenje određeno na predmetu koji je izuzet od izvršenja, odnosno na kom je mogućnost izvršenja ograničena;
[...]
VI - PRIGOVOR TREĆEG LICA
Član 51. stav (1) Pretpostavke za prigovor (1) Lice koje tvrdi da u pogledu predmeta izvršenja ima takvo pravo koje sprečava izvršenje može podnijeti prigovor protiv izvršenja tražeći da se izvršenje na tom predmetu proglasi nedopuštenim u obimu u kojem su prava tog trećeg lica zahvaćena izvršenjem.
Član 52. stav (1) Odluke suda po prigovoru trećeg lica (1) Sud će o prigovoru trećeg lica odlučiti u izvršnom postupku ili će podnosioca prigovora zaključkom uputiti da svoja prava ostvaruje u parnici.
Član 53.
Upućivanje na parnicu (1) Upućivanje na parnicu iz stava 1. člana 52. ovog zakona ne sprečava provedbu izvršenja, niti ostvarenje potraživanja tražioca izvršenja.
(2) U parnici iz stava 1. člana 52. ovog zakona podnosilac prigovora iz člana 51. ovog zakona može tražiti odlaganje izvršenja pri čemu parnični sud na odgovarajući način primjenjuje odredbe parničnog postupka o određivanju sudskih mjera osiguranja.
(3) Ukoliko donese rješenje o odlaganju izvršenja parnični sud će odrediti i vrijeme na koje se ono odlaže te ga po službenoj dužnosti dostaviti nadležnom izvršnom sudu na provođenje.
(4) Izvršni sud će po prijemu rješenja iz stava 3. ovog člana zaključkom odgoditi daljnje izvršenje i nastavit će ga, na prijedlog tražioca izvršenja, nakon pravosnažnosti odluke kojom parnični sud stavlja van snage rješenje o odgodi izvršenja ili odbacuje tužbu podnosioca prigovora odnosno odbija njegov tužbeni zahtjev. Do nastavka izvršnog postupka preduzete izvršne radnje ostaju na snazi. (5) Ako prvostepeni parnični sud usvoji tužbeni zahtjev trećeg lica da se izvršenje proglasi nedopuštenim i ukine rješenje o izvršenju, naložit će i obustavu izvršnog postupka. Nakon pravosnažnosti ove odluke parničnog suda, izvršni sud će rješenjem konstatovati da je izvršni postupak obustavljen i njime ukinuti sve provedene radnje.
(6) Odlukom o prigovoru trećeg lica koju izvršni sud donese na osnovu stava 2. člana 52. ovog zakona ne dira se u prava tog lica da i nakon te odluke ostvaruje svoja prava protiv tražioca izvršenja odnosno izvršenika u posebnoj parnici.
(7) Treće lice može se koristiti pravima predviđenim stavom 2. ovog člana samo ako je parnica radi ostvarenja njegovih prava protiv tražioca izvršenja odnosno izvršenika pokrenuta na osnovu zaključka o upućivanju na parnicu iz stava 1.
člana 52. ovog zakona.
Član 79 a.
(1) Ne može biti predmet izvršenja nekretnina Federacije, kantona, grada, općine i javnog fonda.
(2) Ne može biti predmet izvršenja nekretnina ustanove koja se finansira u cijelosti ili djelimično iz budžeta, a koja je osnovana za vršenje djelatnosti od javnog interesa kojom se osigurava ostvarivanje prava na obrazovanje, zdravstvenu zaštitu, dječiju zaštitu, socijalnu zaštitu, nauku, kulturu i fizičku kulturu, ako nekretnina služi za vršenje djelatnosti te ustanove i ako cilj vršenja djelatnosti nije sticanje dobiti.
Član 79 b.
Nadležni sud u svakom konkretnom slučaju odlučuje o ispunjenju uslova za izuzimanje od izvršenja iz prethodnog člana.
Član 117 a.
(1) Ne mogu biti predmet izvršenja stalna sredstva za rad Federacije, kantona, grada, općine i javnog fonda.
(2) Ne mogu biti predmet izvršenja pokretne stvari ustanova iz člana 79 a. stav (2) ovog Zakona koje služe za vršenje djelatnosti od javnog interesa i koje osiguravaju ostvarivanje prava iz člana 79 a. stav (2) ovog Zakona.
Član 120.
Predmet pljenidbe (1) Pljenidba se obavlja sastavljanjem pljenidbenog popisa.
(2) Popisati se mogu stvari koje se nalaze u posjedu izvršenika te njegove stvari koje se nalaze u posjedu tražioca izvršenja.
(3) Ako treća lica ne obavijeste sud o svojim pravima na pokretnoj stvari u posjedu izvršenika koja je predmet izvršenja, niti dokažu svoja prava na njima, smatra se da takva prava trećih ne postoje i da je izvršenik vlasnik stvari koja se nalazi u njegovom posjedu.
(4) Smatra se da su bračni ili vanbračni drugovi suvlasnici u jednakim dijelovima svih pokretnih stvari koje se zateknu u njihovoj kući, stanu, poslovnoj prostoriji ili drugoj nepokretnosti.
(5) Izvršenikove stvari koje se nalaze u posjedu trećeg lica mogu se popisati samo ako ono na to pristane.
(6) Ako treće lice ne pristane na popis sud će zaključkom na tražioca izvršenja, na njegov prijedlog, prenijeti izvršenikovo pravo na predaju stvari radi provođenja izvršenja po pravilima o prijenosu radi naplate.
28. Zakon o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) u relevantnom dijelu glasi:
Član 8.
Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud na osnovu slobodne ocjene dokaza. Sud će savjesno i brižljivo cijeniti svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno.
VI - DOKAZI I IZVOĐENJE DOKAZA
1. Opće odredbe Član 123.
(1) Svaka stranka dužna je dokazati činjenice na kojima zasniva svoj zahtjev. (2) Sud će slobodnom ocjenom dokaza utvrditi činjenice na osnovu kojih će donijeti odluku.
Član 126.
Ako sud na osnovu ocjene izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
VI.Dopustivost
29. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
30. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
31. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. S obzirom na to da je apelant javna ustanova, Ustavni sud podsjeća da on ne uživa zaštitu prava zagarantiranih odredbama Evropske konvencije i njezinih protokola koji reguliraju odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu s javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud je u svojoj praksi ukazao da Evropska konvencija pruža minimum zaštite u pogledu ljudskih prava i osnovnih sloboda, a Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu, pa je usvojio stav da, prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako ko je bio stranka u određenom postupku i ko ima presudu bilo kojeg suda za koju smatra da su mu njome povrijeđena prava može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu. U skladu s tim, državna tijela i javna vlast kao učesnici sudskih postupaka uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine, objavljena na www.ustavnisud.ba). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će ispitati apelantove navode u odnosu na prava iz člana II/3.e) i II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. aDopustivost u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje
32. Prilikom ispitivanja dopustivosti dijela apelacije koji se odnosi na navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e), Ustavni sud je pošao od odredbi člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
33. Član VI/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
(b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
34. Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
35. Ustavni sud zapaža da apelant kao izvršenik izričito osporava rješenje koje je doneseno prilikom odlučivanja o žalbi tražitelja izvršenja protiv rješenja kojim je usvojen apelantov prigovor, te je obustavljeno izvršenje određeno rješenjem o izvršenju od 23. oktobra 2017. godine i ukinute su sve provedene radnje. Stoga će Ustavni sud dopustivost apelacije ispitati u odnosu na osporenu odluku. Kako su predmetne odluke donesene u izvršnom postupku, Ustavni sud prvenstveno treba odgovoriti na pitanje tiče li se predmetni izvršni postupak određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
36. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava koju Ustavni sud slijedi i u slučajevima kada su apelanti izvršenici koji predstavljaju javnu vlast, a u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravomoćne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje (građanskih) prava u poređenju s postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi Odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci broj U 21/02 od 26. marta 2004. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba, tačka 40) podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova prava i obaveze koji se tiču podnositelja apelacije (vidi Odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske broj 13800/88 OI 94).
37. U konkretnom slučaju, osporenim rješenjem usvojena je žalba tražitelja izvršenja, prvostepeno rješenje je preinačeno i odbijen je apelantov prigovor izjavljen protiv rješenja o izvršenju. Prema tome, Ustavni sud konstatira da u osporenim odlukama nisu utvrđivana apelantova nova građanska prava i obaveze budući da su ona utvrđena u rješenjima pravomoćnom presudom na osnovu koje je određeno sprovođenje izvršenja, a koja je donesena u parničnom postupku. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da postupak koji je rezultirao osporenim rješenjem u odnosu na apelanta ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
38. Stoga, imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
c)Dopustivost u odnosu na navode o povredi prava na imovinu
39. Razmatrajući dopustivost apelacije u vezi s navodima o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje na svoje odluke u predmetima br. AP 1726/08 i AP 3888/11 (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP 1726/08 od 14. oktobra 2008. godine, tačka 20 i AP 3888/11 od 9. decembra 2014. godine, tačka 15, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), u kojima je Ustavni sud, u slučaju kada apelant kao izvršenik apelacijom osporava osnovanost potraživanja o kojem je odlučeno u parničnom postupku apelacije, apelacije odbacivao zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine i u odnosu na pravo na imovinu. S druge strane, iz prakse ovog suda slijedi da je Ustavni sud, u slučajevima kada apelant kao izvršenik osporava zakonitost odluka donesenih u izvršnom postupku koje se tiču provođenja izvršenja nad njegovom imovinom, meritorno razmatrao takve apelacije u vezi s navodima o povredi prava na imovinu (vidi, mutatis mutandis, odluke Ustavnog suda br. AP 4803/18 od 23. juna 2020. godine, tačka 32 i AP 5601/14 od 18. juna 2017. godine, tačka 35, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
40. Imajući u vidu da apelant u apelacionim navodima ne osporava pravni osnov zbog kojeg je izvršenje određeno, niti visinu iznosa zbog kojeg je izvršenje određeno, niti iz stanja u spisu proizlazi da je u pravomoćnoj presudi određeno da će se izvršenje provesti na spornom predmetu izvršenja, već da apelant tvrdi da mu je povrijeđeno pravo na imovinu zbog toga što je izvršenje određeno na imovini koja ne može biti predmet izvršenja, Ustavni sud konstatira da je predmetna pokretna stvar nad kojom je određeno da će se provesti izvršenje kao apelantovo imovinsko pravo zaštićena članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine.
41. Prema tome, Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju apelant apelacijom osporava Rješenje Kantonalnog suda broj 17 0 Rs 016372 19 Rsži 2 od 27. decembra 2019. godine, protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova. Imajući u vidu da je apelantov punomoćnik rješenje Kantonalnog suda primio 3. februara 2020. godine, a da je apelacija podnesena 2. aprila 2020. godine, proizlazi da je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
42. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
43. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine.
44. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
k) Pravo na imovinu.
45. Povredu navedenog prava apelant obrazlaže navodima da je Kantonalni sud u osporenom rješenju postupio proizvoljno usvajajući žalbu tražitelja izvršenja, te preinačavajući prvostepeno rješenje, te da nije dao obrazloženje o dokazima koje je cijenio prvostepeni sud.
46. Ustavni sud ukazuje na to da je preduvjet za razmatranje apelantovih navoda o povredi prava na imovinu utvrđivanje ima li apelant imovinu u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi s tim, Ustavni sud ističe da pojam imovina, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, uključuje širok obim imovinskih interesa koji predstavljaju određenu ekonomsku vrijednost (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 14/00 od 4. aprila 2001. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 33/01, stav 30). U konkretnom slučaju, Ustavni sud uočava da je apelant javna ustanova koja obavlja povjerena ovlaštenja u pogledu vršenja visokog obrazovanja, te da se predmetni izvršni postupak provodio pljenidbom određene pokretne stvari koja se nalazi u prostorijama apelantove organizacijske jedinice, odnosno Biotehničkog fakulteta. Iz odredbe člana 120. ZIP-a proizlazi da se pokretne stvari koje se nalaze u izvršenikovom posjedu smatraju njegovim vlasništvom, te da treća osoba može u postupku isticati prigovor da određena stvar pripada njoj. Također, Ustavni sud zapaža da je treća osoba u konkretnom slučaju podnijela tužbu protiv tražitelja izvršenja radi proglašenja nedopuštenim izvršenja na pokretnim stvarima i prijedlog za određivanje sudske mjere osiguranja i privremene mjere osiguranja, međutim, Ustavni sud zapaža da iz stanja u spisu proizlazi da sud u parničnom postupku u tom pogledu nije donio odluku. Osim toga, u smislu člana 53. ZIP-a, pokretanje tog postupka ne sprječava provođenje izvršenja, niti ostvarenje tražbine tražitelja izvršenja. Stoga, Ustavni sud zapaža da se u specifičnim okolnostima konkretnog slučaja može smatrati da sporna presa predstavlja apelantovu imovinu koja uživa zaštitu u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine.
47. Budući da apelant posjeduje imovinu koja uživa zaštitu u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, sljedeće pitanje na koje se mora odgovoriti jeste da li je u postupcima pred redovnim sudovima došlo do miješanja u apelantovu imovinu.
48. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da Evropski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), čiju praksu Ustavni sud također slijedi prilikom ispitivanja ustavnih prava nositelja javne vlasti (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu AP 992/15 od 25. oktobra 2017. godine), smatra da pravo na imovinu jamči pravo na imovinu i sadrži tri različita pravila. Prvo, koje je izraženo u prvoj rečenici prvog stava i koje je opće prirode, izražava načelo mirnog uživanja u imovini. Drugo pravilo, u drugoj rečenici istog stava, obuhvata lišavanje imovine i ograničava ga izvjesnim uvjetima. Treće, sadržano u drugom stavu, dopušta da države potpisnice imaju pravo kontrolirati korištenje imovine u skladu s općim interesom, i to provođenjem onih zakona koje smatraju potrebnim za tu svrhu (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 3/99 od 17. marta 2000. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 21/00). S tog aspekta Ustavni sud zapaža da je konačnim osporenim rješenjem određeno da će se izvršenje sprovesti na spornoj presi kao predmetu izvršenja. Stoga, uzimajući u obzir vlastitu praksu i praksu Evropskog suda, te okolnost da se provođenjem osporenih rješenja apelant lišava imovine, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o miješanju u apelantovo pravo na imovinu.
49. S obzirom na to, Ustavnom sudu ostaje odgovoriti na sljedeća pitanja: (a) je li miješanje predviđeno zakonom, (b) služi li miješanje zakonitom cilju u javnom interesu i (c) je li miješanje proporcionalno cilju, tj. uspostavlja li pravičnu ravnotežu između apelantovog prava i općeg javnog interesa.
50. Pri ocjeni zakonitosti miješanja u imovinu, Ustavni sud podsjeća na to da je, prema praksi Evropskog suda, prvi i najvažniji zahtjev iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju onaj koji traži da miješanje javnih vlasti u pravo na imovinu bude „zakonito“. Naime, druga rečenica prvog stava člana 1. Protokola broj 1 dopušta lišavanje prava na imovinu samo „pod uvjetima predviđenim zakonom“, a drugi stav člana 1. priznaje državama pravo kontroliranja korištenja imovine „donošenjem zakona“. Načelo pravne sigurnosti je prisutno u cijeloj Evropskoj konvenciji i mora biti poštovano bez obzira na to koje se od tri pravila iz člana 1. Protokola broj 1 primjenjuje. Ovo načelo podrazumijeva postojanje i poštovanje adekvatno dostupnih i dovoljno preciznih domaćih zakona koji zadovoljavaju osnovne zahtjeve pojma „zakon“ (vidi Evropski sud, Iatridis protiv Grčke, presuda od 25. marta 1999. godine, Izvještaji o presudama i odlukama 1999-II, tačka 58). Tek kada je ovaj zahtjev ispunjen, može se razmatrati postoji li pravična ravnoteža između zahtjeva od općeg ili javnog interesa i zahtjeva za zaštitu pojedinačnog prava na imovinu.
51. Ustavni sud najprije zapaža da iz sadržaja odredbe člana 117a u vezi sa članom 79a stav 2. ZIP-a proizlazi da ne mogu biti predmet izvršenja pokretne stvari ustanove koja se finansira u cijelosti ili djelomično iz budžeta, a koja je osnovana za obavljanje djelatnosti od javnog interesa kojom se osigurava ostvarivanje određenih prava, pored ostalih i prava na obrazovanje, ako pokretna stvar služi za obavljanje djelatnosti te ustanove od javnog interesa i ako cilj obavljanja djelatnosti nije stjecanje dobiti. Dakle, da bi određeni predmet bio izuzet od izvršenja nužno je da se radi o instituciji koja se finansira iz budžeta, da je osnovana za obavljanje djelatnosti kojom se osigurava ostvarivanje određenih prava, te da služi za obavljanje djelatnosti te ustanove od javnog interesa i da cilj djelatnosti nije stjecanje dobiti.
52. Ustavni sud dalje zapaža da je u svojoj praksi razmatrao slična pravna pitanja mogućnosti provođenja izvršenja nad pokretnim stvarima izvršenika koji ima status nositelja javne vlasti. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je u predmetu broj AP 4211/16 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 4211/16 od 23. novembra 2016. godine, st 1, 5. i 6) odbacio kao očigledno prima facie nedopuštenu apelaciju apelanta koji je u tom predmetu bio tražitelj izvršenja protiv odluka redovnih sudova kojima je konačno obustavljeno izvršenje u dijelu koji se odnosi na provođenje izvršenja zapljenom, procjenom i prodajom izvršenikovih pokretnih stvari. U tom pogledu, redovni sudovi su ukazali da, u skladu s odredbama člana 117a st. 1. i 2. ZIP-a, ne mogu biti predmet izvršenja stalna sredstva za rad Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradova, općina i javnih fondova, niti predmet izvršenja mogu biti pokretne stvari navedenih izvršenika. Naime, u tom predmetu je zaključeno da u smislu Međunarodnog računovodstvenog standarda 16, pokretne stvari kao stalna sredstva za rad spadaju u postrojenja i opremu koja se koriste za pružanje usluga ili za administrativne svrhe, a čije se očekivano korištenje procjenjuje na period duži od jedne godine, pa u skladu s odredbom člana 117a ZIP-a ne mogu biti predmet izvršenja.
53. U ovom predmetu iz obrazloženja prvostepenog rješenja proizlazi da je Općinski sud, nakon prezentiranja sadržaja izvedenih dokaza (videozapisa, dopisa Biotehničkog fakulteta od 8. februara 2019. godine, podneska Biotehničkog fakulteta od 7. februara 2019. godine, mišljenja dekana Biotehničkog fakulteta od 7. februara 2019. godine, izjave profesora dr. Huseina Vilića i Vildane Jogić od 8. februara 2019. godine i stenograma dnevnika RTV USK od 8. januara 2019. godine), utvrdio da se presa ne koristi u komercijalne svrhe, da je nabavljena u svrhu nastavno-naučnog rada u okviru pilot-programa, da zbog poteškoća nije u funkciji, te da su ispunjeni uvjeti da sporna presa bude izuzeta od izvršenja. S druge strane, Kantonalni sud je naveo da ZPP kao dokazna sredstva predviđa svjedoke, vještake, stranke, isprave i predmete uviđaja, te da apelant niti jednim dokazom predviđenim u zakonu nije dokazao svoje tvrdnje da presa koristi apelantu u svrhu praktične nastave i usavršavanja procesa nastave, a niti da služi nastavno-naučnom radu, a ovo tim prije što iz navoda samog izvršenika proizlazi da nije ni korištena zbog nedostatka materijalnih sredstava za nabavku sirovina i nedostatka osposobljenih kadrova za stavljanje prese u funkciju. S obzirom na to, Kantonalni sud je naveo da izvršenik nije dokazao da bi sporna presa trebala biti izuzeta od izvršenja.
54. Razmatrajući apelantove navode kojima osporava zaključak Kantonalnog suda da apelant niti jednim dokazom predviđenim u zakonu (svjedoci, vještaci, stranke, isprave i uviđaj) nije dokazao svoje tvrdnje da presa koristi apelantu u svrhu praktične nastave i usavršavanja procesa nastave, Ustavni sud zapaža da je nesporno da ZPP kao dokazna sredstva predviđa svjedoke, vještake, stranke, isprave i predmete uviđaja, te daje jasna pravila izvođenja tih dokaza. Međutim, Ustavni sud uočava da u tim odredbama kojima su propisana dokazna sredstva ili nekim drugim odredbama ZPP-a nije isključena mogućnost da tokom postupka pred redovnim sudovima budu izvedeni i drugi dokazi. Dakle, redovni sudovi nisu vezani ni ograničeni posebnim formalnim dokaznim pravilima, pri čemu je u smislu dokazne vrijednosti pojedinih dokaza u smislu člana 8. ZPP-a ustanovljena obaveza suda da u skladu s načelom slobodne ocjene cijeni sadržaj svakog dokaza pojedinačno, tako i svih dokaza zajedno, te da provedene dokaze dovede u međusobnu logičnu vezu. Prema tome, Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja dokazi koji su izvedeni pred prvostepenim sudom (videozapis, dopis Biotehničkog fakulteta od 8. februara 2019. godine, podnesak Biotehničkog fakulteta od 7. februara 2019. godine, mišljenje dekana Biotehničkog fakulteta od 7. februara 2019. godine, izjave profesora dr. Huseina Vilića i Vildane Jogić od 8. februara 2019. godine i stenogram dnevnika RTV USK od 8. januara 2019. godine) nisu mogli biti a priori ignorirani od Kantonalnog suda. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud postupio proizvoljno kada je ignorirao sadržaj dokaza koje je cijenio prvostepeni sud, te zaključio da apelant niti jednim dokazom predviđenim u zakonu nije dokazao svoje tvrdnje da presu koristi u svrhu praktične nastave i usavršavanja procesa nastave, niti da služi nastavno-naučnom radu. Također, u odnosu na konstataciju Kantonalnog suda da iz navoda apelantovog predstavnika proizlazi da presa nije ni korištena zbog nedostatka materijalnih sredstava za nabavku sirovina i nedostatka osposobljenih kadrova za stavljanje prese u funkciju, Ustavni sud podsjeća da iz sadržaja odredbe člana 117a u vezi sa članom 79a stav 2. ZIP-a ne proizlazi da je prilikom utvrđivanja ispunjavanja uvjeta za izuzimanje od izvršenja relevantna okolnost je li određena pokretna stvar doista u svakodnevnoj upotrebi ili ne, već da je relevantna okolnost njezine stvarne namjene, odnosno da li određena pokretna stvar služi za obavljanje djelatnosti te ustanove koja je od javnog interesa. Na kraju se postavlja logično pitanje zbog čega bi apelant kao javna ustanova čija je djelatnost visokoškolsko obrazovanje u prostorijama organizacijske jedinice Biotehničkog fakulteta uopće držao industrijsku presu za proizvodnju bučinog ulja koja je nesporno nabavljena u okviru procesa apelantove modernizacije, ukoliko to nije za svrhu ostvarivanja praktične nastave i naučnog procesa. Stoga, kod takvog stanja stvari, odnosno kod činjenice da je Kantonalni sud ignorirao dokaze, odnosno sadržaj dokaza koji je apelant s ciljem dokazivanja postojanja razloga za izuzimanje od izvršenja izveo pred prvostepenim sudom, a zatim prilikom utvrđivanja ispunjenja uvjeta za izuzimanje od izvršenja cijenio okolnost koja nije relevantna u smislu sadržaja odredbe člana 117a stav (2) u vezi sa članom 79a stav 2. ZIP-a, te zanemario logičku vezu između djelatnosti koju apelant obavlja i predmeta izvršenja. Stoga, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud postupio proizvoljno prilikom usvajanja žalbe tražitelja izvršenja i odlučivanja o apelantovom prigovoru. U takvim okolnostima, Ustavni sud smatra da miješanje u apelantovo pravo na mirno uživanje imovine nije bilo „predviđeno zakonom“ u smislu autonomnog značenja tog pojma iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. S obzirom na takav zaključak, Ustavni sud nije razmatrao ostale aspekte ovog člana.
55. Prema tome, Ustavni sud smatra da je došlo do povrede apelantovog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. U kontekstu navedenog, Ustavni sud smatra da je potrebno, s ciljem zaštite apelantovih ustavnih prava, ukinuti osporeno rješenje Kantonalnog suda, te predmet vratiti Kantonalnom sudu kako bi donio novu odluku u skladu s garancijama iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine.
VIII.Zaključak
56. Ustavni sud zaključuje da je u izvršnom postupku povrijeđeno apelantovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine kada je Kantonalni sud prilikom odlučivanja o žalbi tražitelja izvršenja proizvoljno i bez zakonskog osnova ignorirao sadržaj dokaza koje je apelant s ciljem dokazivanja postojanja razloga za izuzimanje od izvršenja izveo pred prvostepenim sudom, zatim prilikom utvrđivanja ispunjenja uvjeta za izuzimanje od izvršenja cijenio okolnost koja nije relevantna u smislu sadržaja odredbe člana 117a stav (2) u vezi sa članom 79a stav 2. ZIP-a, te zanemario logičku vezu između djelatnosti koju apelant obavlja i predmeta izvršenja, zbog čega se takvo miješanje u apelantovo pravo na mirno uživanje imovine ne može smatrati „zakonitim“.
57. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka h), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
58. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
59. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević