Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3050/19 (B.N. i G.N.)
Odluka donesena 10. 12. 2020.
- Zloupotreba prava na podnošenje apelacije
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3050/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 12. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. decembra 2020. godine, u predmetu broj AP-3050/19, rješavajući apelaciju B. N. i G. N., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka f), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli B. N.
i G. N. zbog neizvršenja pravosnažne presude Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 056572 09 P od 27. maja 2010. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 056572 10 Gz od 28. oktobra 2010. godine, zbog toga što su apelanti zloupotrijebili pravo na podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. B. N. i G. N. (u daljnjem tekstu: prvoapelant i/ili drugoapelant odnosno apelanti) iz Kneževa, koje zastupa Radmila Plavšić advokat iz Banjaluke, podnijeli su 26. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja pravosnažne presude Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 056572 09 P od 27. maja 2010. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 056572 10 Gz od 28. oktobra 2010. godine, kojom je usvojen tužbeni zahtjev apelanata, te je obavezana Republika Srpska da apelantima na ime naknade nematerijalne i meterijalne štete isplati ukupan iznos od 18.000,00 KM, kao i troškove postupka sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od 27. maja 2010. godine pa do konačne isplate.
2. Apelanti su Osnovnom sudu podnijeli prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (Republika Srpska) na osnovu naprijed navedenih izvršnih isprava. Odlučujući o podnesenom prijedlogu Osnovni sud je donio rješenje o izvršenju broj 71 0 I 106509 10 I od 23. decembra 2010. godine određujući izvršenje na novčanim sredstvima izvršenika protiv kojeg rješenja je izvršenik uložio prigovor. Osnovni sud je rješenjem od 20. septembra 2018. godine djelimično usvojio prigovor izvršenika na način bliže naveden u dispozitivnu predmetnog rješenja. Protiv navedenog rješenja apelanti su ponijeli žalbu koju je Okružni sud odbio svojim rješenjem od 9. jula 2019. godine.
3. Na traženje Ustavnog suda, Vlada RS-Ministarstvo finansija je 6. novembra 2020. godine dostavila odgovor na apelaciju u kojem je, između ostalog, navela da je Ministarstvo finansija rješenje o izvršenju broj 71 0 I 106509 10 I od 23. decembra 2010. godine, zaprimilo i evidentiralo u bazi podataka 31. decembra 2010. godine. Ukazuje da je ovaj sudski predmet u skladu sa Zakonom o unutrašnjem dugu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 1/12, 28/13, 59/13 i 44/14) kategorisan kao unutrašnji dug - ratna šteta. Ističe da je potpunu dokumentaciju za realizaciju u obveznicama u skladu sa naprijed navedenim zakonom dostavio I. A., na osnovu sporazuma o prenosu potraživanja sa apelantima. Ukazuje da je, na osnovu dostavljene dokumentacije, Ministarstvo finansija 26. septembra 2014. godine izvršilo devetu emisiju obveznica i tim putem emitovalo I. A. 16.662 obveznica (nominalna vrijednost obveznice je 1,00 KM), te da je 5. marta 2018. godine izvršilo 13. emisiju obveznica i tim putem emitovalo I. A. 18.000 obveznica (nominalna vrijednost obveznice je 1,00 KM). Napominje da ovaj iznos obuhvata glavnicu sa pripadajućim kamatama, te da je članom 13. Zakona propisano da se obračun zatezne kamate vrši u toku verifikacije u skladu sa sudskim odlukama, a najviše do iznosa svakog utvrđenog pojedinačnog fuga. Ukazuje da su troškovi sudskog postupka u iznosu od 6.008,50 KM plaćeni 17. februara 2012. godine. Kao prilog odgovoru su dostavljene fotokopije ovjerenih sporazuma između apelanata i I. A. gdje je u članu 1. navedenog sporazama navedeno da su apelanti saglasni da se njihovo ukupno potraživanje po osnovu presude Osnovnog suda broj 71 0 P 056572 09 P od 27. maja 2010. godine umjesto njima izmiri I. A. i to emisijom obveznica (fotokopije su ovjerene kod notara za prvoapelanta 25. januara 2017. godine, dok je za drugoapelanta ovjeren sporazum 10. oktobra 2013. godine)
4. Apelanti su naveli da im je, zbog neizvršenja pravosnažne presude Osnovnog suda broj 71 0 P 056572 09 P od 27. maja 2010. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda broj 71 0 P 056572 10 Gž od 28. oktobra 2010. godine, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti su se pozvali i na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kršenje prava na pristup sudu kao element prava na pravično suđenje i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelanti, između ostalog, ukazuju da im je zbog neizvršenja pravosnažnih sudskih presuda povrijeđeno pravo na pravično i fer suđenje i suđenje u razumnom roku, jer se sudskom odlukom utvrđena naknada nematerijalne i meterijalne štete ne izvršava, što je po njima krajnji cilj svakog postupka. Apelanti su zatražili naknadu nematerijalne štete zbog neizvršenja pravosnažnih presuda, kao i naknadu troškova postupka sastavljanja apelacije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka f) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka f) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
f) apelant je zloupotrijebio pravo na podnošenje apelacije;
6. Ustavni sud ukazuje da su apelanti podnijeli apelaciju zbog neizvršenja pravosnažnih sudskih odluka kojim su im dosuđena određena novčana potraživanja na ime ratne štete odnosno zbog neizvršenju presude Osnovnog suda broj 71 0 P 056572 09 P od 27. maja 2010. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda broj 71 0 P 056572 10 Gž od 28. oktobra 2010. godine. Međutim, imajući u vidu navedeni dopis Vlade RS, Ministarstva finansija, Ustavni sud zaključuje da su apelanti, prilikom podnošenja predmetne apelacije, propustili da informišu Ustavni sud o bitnim činjenicama u vezi sa predmetnom apelacijom, koja se odnosi na činjenicu da su prije podnošenja predmetne apelacije na osnovu sporazuma o prenosu potraživanja na I. A. prenijeli svoja potraživanja utvrđena predmetnom pravosnažnom presudom Osnovnog suda broj 71 0 P 056572 09 P od 27. maja 2010. godine.
7. Imajući u vidu naprijed navedene odlučujuće činjenice u konkretnom predmetu, Ustavni sud zapaža da su apelanti podnijeli apelaciju zbog neizvršenja presude Osnovnog suda broj 71 0 P 056572 09 P od 27. maja 2010. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda broj 71 0 P 056572 10 Gž od 28. oktobra 2010. godine, pritom svjesno propuštajući da navedu ove relevantne činjenice u apelaciji. Ustavni sud ukazuje da podnošenje apelacije u takvoj pravnoj situaciji, ne upućuje na postojanje stvarne namjere apelanata da u apelacionom postupku pred Ustavnim sudom ostvare zaštitu njihovih ustavnih prava. Iz takvog ponašanja apelanata nesumnjivo proizlazi da korištenje procesnih ovlaštenja kao što je podnošenje apelacije Ustavnom sudu protiv odluke, nije preduzeto sa ciljem zaštite njegovih prava. Ustavni sud podsjeća da u ovakvom slučaju, kada apelant podnese apelaciju koja nije usmjerena na zaštitu ustavnih prava nego predstavlja zloupotrebu procesnih ovlaštenja, Ustavnom sudu se stvara nepotreban posao inkompatibilan sa njegovom stvarnom funkcijom zaštite ustavnih prava apelanata (vidi Ustavni sud, Odluke o dopustivosti br. AP-13/03 od 4. marta 2004. godine, AP-698/13 od 10. aprila 2014. godine, AP- 806/16 od 7. marta 2017. godine i AP-671/18 od 11. septembra 2018. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).
8. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da su apelanti zloupotrijebili pravo na podnošenje apelacije.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka f) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je apelant zloupotrijebio pravo na podnošenje apelacije, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U pogledu zahtjeva apelanata da im se dosude troškovi nastali podnošenjem apelacije, Ustavni sud podsjeća da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastavljanja apelacije, iz čega proizilazi da te troškove snose isključivo apelanti.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević