Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2600/20 („Heta“ d.o.o. Sarajevo)

Odluka donesena 10. 12. 2020.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2600/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 12. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. prosinca 2020. godine, u predmetu broj AP-2600/20, rješavajući apelaciju koju je podnijela „Heta“ d.o.o. Sarajevo, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela „Heta“ d.o.o. Sarajevo protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Novome Travniku broj 51 0 St 135403 20 Pž od 13. svibnja 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. „Heta“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelantica), podnijela je 24. srpnja 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Novome Travniku (u daljnjemu tekstu: Kantonalni sud) broj 51 0 St 135403 20 Pž od 13. svibnja 2020. godine.

2. Rješenjem Općinskoga suda u Travniku (u daljnjemu tekstu: Općinski sud) od 13. prosinca 2019. godine odbijen je kao neutemeljen prijedlog apelantice da se otvori stečajni postupak nad „Grand MS“ d.o.o. Vitez (u daljnjemu tekstu: stečajni dužnik).

3. Osporenim rješenjem Kantonalnoga suda od 13. svibnja 2020. godine priziv apelantice je odbijen kao neutemeljen i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

4. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni je sud istakao da iz spisa predmeta proistječe da je 14. veljače 2018. godine apelantica kao predlagateljica podnijela prijedlog za otvaranje stečajnoga postupka nad imovinom stečajnoga dužnika, te 20. travnja 2018. godine i dopunu prijedloga. Kantonalni je sud istakao da je stečajni dužnik predložio da se prijedlog odbije kao neutemeljen jer apelantica nije dokazala vjerojatnost svojih potraživanja niti platežnu nesposobnost stečajnoga dužnika, kao niti postojanje stečajnih razloga iz čl. 6. st. 3. Zakona o stečajnome postupku (u daljnjemu tekstu: ZSP). Kantonalni je sud istakao da je, između ostaloga, prvostupanjski sud donio odluku da se imenuje vještak gospodarske struke, koji bi dao nalaz i mišljenje radi utvrđivanja utemeljenosti potraživanja apelantice u iznos od 661.076,11 KM. Kantonalni je sud istakao da je nakon toga dostavljen nalaz i mišljenje vještaka u kojemu je utvrđeno da stečajni dužnik duguje apelantici iznos od 396.636,78 KM. Kantonalni je sud istakao da je potom održano novo ročište, na kojemu je apelantica u cijelosti ostala kod prijedloga, a stečajni dužnik osporio navode iz podnesenoga prijedloga, pa je cijeneći sve navedeno prvostupanjski sud pobijanim rješenjem prijedlog apelantice da se otvori stečajni postupak odbio kao neutemeljen. Kantonalni je sud istakao da prema ZSP postoje četiri grupe povjeritelja, i to stečajni povjeritelj, razlučni povjeritelj, izlučni povjeritelj i povjeritelj mase. Kantonalni je sud istakao da od ovih povjeritelja pravni interes za podnošenje prijedloga ima stečajni povjeritelj, dok svi ostali povjeritelji nemaju pravni interes. Kantonalni je sud istakao da razlučni povjeritelj nema pravnoga interesa za otvaranje stečajnoga postupka, prije nego što se pokuša namiriti u ovršnome postupku, u kojemu će se utvrditi da li se namirio iz založene imovine dužnika u cijelosti ili djelomice. Kantonalni je sud istakao da stoga u ovome stečajnome postupku, apelantica koji je razlučna povjeriteljica (ima zasnovanu hipoteku nad nekretninama stečajnoga dužnika), i ista nema pravni interes za otvaranje stečajnoga postupka, jer nije podnijela prijedlog za ovrhu kod nadležnoga suda. Kantonalni je sud istakao da apelantica tijekom postupka visinu svojih potraživanja nije dokazala, niti je prihvatila utvrđeni iznos potraživanja od strane vještaka, predloživši novo vještačenje, a koje je prvostupanjski sud odbio iz razloga što se u stečajnome postupku ne utvrđuje visina osporenih potraživanja već u parničnome postupku. Kantonalni je sud naveo da je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je donio prvostupanjsku odluku, sukladno čl. 14. i čl. 43. st. 2. i 3., u svezi sa čl. 4. st. 1. ZSP.

Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se apelantica pozvala u predmetnoj apelaciji odnose na odluku donesenu po prijedlogu apelantice za otvaranje stečajnoga postupka. U konkretnomu slučaju, Ustavni sud smatra da je potrebno, prije svega, odgovoriti na pitanje da li je članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv na konkretan slučaj. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Europskoga suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. rujna 2009. godine, AP-766/12 od 22. listopada 2013. godine i AP-1466/16 od 22. ožujka 2017. godine, odluke dostupne na web-stranici Ustavnoga suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da je osporenim rješenjem Kantonalnoga suda odbijen kao neutemeljen priziv apelantice izjavljen protiv rješenja Općinskoga suda, kojim je odbijen kao neutemeljen prijedlog apelantice da se otvori stečajni postupak nad imovinom stečajnoga dužnika, iz čega slijedi da se u konkretnome slučaju odlučivalo samo o tomu da li su ispunjeni zakonski uvjeti za otvaranje stečajnoga postupka. Dakle, iz navedenoga proistječe da se osporenom odlukom nije odlučivalo o «građanskim pravima i obvezama» apelantice u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-4/18 od 11. rujna 2018. godine, odluka dostupna na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba).

8. U odnosu na navode o povredi prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelantice iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, slijedom čega su i navodi apelantice o kr šenju prava na imovinu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2600/20 („Heta“ d.o.o. Sarajevo) | Sudska praksa | Aktio