Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4060/20 (R. H. i V. H.)

Odluka donesena 10. 12. 2020.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4060/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 12. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. prosinca 2020. godine, u predmetu broj AP-4060/20, rješavajući apelacije koje su podnijeli Rabija Hodžić i Velid Harčin, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka

58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Rabija Hodžić protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Tuzli broj 32 0 St 271722 19 Pž 2 od 19. kolovoza 2020. godine;

Velid Harčin protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Tuzli broj 32 0 St 271722 19 Pž 2 od 19. kolovoza 2020. godine;

zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-4060/20

1. Rabija Hodžić (u daljnjemu tekstu: apelantica) iz Gračanice, koju zastupa Una Harčin, odvjetnica iz Gračanice, podnijela je 10. studenoga 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Tuzli (u daljnjemu tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 St 271722 19 Pž 2 od 19. kolovoza 2020. godine.

2. AP-4061/20

2. Velid Harčin (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Gračanice, podnio je 10. studenoga 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnoga suda broj 32 0 St 271722 19 Pž 2 od 19. kolovoza 2020. godine. Činjenično stanje

3. Rješenjem Općinskoga suda u Tuzli broj 32 0 St 271722 16 St od 23. listopada 2019. godine odbačen je stečajni plan nad imovinom stečajnoga dužnika (Tvornica obuće „Fortuna“ d.d. u stečaju Gračanica).

4. Osporenim rješenjem Kantonalnoga suda od 19. kolovoza 2020. godine prizivi povjeritelja (među kojima su i apelantica kao član odbora povjerilaca stečajnoga dužnika kao predstavnika zaposlenika, te apelant kao predsjednik i član odbora povjerilaca stečajnoga dužnika kao predstavnik zaposlenika) odbačeni su kao nedopušteni.

5. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni je sud istakao da prema podacima spisa i obrazloženju prvostupanjskoga rješenja proistječe da je stečajni plan, sukladno odluci Skupštine povjeritelja od 29. siječnja 2019. godine, podnio stečajni upravnik, te da je prvostupanjski sud taj stečajni plan odbacio na temelju odredbe čl. 156. st. 1. toč. 2. Zakona o stečajnome postupku, kojom je propisano da će stečajni sud odbaciti stečajni plan po službenoj dužnosti ako očito nema izgleda da plan koji je stečajni dužnik podnio povjeritelji prihvate ili sud potvrdi. Kantonalni je sud istakao da je odredbom čl. 156. st. 3. toga Zakona regulirano i tko je ovlašten podnijeti priziv na to rješenje, tj. da je protiv rješenja kojim se stečajni plan odbacuje, podnositelj plana ima pravo na priziv. Kantonalni je sud istakao da je to u konkretnomu slučaju stečajni upravnik, te da je jedino on i bio ovlašten podnijeti priziv protiv prvostupanjskoga rješenja. Kantonalni je sud istakao kako povjeritelji (tj. između ostaloga i apelanti) nisu ovlašteni za podnošenje priziva, jer je to pravo, prema čl. 156. st. 3. Zakona o stečajnome postupku isključivo pripada stečajnome upravniku kao podnositelju plana (koji nije podnio priziv), to je prizive povjeritelja valjalo odbaciti kao nedopuštene, shodno odredbi čl. 225. st. 1. u svezi sa čl. 213. st. 3. Zakona o parničnome postupku i čl. 156. st. 3. Zakona o stečajnome postupku, jer je to propustio učiniti prvostupanjski sud. Spajanje predmeta

6. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava te da apelanti osporavaju istu odluku, Ustavni je sud, sukladno članku 32. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-4060/20.

7. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

Apelacioni navodi

8. U predmetnim apelacijama apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

10. Ustavni sud zapaža da apelanti smatraju da im je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. U svezi s tim, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije na konkretni slučaj.

11. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Europskoga suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je članak 6. stavak

1. Europske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava ili obveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. rujna 2009. godine, AP-766/12 od 22. listopada 2013. godine, AP-1466/16 od 22. ožujka 2017. godine, AP-2362/19 od 19. veljače 2020. godine, odluke dostupne na web-stranici Ustavnoga suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da je odluka, osporena predmetnim apelacijama, donesena u postupku u kojemu je Kantonalni sud priziv povjeritelja (tj. između ostaloga i apelanata) na prvostupanjsku odluku odbacio kao nedopuštenu, tj. u kojima je odlučivano samo o procesnoj dopustivosti priziva. Dakle, iz navedenoga proistječe da osporenom odlukom nije odlučivano o «građanskim pravima i obvezama» apelanata u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da su apelacije u odnosu na navodne povrede članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnomu postupku nije odlučivalo niti o imovinskim pravima apelanata iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata povredi prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. Imajući u vidu da su navodi apelanata o kršenju članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelanata o povredi prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije (kao akcesornoga prava) u svezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

14. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4060/20 (R. H. i V. H.) | Sudska praksa | Aktio