Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4175/20 (A. H.)

Odluka donesena 10. 12. 2020.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4175/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 12. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. decembra 2020. godine, u predmetu broj AP-4175/20, rješavajući apelaciju Alme Hukić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Alme Hukić podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 32 0 P 092574 20 Rev od 2. juna 2020. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 092574 19 Gž 2 od 11. novembra 2019. godine i presude Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 P 092574 17 P 2 od 1.

aprila 2019. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Alma Hukić iz Mramora (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Drago Reljić advokat iz Tuzle, podnijela je 19. novembra 2020 apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 32 0 P 092574 20 Rev od 2. juna 2020. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 092574 19 Gž 2 od 11. novembra 2019. godine i presude Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 P 092574 17 P 2 od 1. aprila 2019. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 P 092574 17 P 2 od 1. aprila 2019. godine, stavom I izreke utvrđeno je da bračnu stečevinu apelantice i tuženog Omera Isovića iz Tuzle, čine pokretne stvari, odnosno pokućstvo, koje postoji i u posjedu je tuženog ukupne vrijednosti 416,00 KM, te je utvrđeno da su apelantica i tuženi suvlasnici u jednakim dijelovima, što je tuženi dužan priznati i trpjeti, te predati apelantici u posjed, a sve u roku od 30 dana od dana prijema presude. Istim stavom obavezan je tuženi da na osnovu ½ vrijednosti pokretnih stvari, koje više ne postoje , tužiteljici kao protiv vrijednost isplati iznos od 337,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom. Stavom II izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantice za isplatu naknade za korištenje stana u ukupnom iznosu od 10.875,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom. Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 092574 19 Gž 2 od 11. novembra 2019. godine, žalba apelantice je djelimično uvažena, prvostepena presuda preinačena u odluci o troškovima postupka sadržanoj u stavu III izreke, tako da je dosuđeni iznos od 10.013,79 KM koji je tuženi dužan isplatiti apelantici sada povećan na iznos od 14.978,67 KM. U preostalom odbijajućem dijelu sadržanom u stavu II izreke, prvostepena presuda je potvrđena.

3. Rješenjem Vrhovnog suda revizija apelantice je odbačena kao nedopuštena zbog imovinskog cenzusa. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ broj 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15- u daljnjem tekstu: ZPP), novelirane su između ostalog i odredbe članova 237. i 247. koje se u skladu sa odredbom člana 106. stav 1. navedenog zakona, imaju primijeniti u ovoj pravnoj stvari. Prema odredbi iz člana 237. stav 2. ZPP-a, revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM. U konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude kojeg revidira apelantica je iznos od 10.875,00 KM (odbijajući dio na ime naknade za korištenje tuđe stvari u svoju korist), koji ne prelazi vrijednosni cenzus od 30.000,00 KM kao uslov za ostvarivanje prava na izjavljivanje revizije, pa ista sa stanovišta navedene zakonske odredbe nije dopuštena.

4. Apelantica u apelaciji ukazuje da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelantica protiv osporene presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 092574 19 Gž 2 od 11. novembra 2019. godine, izjavila reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelantica je propustila podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 092574 19 Gž 2 od 11. novembra 2019. godine, donesena povodom žalbe apelantice protiv prvostepene presude.

7. S obzirom na to da je iz apelacionog obrasca vidljivo da je apelantici 13. decembra 2019. godine uručena presuda Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 092574 19 Gž 2 od 11. novembra 2019. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 19. novembra 2020. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 092574 19 Gž 2 od 11. novembra 2019. godine.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4175/20 (A. H.) | Sudska praksa | Aktio