Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2183/19 (D. T.)

Odluka donesena 10. 12. 2020.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Upravni spor
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2183/19

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 12. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. decembra 2020. godine, u predmetu broj AP 2183/19, rješavajući apelaciju Dragana Topića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 72 st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio Dragan Topić.

Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu koji se trenutno nalazi pred Vrhovnim sudom Republike Srpske po zahtjevu za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda u Prijedoru broj 16 0 U 000568 19 U od 25. februara 2019. godine.

Na osnovu člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Vrhovnog suda Republike Srpske da u skladu s ovom odlukom odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog postupka, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Vrhovnog suda Republike Srpske da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod 1Dragan Topić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora podnio je 22. maja 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka utvrđivanja svojstva ratnog vojnog invalida i prava na ličnu invalidninu, koji se trenutno nalazi pred Vrhovnim sudom Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) po zahtjevu za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 16 0 U 000568 19 U od 25. februara 2019. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom 2Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog i Okružnog suda, te Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske, Banjaluka (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), zatraženo je u periodu od 18. juna 2019. do 10. septembra 2020. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3Traženi odgovori su dostavljeni u periodu od 3. jula 2019. do 17. septembra 2020. godine. III.Činjenično stanje 4Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

5Rješenjem Odjeljenja za boračko-invalidsku zaštitu Opštine Prijedor broj 03-560-158/09 od 22. jula 2009. godine apelantu je utvrđeno svojstvo ratnog vojnog invalida (u daljnjem tekstu: RVI) pete kategorije sa 70% invaliditeta po osnovu bolesti pogoršane u toku vršenja vojne službe s pravom na ličnu invalidninu u procentu od 36% počev od 1. maja 2008. godine pa sve dok postoje uslovi propisani zakonom.

6Ministarstvo je, rješavajući po službenoj dužnosti u postupku revizije rješenja prvostepenog organa u predmetu lične invalidnine, donijelo Rješenje broj 16-03/2-1-3-560- 1506/09 od 24. oktobra 2011. godine kojim je ukinuto rješenje prvostepenog organa od 22. jula 2009. godine, te je riješeno tako što je apelantu utvrđeno svojstvo RVI desete kategorije sa 20% vojnog invaliditeta s pravom na ličnu invalidninu u procentu od 5% od osnova, počev od 1. novembra 2011. godine pa nadalje dok postoje zakonom propisani uslovi, odnosno trajno.

7Okružni sud u Banjaluci je donio Presudu broj 11 0 U 008508 11 U od 12. decembra 2012. godine kojom je tužbu uvažio i osporeni akt drugostepenog organa poništio. 8Rješenjem Ministarstva broj 16-03/4-1-3-560-2/2012 od 25. januara 2013. godine je ukinuto rješenje pravostepenog organa od 22. jula 2009. godine, te je riješeno tako što je apelantu utvrđeno svojstvo RVI desete kategorije sa 20% invaliditeta s pravom na ličnu invalidninu u procentu od 5% od osnova počev od 1. novembra 2011. godine pa nadalje dok postoje zakonom propisani uslovi, odnosno trajno.

9Okružni sud u Banjaluci je donio Presudu broj 11 0 U 01 1348 13 U od 5. juna 2014. godine kojom je tužbu uvažio i osporeni akt drugostepenog organa poništio.

10Rješenjem Ministarstva broj 16-03/4-1-3-560-167/2013 od 7. jula 2014. godine, u postupku izvršenja presude, poništeno je rješenje prvostepenog organa od 22. jula 2009. godine i riješeno tako što je apelantu utvrđeno svojstvo RVI V kategorije sa 70% vojnog invaliditeta i pravo na ličnu invalidninu u mjesečnom iznosu od 36% od osnovice, i to u periodu od 1. maja 2008. do 31. oktobra 2011. godine, a od 1. novembra 2011. godine pa nadalje dok postoje zakonski uslovi, svojstvo RVI desete kategorije sa 20% vojnog invaliditeta i priznato je pravo na ličnu invalidninu u procentu od 5% od osnovice.

11Okružni sud u Banjaluci je donio Presudu broj 11 0 U 014859 14 U od 8. jula 2015. godine kojom je tužbu uvažio i osporeni akt drugostepenog organa poništio.

12Presudom Vrhovnog suda broj 11 0 U 014859 15 Uvp od 20. decembra 2017. godine je odbijen zahtjev tuženog Ministarstva, Odjeljenja za upravno-nadzorne poslove, za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda u Banjaluci od 8. jula 2015. godine. 13Rješenjem Ministarstva broj 03/4-1-3-560-541/14 od 23. februara 2018. godine, u postupku izvršenja presude od 8. jula 2015. godine, ukinuto je rješenje prvostepenog organa od 22. jula 2009. godine i istovremeno riješeno tako što je apelantu utvrđeno svojstvo RVI desete kategorije sa 20% vojnog invaliditeta, s pravom na ličnu invalidninu u procentu od 5% od osnovice počev od 1. novembra 2011. godine pa nadalje dok postoje zakonom propisani uslovi, odnosno trajno.

14Okružni sud je donio Presudu broj 16 0 U 000333 18 U od 10. septembra 2018. godine kojom je tužbu uvažio i osporeni akt drugostepenog organa poništio.

15Rješenjem Ministarstva broj 03/4-1-3-560-595/18 od 23. oktobra 2018. godine, u postupku izvršenja presude, ukinuto je rješenje prvostepenog organa od 22. jula 2009. godine i istovremeno riješeno tako što je apelantu utvrđeno svojstvo RVI desete kategorije sa 20% vojnog invaliditeta, s pravom na ličnu invalidninu u procentu od 5% od osnovice počev od 1. novembra 2011. godine pa nadalje dok postoje zakonom propisani uslovi, odnosno trajno. 16Okružni sud je donio Presudu broj 16 0 U 000568 19 U od 25. februara 2019. godine kojom je tužbu uvažio i osporeni akt drugostepenog organa poništio.

17Prema stanju u spisu, postupak po zahtjevu za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda od 25. februara 2019. godine je u toku pred Vrhovnim sudom.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije 18Apelant ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je detaljno naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da od prvog akta donesenog u postupku revizije invalidnosti – akta Ministarstva od 24. oktobra 2011. godine, koji je u upravnom sporu osporio i koje je poništeno, do dana pisanja apelacije nije doneseno rješenje o utvrđivanju invalidnosti koje je izdržalo provjeru zakonitosti u upravnom sporu. Ukazuje da gotovo osam godina nakon tog rješenja o njegovom pravu na invalidninu nije odlučeno, te da se čeka da Ministarstvo donese novo rješenje u revizionom postupku. Apelant je naveo da je Ministarstvo uporno donosilo istu odluku kao i odluku koju je donio u revizionom postupku 2011. godine, a da su okružni sudovi uporno te odluke poništavali i vraćali na ponovni postupak. Ističe da je posljednjom odlukom Okružnog suda poništeno rješenje Ministarstva i naloženo mu da donese odluku zasnovanu na zakonu i da je odluka tog suda šesta u ovom predmetu. Traži da Ustavni sud utvrdi povredu prava na pravično suđenje, te da mu dosudi adekvatnu naknadu štete zbog predugog čekanja na zaštitu prava iz boračko-invalidske zaštite.

b) Odgovori na apelaciju 19Vrhovni sud je u odgovorima na apelaciju naveo da po zahtjevu za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda broj 16 0 U 000568 19 U od 25. februara 2019. godine nije donio odluku.

20Okružni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je po apelantovoj tužbi u upravnom sporu odlučivao isključivo u predmetima br. 16 0 U 000333 18 U i 16 0 U 000568 19 U, dok se ostali predmeti odnose na postupanje Okružnog suda u Banjaluci. Ukazuje da je uvidom u raspoložive podatke kroz CMS sistem utvrdio da je apelantova tužba u predmetu broj 16 0 U 000333 18 U kod ovog suda zaprimljena 21. marta 2018. godine, te da je presudu donio 10. septembra 2018. godine tako što je uvažio apelantovu tužbu. U predmetu broj 16 0 U 000568 19 U ukazuje da je tužba zaprimljena 18. januara 2019. godine i da je upravni spor okončan presudom ovog suda od 25. februara 2019. godine tako što je apelantova tužba uvažena, a osporeni akt poništen, te da je protiv te presude Ministarstvo podnijelo zahtjev za vanredno preispitivanje. Smatra da nijednom radnjom nije doprinio odugovlačenju postupka, te da je u svakom predmetu odluka donijeta u razumnom roku. Ističe da je u oba predmeta tužba uvažena zato što je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, a što je posljedica rada ljekarske komisije i njihovih propusta u pogledu utvrđivanja odlučnih činjenica koje se odnose na apelantovo zdravstveno stanje. Prihvatanjem nalaza i mišljenja ljekarske komisije koji ne ispunjava standarde propisane odredbom članom 5 stav 5 Pravilnika o radu ljekarskih komisija za ocjenu vojnog invaliditeta („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 100/12), tuženi organ je doveo do toga da činjenično stanje u upravnom postupku ostane nepotpuno utvrđeno. Ukazuje da kod nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sud nema zakonskih mogućnosti da sam presuđuje, već isključivo da tužbu uvaži i osporeni akt poništi. Ističe da dužinom trajanja postupka pred tim sudom nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje, pa stoga predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.

21Ministarstvo je u odgovorima na apelaciju navelo da nije došlo do povrede prava na pravično suđenje jer je upravni organ postupao efikasno u okviru procesnih mogućnosti, te da ostaje pri svemu odlučenom u postupku jer smatra da je u predmetu apelantove lične invalidnine zakonito odlučeno pravilnim tumačenjem i primjenom materijalnih propisa na osnovu kojih je rješavano. Ističe da Vrhovni sud po zahtjevu za vanredno preispitivanje još uvijek nije donio odluku, te da će nakon donošenja odluke Vrhovnog suda pristupiti izvršenju.

V.Relevantni propisi 22Zakon o opštem upravnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 13/02, 87/07 – ispravka, 50/10 i 66/18). Za potrebe ove odluke koristi se Zakon o opštem upravnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 13/02, 87/07 – ispravka i 50/10) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Načelo ekonomičnosti postupka Član 14.

Postupak se vodi brzo i sa što manje troškova za stranku i druge učesnike u postupku, ali tako da se pribave svi dokazi potrebni za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rešenja.

1. Zakon o upravnim sporovima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 109/05 i 63/11) u relevantnom dijelu glasi:

VI – OBAVEZNOST PRESUDE

Član 50.

Kad sud poništi osporeni upravni akt ili osporeni i prvostepeni akt, predmet se vraća u stanje u kome se nalazio prije nego što je poništeni akt donesen. Ako prema prirodi stvari koja je bila predmet spora treba umjesto poništenog upravnog akta donijeti novi upravni akt, nadležni organ je dužan da ga donese bez odlaganja, a najkasnije u roku od 30 dana od dana dostavljanja presude. Nadležni organ je pri tome vezan pravnim shvatanjem suda i primjedbama suda u pogledu postupka.

Član 51.

Ako nadležni organ poslije poništenja osporenog upravnog akta donese upravni akt protivno pravnom shvatanju suda, ili protivno primjedbama suda u pogledu postupka, pa tužilac podnese novu tužbu, sud je dužan u ovim slučajevima poništiti osporeni upravni akt i sam riješiti stvar presudom. Takva presuda u svemu zamjenjuje upravni akt nadležnog organa. VI.Dopustivost 23U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

24U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

25U skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da u periodu od oko osam godina još uvijek nije donijeta konačna i pravosnažna odluka, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

26Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum 27Apelant navodi da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi 28Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

29Osim toga, Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6 stav 1 Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organizuju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu zadovoljiti uslove ovog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

Period koji se uzima u obzir 30Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31 Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja postupka razmatrati period od 24. oktobra 2011. godine (kada je Ministarstvo donijelo rješenje kojim je ukinuto rješenje prvostepenog organa, istovremeno apelantu utvrđujući svojstvo RVI desete kategorije sa 20% vojnog invaliditeta i pravom na ličnu invalidninu u procentu od 5% od osnova počev od 1. novembra 2011. godine pa nadalje dok postoje zakonom propisani uslovi, odnosno trajno) pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle period od oko osam godina.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

2. U konkretnom slučaju radi se o upravnom postupku i postupku upravnog spora pokrenutog zbog utvrđivanja svojstva ratnog vojnog invalida i u vezi s tim prava na ličnu invalidninu, te se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju može govoriti o složenom predmetu. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak veoma značajan za apelanta jer od ishoda tog postupka zavisi njegovo pravo na invalidninu.

3. Analizirajući dužinu postupka koji traje od 24. oktobra 2011. godine i koji još nije okončan, Ustavni sud primjećuje da je u toku predmetnog postupka Ministarstvo donijelo četiri rješenja, okružni sudovi ukupno pet presuda, dok je Vrhovni sud donio jednu presudu. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da su Ministarstvo i nadležni sudovi u relativno razumnim rokovima donosili svoje odluke. Međutim, s druge strane, Ustavni sud isto tako zapaža da su okružni sudovi u pet navrata poništavali rješenja Ministarstva, te da je, prema stanju spisa, predmetni postupak u toku pred Vrhovnim sudom po zahtjevu za vanredno preispitivanje. Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci realizuju svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu, često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. Takođe, Ustavni sud podsjeća da član 6 stav 1 Evropske konvencije nameće dužnost državi da organizuje svoj pravni sistem na takav način da njeni sudovi mogu ispuniti svaki od njegovih zahtjeva, uključujući obavezu postupanja u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Sürmeli protiv Njemačke, presuda od 8. juna 2006. godine, broj aplikacije 75529/01, stav 129). Imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu da predmetni postupak, posmatrano u cjelini, traje oko osam godina i još uvijek nije okončan, niti je izvjesno kada će to biti, a od velikog je značaja za apelanta, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da nema valjanog opravdanja zašto postupak u navedenom predmetu traje toliko dugo, što se u odlučujućoj mjeri može pripisati ponašanju organu uprave i nadležnih sudova koji nisu vodili postupak na način kako je propisano odredbama Zakona o opštem upravnom postupku i Zakona o upravnom sporu, te nisu postupali u skladu sa standardima prava na pravično suđenje koji obavezuju javnu vlast da postupke vodi u razumnom roku, djelotvorno i bez nepotrebnog odugovlačenja.

4. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, Ustavni sud nalazi da je u ovom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije zbog dužine trajanja predmetnog postupka.

Pitanje naknade nematerijalne štete

5. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da odredi naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

6. U vezi s pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete koju je apelant tražio zbog dužine trajanja postupka, Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud u odluci kojom usvaja apelaciju može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, te ako odredi da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu odrediće je na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, naročito da iz stanja u spisu ne proizlazi da je apelantu oduzeto pravo na isplatu invalidnine, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju utvrđivanje kršenja prava adekvatna satisfakcija za apelanta.

VIII.Zaključak

7. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada postupak traje oko osam godina i još uvijek nije okončan, a od velikog je značaja za apelanta, što se u odlučujućoj mjeri može staviti na teret Ministarstvu i nadležnim sudovima, koji nisu vodili postupak na način kako je to propisano odredbama Zakona o opštem upravnom postupku i Zakona o upravnom sporu, te nisu postupali u skladu sa standardima prava na pravično suđenje koji obavezuju javnu vlast da postupke vodi u razumnom roku, djelotvorno i bez nepotrebnog odugovlačenja.

8. Na osnovu člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 72 st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 31Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-2183/19 (D. T.) | Sudska praksa | Aktio