Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4047/20 (I.Đ.)

Odluka donesena 27. 11. 2020.

  • Privremena mjera - usvojena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4047/20

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

27. 11. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević i potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 27. novembra 2020. godine, u predmetu broj AP-4047/20, rješavajući zahtjev I.Đ. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka e. i člana 64. stav (1) i (4) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 22/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Usvaja se zahtjev I. Đ. za donošenje privremene mjere.

Nalaže se odlaganje provođenja izvršnih radnji u predmetu Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 713417 20 I 2.

Ova odluka stupa na snagu odmah i obavezujuća je do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. I.Đ. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Izet Laličić advokat iz Sarajeva, podnijela je 11. novembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 I 713417 17 Gži 2 od 15. jula 2019. godine, rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 713417 20 I 2 od 19. marta 2020. godine i rješenja Općinskog suda broj 65 0 I 713417 18 I od 19. septembra 2018. godine. Također, apelantica je podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio odlaganje provođenja izvršnih radnji u predmetu Općinskog suda prema rješenju od 19. marta 2020. godine.

2. L. P. (u daljnjem tekstu: tražitelj izvršenja) je 12. septembra 2018. godine podnijela Općinskom sudu prijedlog za izvršenje protiv apelantice kao izvršenika, na osnovu izvršne isprave-presude Općinskog suda broj P 1003/04 od 27. januara 2006. godine (pravomoćna 17. marta 2006. godine), radi namirenja novčane tražbine.

3. Rješenjem o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 713417 18 I od 19. septembra 2018. godine, određeno je predloženo izvršenje, radi namirenja novčane tražbine.

4. Odlučujući u ponovnom postupku po prigovoru apelantice protiv rješenja od 19 septembra 2018. godine, Općinski sud je donio rješenje broj 65 0 I 713417 20 I 2 od 19. marta 2020. godine kojim je prigovor odbijen, te je odlučeno da se rješenje od 19. septembra 2018. godine, u cijelosti održava na snazi

5. U obrazloženju rješenja Općinski sud je između ostalog naveo da je apelantica blagovremeno izjavila prigovor protiv rješenja od 19. septembra 2018. godine u kojem je istakla prigovor zastarjelosti potraživanja shodno odredbama člana 379. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) jer je izvršna presuda Općinskog suda donijeta 27. januara 2006. godine, a postala pravosnažna 17. marta 2006. godine dok je prijedlog za izvršenje navedene presude podnijet 12. septembra 2018. godine. U vezi s tim, Općinski sud je naveo da nije sporno da je izvršni postupak pokrenut nakon više od 10 godina od pravomoćnosti izvršene isprave (presuda Općinskog suda broj P-1003/04 od 27. januara 2006. godine) na osnovu koje se traži izvršenje. Međutim Općinski sud je ukazao da iz dokumentacije spisa proizlazi da je pravni prednik apelantice D. Đ. na kojeg je glasila obaveza iz pravosnažne i izvršne isprave umro 1. novembra 2007. godine, a da je ostavinski postupak iza njega pravomoćno okončan rješenjem o nasljeđivanju broj 65 0 0 030436 13 O 2 od 3. marta 2014. godine. Prema mišljenju Općinskog suda, u času smrti prednika apelantice nastupio je prekid zastare i to se vrijeme ne može računati kao vrijeme proteka zastarnog roka jer do pravomoćnog okončanja ostavinskog postupka iza smrti prednika apelantice nije bilo ni moguće pokrenuti izvršni postupak u konkretnom slučaju. Pored toga, Općinski sud je istakao da ni tražitelj izvršenja nije imao aktivnu legitimaciju da pokrene izvršni postupak sve do pravosnažnog rješenja o nasljeđivanju od 23. novembra 2018. godine kojim su proglašeni nasljednici iza umrlog R. P.- pravnog prednika tražitelja izvršenja, u čiju korist je pravosnažnom presudom od 27. januara 2006. godine utvrđeno potraživanje prema apelanticinom predniku.

6. Cijeneći da se apelanticin prigovor ne zasniva ni na jednom razlogu za prigovor iz člana 47. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) Općinski sud je odlučio kao u izreci rješenja.

7. Odlučujući o žalbi apelantice, Kantonalni sud je donio rješenje broj 65 0 I 713417 17 Gži 2 od 15. jula 2020. godine kojim je žalba odbijena i prvostepeno rješenje od 19. marta 2020. godine potvrđeno. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je između ostalog naveo da je prvostepeni sud svojim rješenjem od 19. marta 2020. godine odbio kao neosnovan apelanticin prigovor izjavljen protiv rješenja o izvršenju od 19. septembra 2018. godine, te je navedeno rješenje o izvršenju u cijelosti održano na snazi. Također je naveo da je izvršna isprava -presuda Općinskog suda od 27. januara 2006. godine postala pravosnažna 17. marta 2006. godine, a da je smrt prednika tražitelja izvršenja nastupila 26. marta 2013.godine, te je proteklo vrijeme od sedam godina i devet dana prije smati prednika tražitelja izvršenja (26. mart 2013. godine) kao dana nastupanja zastoja zastarjelosti potraživanja, a koje vrijeme se, prema mišljenju Kantonalnog suda, u skladu sa članom 363. ZOO uračunava u vrijeme zastarjelosti. Također, Kantonalni sud je istakao da je zastoj zastarjelosti trajao sve do donošenja rješenja o nasljeđivanju od 23. novembra 2018. godine, kojim je utvrđena zaostavština iza umrlog pravnog prednika tražitelja izvršenja, a koju čine prava i obaveze po osnovu presude Općinskog suda u Sarajevu broj P-1003/04 od 27. januara 2006. godine, a zakonskim nasljednikom proglašen tražitelj izvršenja L.P. Shodno navedenom, Kantonalni sud je donio odluku kao u izreci presude.

8. Apelantica smatra da je osporenim rješenjima povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica u suštini smatra da su osporena rješenja utemeljena na pogrešnoj primijeni materijalnog prava jer je prema njenom mišljenju, nastupila zastara potraživanja s obzirom da je presuda Općinskog suda od 27. januara 2006. godine kojom je utvrđeno predmetno potraživanje, postala pravosnažana 17. marta 2006. godine, a smrt prednika tražitelja izvršenja nastupila 26. marta 2013. godine, pa je po mišljenju apelantice proteklo vrijeme od sedam godina i devet dana prije nastupanja zastoja potraživanja, a nakon toga je protekao i period od četiri godine, šest mjeseci i dva dana, računajući od pravomoćno okončanog ostavinskog postupka iza pravnog prednika tražitelja izvršenja (10. mart 2014. godine) pa do 12. septembra 2018. godine, kada su tražitelji izvršenja podnijeli prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne presude Općinskog suda od 27. januara 2006. godine. Stoga, apelantica smatra da je protekom roka od 11 godina, šest mjeseci i 11 dana, nastupilo zastarjevanje potraživanja po osnovu izvršnog naslova tj. pravomoćne presude Općinskog suda broj P-1003/04 od 27. januara 2006. godine, shodno odredbama člana 379. stav 1. ZOO.

9. U zahtjevu za donošenje privremene mjere apelantica traži da, u cilju zaštite njenih prava i pravilnog vođenja postupka kao i zbog činjenice da je „stan - nekretnina koja je predmet izvršenja dom apelantice i njene majke“, Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom se nalaže odlaganje provođenja izvršnih radnji u predmetu Općinskog suda prema rješenju broj 65 0 I 713417 20 I 2 od 19. marta 2020. godine do donošenja konačne odluke Ustavnog suda o podnesenoj apelaciji“.

10. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

11. Ustavni sud napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

12. U kontekstu navedenog, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da okolnosti konkretnog predmeta očigledno pokreću ozbiljna pravna pitanja koja se tiču, prije svega, miješanja u ustavno pravo apelantice na mirno uživanje imovine, zaštičeno članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Naime, Ustavni sud polazeći od svih činjenica iz konkretnog predmeta, smatra da apelanticini navodi izneseni u zahtjevu za donošenje privremene mjere nesumnjivo ukazuju na potrebu da Ustavni sud interveniše u predmetnom postupku, u skladu sa svojim ovlaštenjem iz člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Stoga, kod postojanja ovakvih okolnosti, Ustavni sud je mišljenja da je u interesu stranaka i pravilnog vođenja postupka da se privremeno prekine postupak izvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 65 0 I 713417 20 I 2 od 19. marta 2020. godine, dok Ustavni sud, u međuvremenu, ne ispita dopustivost, odnosno meritum apelacije. Uostalom, svrha privremene mjere i jeste da, u slučajevima u kojima Ustavni sud ocijeni svrsishodnim, bude zadržan status quo do okončanja postupka pred Ustavnim sudom jer iz dokumenta predočenih Ustavnom sudu nije moguće zaključiti da se na ovaj način tražitelju izvršenja koji ima pravni interes za sprovođenje izvršenja u konkretnom slučaju nanosi šteta.

13. Imajući u vidu odredbe člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio da usvoji zahtjev za donošenje privremene mjere.

14. U smislu člana 64. stav (4) Pravila Ustavnog suda, odluka kojom se usvaja zahtjev za donošenje privremene mjere je obavezujuća do donošenja konačne odluke Ustavnog suda.

15. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

16. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

17. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4047/20 (I.Đ.) | Sudska praksa | Aktio