Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4087/20 (V. M.)

Odluka donesena 10. 12. 2020.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4087/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 12. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. decembra 2020. godine, u predmetu broj AP-4087/20, rješavajući apelaciju Vladimira Mišetića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vladimira Mišetića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 63 0 P 025759 20 Rev od 30. juna 2020. godine, presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 63 0 P 025759 19 Gž 2 od 23. januara 2020.

godine i presude Općinskog suda u Ljubuškom broj 63 0 P 025759 17 P 2 od 23. januara 2019. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Vladimir Mišetić iz Ljubuškog (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Jerko Čilić advokat iz Ljubuškog, podnio je 12. novembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 63 0 P 025759 20 Rev od 30. juna 2020. godine, presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 63 0 P 025759 19 Gž 2 od 23. januara 2020. godine i presude Općinskog suda u Ljubuškom broj 63 0 P 025759 17 P 2 od 23. januara 2019. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Ljubuškom broj 63 0 P 025759 17 P 2 od 23. januara 2019. godine, odbijen je tužbeni zahtjev kojim bi se naložilo prvotuženiku Lovri Madunoviću iz Klobuka i drugotuženiku Frani Madunoviću iz Klobuka, da apelantu solidarno isplate iznos od 7.824,00 KM, koje je on platio na ime neadekvatno odrađenih zanatskih radova. Također je odbijen i zahtjev za iznos od 690,00 KM i to na ime ukupne nastale štete utvrđene strojarskim vještačenjem, iznos od 1.247,27 KM na ime ukupne nastale štete utvrđene građevinskim vještačenjem, kao i iznos od 7.868,13 KM na ime izgubljene dobiti. Istom presudom obavezan je apelant nadoknaditi tuženicima troškove parničnog postupka i to prvotuženiku iznos od 5.698,08 KM, a drugotuženiku iznos od 3.063,00 KM. Presudom Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 63 0 P 025759 19 Gž 2 od 23. januara 2020. godine, žalba apelanta je odbijena i prvostepena presuda potvrđena.

3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 63 0 P 025759 20 Rev od 30. juna 2020. godine revizija apelanta je odbačena kao nedopuštena. Prema odredbi iz člana 237. stav (2) Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH broj 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15- u daljnjem tekstu: ZPP), revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM. Kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva –član 316. stav (2) ZPP-a. Vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude iznosi 17.629,54 KM. Pošto vrijednost pobijanog dijela ne prelazi graničnu vrijednost od 30.000,00 KM za dopuštenost revizije, imovinski cenzus, kao kriterij uvjeta dozvoljenosti revizije iz člana 237. stav 2 ZPP-a nije ostvaren.

4. Apelant u apelaciji ukazuje da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv osporene presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 63 0 P 025759 19 Gž 2 od 23. januara 2020. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 63 0 P 025759 20 Rev od 30. juna 2020. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 63 0 P 025759 19 Gž 2 od 23. januara 2020. godine, donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.

7. S obzirom na to da je iz apelacionog obrasca vidljivo da je apelantu 11. februara 2020. godine uručena presuda Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 63 0 P 025759 19 Gž 2 od 23. januara 2020. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 12. novembra 2020. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 63 0 P 025759 19 Gž 2 od 23. januara 2020. godine.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4087/20 (V. M.) | Sudska praksa | Aktio