Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4130/20 („IZGRADNJA-INŽINJERING“ d.d. Zenica)

Odluka donesena 10. 12. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Izvršenje
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4130/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 12. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. decembra 2020. godine, u predmetu broj AP-4130/20, rješavajući apelaciju koju je podnijela „IZGRADNJA-INŽINJERING“ d.d. Zenica, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela „IZGRADNJA-INŽINJERING“ d.d. Zenica protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Ip 115128 20 Pž od 15. oktobra 2020. godine i Rješenja Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 Ip 115128 16 Ip2 od 11. maja 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. „IZGRADNJA-INŽINJERING“ d.d. Zenica (u daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupa Murisa Makarević advokat iz Sarajeva, podnijela je 16. novembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 Ip 115128 20 Pž od 15. oktobra 2020. godine i Rješenja Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 58 0 Ip 115128 16 Ip2 od 11. maja 2020. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenim rješenjem Kantonalnog suda, usvojen je prigovor izvršenika (Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar) izjavljen protiv Rješenja o izvršenju Općinskog suda broj 58 0 lp 115128 12 lp od 3. septembra 2013. godine, predmetno izvršenje obustavljeno u cijelosti i ukinute sve provedene izvršne radnje.

3. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da je nesporno da je izvršenje u predmetnom postupku određeno na osnovu izvršne isprave, presude Kantonalnog suda u Sarajevu od 27. juna 2002. godine i da je tom presudom utvrđena obaveza izvršenika prema apelantkinji (kao tražiocu izvršenja u konkretnom predmetu) u visini od 0,504 KM, sa kamatom u iznosima kako je precizirano navedenom presudom. Dalje, da je nesporno da je izvršenik 6. avgusta 2010. godine na ime duga utvrđenog navedenom presudom isplatio apelantkinji glavni dug u iznosu od 0,50 KM i na ime dosuđene zatezne kamate iznos od 0,90 KM. Kantonalni sud je naveo da je među strankama sporno da li je izvršenik tim uplatama isplatio ukupan dug određen presudom Kantonalnog suda u Sarajevu. Kantonalni sud je u vezi s tim naveo da je u toku predmetnog izvršnog postupka provedeno finansijsko vještačenje po vještaku finansijske struke (koji je izvršio obračun dosuđene zatezne kamate) prema kojem ukupan iznos kamate po stopama i za periode iz navedene presude, do dana izvršenog plaćanja (6. avgusta 2010. godine) iznosi 0,90 KM. Kantonalni sud je naveo da, kako je izvršenik isplatio i glavni dug i zateznu kamatu svojim uplatama od 6. avgusta 2010.godine, to je pobijanim rješenjem pravilno uvažen prigovor izvršenika, izvršenje obustavljeno i ukinute sve provedene izvršne radnje. Kantonalni sud je takođe naveo da je obaveza izvršenika precizno određena izvršnom ispravom, presudom Kantonalnog suda u Sarajevu od 27. juna 2002. godine, pa izvršni sud tu presudu ne može preispitivati, niti ponovo utvrđivati dug izvršenika u izvršnom postupku, te da se u izvršnom postupku mogla samo obračunati zakonska zatezna kamata (koju je u toku postupka obračunao vještak finansijske struke A.V. iz Mostara, te našao da ona iznosi upravo onoliko koliko je izvršenik isplatio na ime kamate još 2010. godine). Kantonalni sud je naveo da, ukoliko apelantkinja nije bila zadovoljna presudom Kantonalnog suda u Sarajevu, mogla je izjaviti žalbu Vrhovnom sud Federacije BiH, te da je uvidom u spis predmeta taj sud utvrdio da apelantkinja jeste izjavljivala žalbu protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu od 27. juna 2002. godine, kao i da je Vrhovni sud Federacije BiH, odlučujući o predmetnoj žalbi apelantkinje, Presudom broj Pž. 33/03 od 8. aprila 2004. godine istu odbio kao neosnovanu i potvrdio presudu Kantonalnog suda.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelantkinja se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantkinja, u suštini, smatra da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili pozitivno-pravne propise.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantkinja pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelantkinja nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantkinje u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantkinja ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4130/20 („IZGRADNJA-INŽINJERING“ d.d… | Sudska praksa | Aktio