Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4117/20 (F. H.)
Odluka donesena 10. 12. 2020.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4117/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 12. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. decembra 2020. godine, u predmetu broj AP-4117/20, rješavajući apelaciju Fehima Hadžića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Fehima Hadžića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 29 0 P 019008 20 Rev od 13. avgusta 2020. godine i presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 29 0 P 019008 19 Gž 2 od 10. februara 2020. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Fehim Hadžić iz Kalesije (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Salih Mehanović advokat iz Kalesije, podnio je 13. novembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 29 0 P 019008 20 Rev od 13. avgusta 2020. godine i presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 29 0 P 019008 19 Gž 2 od 10. februara 2020. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Kalesiji broj 29 0 P 019008 18 P 2 od 8. avgusta 2019. godine odlučeno je da se ukida kao nepotrebno vršenje prava služnosti puta za prolaz pješice, progona stoke i prolaz svim motornim vozilima kroz dio zemljišta za redovnu upotrebu kuće apelanta izgrađene na parceli pobliže označenoj u izreci presude, a koje pravo su vršile tužene Mejra Spahić iz Drinjače, Hafiza Čajtinović iz Jajića, Džemila Pezić iz Miljanovaca i Nedžida Memić iz Sapne (stav prvi izreke). Stavom drugim izreke, obavezane su tužene da apelantu kao tužitelju naknade troškove parničnog postupka u iznosu 2.480,00 KM u roku od 30 dana od dana prijema presude. Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 29 0 P 019008 19 Gž 2 od 10. februara 2020. godine, žalbe tuženih su uvažene i prvostepena presuda preinačena tako da je apelant u cijelosti odbijen sa ranije usvojenim tužbenim zahtjevom.
3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 29 0 P 019008 20 Rev od 13. avgusta 2020. godine, revizija apelanta je odbačena kao nedopuštena. Prema odredbi iz člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH broj 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15- u daljnjem tekstu: ZPP), revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM. U ovom slučaju tužbeni zahtjev apelanta se odnosi na nenovčano potraživanje (ukidanje prava stvarne služnosti), pa je za ocjenu prava na izjavljivanje revizije mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je on označio u svojoj tužbi (član 53. stav 2. točka 5 i član 316. stav 1. u vezi sa članom 321. stav 2. ZPP-a). Apelant je u tužbi označio vrijednost predmeta spora-nenovčanog zahtjeva u iznosu od 500,00 KM, pa pošto vrijednost predmeta spora u konkretnom slučaju ne prelazi limitirajući vrijednosni kriterij propisan odredbom člana 237. stav 2. ZPP-a. to revizija po tom zakonskom osnovu nije dopuštena.
4. Apelant u apelaciji ukazuje da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv osporene presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 29 0 P 019008 19 Gž 2 od 10. februara 2020. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 29 0 P 019008 20 Rev od 13. avgusta 2020. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Kantonalnog suda u Tuzli broj 29 0 P 019008 19 Gž 2 od 10. februara 2020. godine, donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.
7. S obzirom na to da je o zahtjevu apelanta za reviziju rješavano rješenjem Vrhovnog suda broj 29 0 P 019008 20 Rev od 13. avgusta 2020. godine, kojim je odbačen kao nedozvoljen zahtjev za reviziju protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 29 0 P 019008 19 Gž 2 od 10. februara 2020. godine, Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, jer se podrazumijeva da je apelant drugostepenu presudu primio prije datuma kad je donesena odluka o zahtjevu za reviziju. Pošto je apelacija Ustavnom sudu podnesena 13. novembra 2020. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda u Tuzli broj 29 0 P 019008 19 Gž 2 od 10. februara 2020. godine
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević