Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3887/20 (Telemach BH“ Društvo za pružanje usluga u oblasti telekomunikacija d.o.o. Sarajevo)
Odluka donesena 10. 12. 2020.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3887/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 12. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. decembra 2020. godine, u predmetu broj AP-3887/20, rješavajući apelaciju „Telemach BH“ Društvo za pružanje usluga u oblasti telekomunikacija d.o.o. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „Telemach BH“ Društvo za pružanje usluga u oblasti telekomunikacija d.o.o.
Sarajevo podnesena protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 031555 20 Uvp od 25. augusta 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Telemach BH“ Društvo za pružanje usluga u oblasti telekomunikacija d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Nihad Sijerčić, Lejla Popara, Amina Đugum i Alen Gračić, advokati iz Sarajeva, podnio je 30. oktobra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 031555 20 Uvp od 25. augusta 2020. godine.
2. Zaključkom Konkurencijskog vijeća Bosne i Hercegovine broj UP-05-26-1-036-18/18 od 20. decembra 2018. godine odbačen je zahtjev apelanta za izuzeće odgovornog člana Konkurencijskog vijeća mr. A. R.D. u postupku pokrenutom po prijavi koncentracije broj UP 05-26-1-036-1/18 od 16. oktobra 2018. godine.
3. Rješenjem vijeća za upravne sporove Suda BiH broj S1 3 U 03155519 U od 23.aprila 2020. godine, odbačena je tužba apelanta podnesena protiv prvostepenog zaključka.
4. Osporenom presudom Suda BiH odbijen je zahtjev apelanta za preispitivanje sudske odluke, rješenja Suda BiH od 23. aprila 2020. godine.
5. U obrazloženju osporene presude Sud BiH je naveo da je prilikom ispitivanja postojanja procesno-pravnih uslova za meritorno rješavanje upravnog spora, vijeće za upravne sporove pravilno zaključilo da isti ne postoje. Sud BiH je naveo da je pravilan zaključak vijeća za upravne sporove i da su konačna rješenja tuženog (Konkurencijsko vijeće Bosne i Hercegovine) propisana odredbom člana 42. i 43. Zakona o konkurenciji. Kako je u konkretnom slučaju tuženi donio zaključak o izuzeću odgovornog člana tuženoga, u tom se slučaju imaju primijeniti odredbe Zakona o upravnom postupku. Sud BiH je ukazao da se, za razliku od rješenja kojim se rješava o predmetu postupka, zaključkom se ne rješava o samoj upravnoj stvari koja je predmet postupka, već se njime odlučuje o pitanjima koja se tiču postupka i o drugim sporednim pitanjima (o kojima se ne donosi rješenje). Sud BiH je naveo da u konkretnom slučaju zaključak tuženog ne predstavlja konačni upravni akt, jer je pravna zaštita protiv istog osigurana u okviru pravnog sredstava protiv odluke u glavnoj stvari (tužbe kojom se pokreće upravni spor protiv rješenja o glavnoj stvari u postupku Prijave). Sud BiH je naveo da je u konkretnom slučaju tuženi pravilno postupio kada je zaključkom odbacio zahtjev apelanta za izuzeće odgovornog člana Konkurencijskog vijeća Bosne i Hercegovine mr. A.R.D. u postupku pokrenutom po Prijavi koncentracije privrednog subjekta Mtel a.d. Banja Luka kojom isti namjerava steći pojedinačnu kontrolu nad privrednim subjektom Blicnet d.o.a. Banja Luka. Ovo posebno imajući u vidu činjenicu da je Zaključkom tuženog broj UP- 05-26-1-03617/18 od 20. decembra 2018.godine odbijen zahtjev apelanta i za priznavanje statusa stranke u predmetnom postupku Prijave koncentracije privrednog subjekta Mtel a.d. Banja Luka. Sud BiH je Sud BiH je naveo da je, iako pogrešna pouka o pravnom lijeku data u prvostepenom zaključku, pružila mogućnost apelantu da istu pobija tužbom, zbog čega u konkretnom slučaju, nema povrede odredbi Evropske konvencije o osnovnim ljudskim pravima i temeljnim slobodama, jer je apelantu omogućen pristup sudu. Sud BiH je naveo da je tuženi osporenim zaključkom pravilno odbacio apelantov zahtjev za izuzeće odgovornog člana tuženog, iako je pogrešno ocijenio isti neosnovanim, obzirom da nije odlučivao u meritumu, ali s obzirom da je u konkretnom slučaju pravna posljedica odbacivanja i odbijanja ista jer apelantu u predmetnoj upravnoj stvari nije priznat status stranke, to navodi apelanta istaknuti u tom pravcu, nisu od uticaja za donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.
Apelacioni navodi
6. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pristup sudu i prava na obrazloženu sudsku odluku kao segmentima prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant navodi da je u konkretnom slučaju stavom Suda BiH da apelant nije stranka u predmetnom upravnom postupku pred Konkurencijskim vijećem Bosne i Hercegovine i da će pravnu zaštitu osigurati u okviru pravnog sredstva protiv odluke o glavnoj stvari, nesporno ukazuje da je apelantu od strane Suda BiH na prvom mjestu uskraćeno pravo na pristup sudu, a potom i pravo na obrazloženu sudsku odluku. Apelant navodi i da interpretacija Suda BiH u pogledu kruga lica koja su aktivno legitimisana na pokretanje upravnog spora bi potpuno eliminirala načelo dvostepenosti, te bi na taj način derogiralo sve instititucionalne pretpostavke za ostvarenje navedenog načela u Bosni i Hercegovini, što bi bila direktna povreda prava na djelotvoran pravni lijek.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. S obzirom na to da apelant smatra da su mu osporenom odlukom povrijeđena prava na pristup sudu i prava na obrazloženu sudsku odluku kao segmentima prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije, potrebno je da Ustavni sud prvo odgovori na pitanje da li predmetni postupak uživa zaštitu člana 6. stav 1 Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
9. Ustavni sud ukazuje da član II/3.e) Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantuju svakom pravo na pravičan postupak prilikom određivanja njegovih građanskih prava i obaveza. Ustavni sud smatra da se u postupku u kojem je Sud BiH odlučivao da li su ispunjeni procesnopravni uslovi za meritorno rješavanje upravnog spora nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U predmetnom postupku Sud BiH je samo rješavao o procesnim pitanjima koja se tiču ispunjenja zakonskih uslova za meritorno rješavanje u upravnom sporu, pa ishod takve procedure ne može biti odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza. Stoga, slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine .
10. Imajući u vidu da su navodi apelanta o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa navedenim pravom, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević