Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3633/19 ("Sberbank" a.d. Banja Luka, kao pravni sljednik "Volksbank" a.d. Banja Luka)
Odluka donesena 22. 12. 2020.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izuzetna dopustivost - nema odluke suda
- Pristup sudu
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Zakon o mjenici
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Zakon o mjenici
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o mjenici
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 72
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-3633/19
Apelacija
Odluka o meritumu
22. 12. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. decembra 2020. godine, u predmetu broj AP 3633/19, rješavajući apelaciju "Sberbank" a.d. Banja Luka, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 72 st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnijela "Sberbank" a.d.
Banja Luka.
Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na pristup sudu u postupku koji se vodi pred Opštinskim sudom u Sarajevu kao predmet broj 65 0 I 298211 12 I.
Na osnovu člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Opštinskog suda u Sarajevu da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 65 0 I 298211 12 I, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Opštinskog suda u Sarajevu da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. "Sberbank" a.d. Banja Luka, kao pravni sljednik "Volksbank" a.d. Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupa Zajednička advokatska kancelarija "Pucar" iz Banje Luke, podnijela je 19. septembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nepostupanja Opštinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Opštinski sud) po podnesenom prijedlogu za izvršenje u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem 65 0 I 298211 12 I.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Opštinskog suda je zatražen odgovor na apelaciju 18. juna 2020. godine.
3. Opštinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 6. jula 2020. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Kako mjenični dužnik F.B. nije platio dug u iznosu 18.105,67 KM po mjenici, serijski broj AF 18534438, apelantkinjin pravni prednik „Volksbank“ a.d. Banja Luka, kao pravni sljednik "Zepter Komerc Banke" a. d. Banja Luka, podnio je prijedlog za protest predmetne mjenice Opštinskom sudu u Goraždu, koji se Rješenjem broj 45 O V 020611 11 V od 24. avgusta 2011. godine proglasio mjesno nenadležnim za vođenje predloženog vanparničnog postupka i po pravosnažnosti rješenja predmet dostavio mjesno nadležnom Opštinskom sudu na nadležno postupanje. Opštinski sud je izvršio protest predmetne mjenice 19. decembra 2011. godine, te je on zaveden u Protestnom registru, Knjiga 1, redni broj 1263/2011.
6. Apelantkinjin pravni prednik („Volksbank“ a.d. Banja Luka, kao pravni sljednik "Zepter Komerc Banke " a. d. Banja Luka, u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja ili apelantkinjin pravni prednik) podnio je 17. maja 2012. godine Opštinskom sudu prijedlog za izvršenje protiv izvršenika F. B. na osnovu vjerodostojne isprave, mjenice sa protestom, serijski broj AF 18534438. Predloženo je da se izvršenje sprovede zapljenom dijela izvršenikove plate koju ostvaruje kod poslodavca, te popisom, zapljenom i prodajom izvršenikovih pokretnih stvari. Opštinski sud je tražiocu izvršenja uputio poziv za plaćanje sudske takse od 2. oktobra 2012. godine. Tražilac izvršenja je uplatio sudsku taksu, te je podneskom od 5. oktobra 2012. godine o tome obavijestio Opštinski sud.
7. Nadalje, iz odgovora na apelaciju Opštinskog suda proizilazi da je predmetni postupak 30. novembra 2012. godine iskazan kao završen sa oznakom „završeno na drugi način“. Postupajući sudija je 5. decembra 2012. godine izdao dnevnu naredbu da se predmet arhivira sa rokom čuvanja od pet godina. Nakon što je protekao rok čuvanja predmeta u arhivi, predmet je izdvojen iz arhive i uništen.
8. Apelantkinja je 27. maja i 13. juna 2019. godine Opštinskom sudu podnosila urgencije radi donošenja rješenja o izvršenju i okončanja predmetnog izvršnog postupka.
9. Nadalje, proizilazi da je apelantkinjin punomoćnik 19. juna 2019. godine Opštinskom sudu dostavio podnesak kojim je zahtijevao što hitnije donošenje rješenja o izvršenju u predmetnom postupku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelantkinja smatra da joj je, zbog nepostupanja Opštinskog suda po prijedlogu za izvršenje u dužem vremenskom periodu, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije u odnosu na pristup sudu, te pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog čega traži naknadu nematerijalne štete. Apelantkinja ističe da je u pitanju jednostavan predmet, da je izvršnom sudu dostavljena sva relevantna dokumentacija uz prijedlog za izvršenje, te da je na poziv suda bez odlaganja plaćena sudska taksa i da nema razumnog opravdanja za nepostupanje suda po predmetnom prijedlogu za izvršenje u periodu dužem od sedam godina, čime je povrijeđeno apelantkinjino pravo na djelotvoran i suštinski pristup sudu, kao i pravo na imovinu, jer nije realizovala svoju novčanu tražbinu iz vjerodostojne isprave.
b) Odgovor na apelaciju
11. Opštinski sud je naveo da je prijedlog za izvršenje podnesen 2012. godine, da nije skeniran, te da se ne može utvrditi šta je njime potraživano. Opštinski sud je naveo da je uvidom u CMS utvrdio da je predmet iskazan kao završen sa oznakom „završeno na drugi način“ 30. novembra 2012. godine, te da je postupajući sudija 5. decembra 2012. godine izdao dnevnu naredbu da se predmet arhivira sa rokom čuvanja od pet godina. Nakon što je protekao rok čuvanja predmeta u arhivi, predmet je izdvojen iz arhive i uništen. Opštinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je, nakon apelantkinjinog podneska od 19. juna 2019. godine, utvrdio da je Služba računovodstva tog suda izvršila protest mjenice, serijski broj AF 18534438, te da je izdala protestni list broj 1263/2011 od 19. decembra 2011. godine koji je dostavila u spis predmeta broj 65 0 I 214310 11 I i da je i taj predmet iskazan kao završen, da je arhiviran, te da je, takođe, izlučen iz arhivske građe i uništen i da su postupci koje je pokrenuo apelantkinjin prednik pred tim sudom okončan 2012. godine. Opštinski sud je istakao da tražilac izvršenja od podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do podneska od 19. juna 2019. godine kojim je tražio hitno donošenje rješenja o izvršenju nije dostavio niti jedan podnesak, te smatra da su apelacioni navodi neosnovani. V.Relevantni propisi 12. U Zakonu o mjenici ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/00, 28/03) relevantne odredbe glase: XII PROTEST Član 71.
Protest se podiže kod mjesnog nadležnog suda za lice protiv koga se podiže protest. Član 72.
(1) Kada se podiže protest, mjesno nadležni sud u smislu odredbe člana 108. ovog zakona podnosi mjenicu onome protiv koga se protest traži i poziva ga da izvrši zahtijevanu činidbu.
(2) Ako se traženo lice ne nađe u svom poslovnom uredu, kad ga ima, odnosno u stanu kad poslovnog ureda nema, ili ako se nađe, ali mu se zahtjev ne može saopštiti ma iz kojeg uzroka, protestni organ nije dužan ponoviti protestni postupak.
(3) Smatra se da je dokazano da se poslovni lokal ili stan nisu mogli pronaći samo onda ako je u protestu zabilježeno da se protestni organ bezuspješno raspitivao o tome kod nadležnog opštinskog organa uprave.
(4) Ako protestni organ ne bi bio dovoljno brižan u raspitivanju za poslovni ured ili stan, protest je ipak valjan, ali se organ time ne oslobađa od odgovornosti za štetu. Član 73.
(1) Protest mora sadržavati: 1) prepis protestovane mjenice odnosno protestovanog mjeničnog prepisa, kao i svih izjava odnosno napomena na njima; ako se protest podiže po mjenici izdatoj na stranom jeziku, onda se mora priložiti i prevod mjenice, s ovjerovljenjem onog koji protest podiže; 2) ime ili firmu lica po čijem se zahtjevu i protiv koga se protest podiže; 3) potrebu da traženo lice nije izvršilo radnju koja se na osnovu mjenice koja se od njega zahtijeva ili da ga protestni organ nije mogao naći u njegovom poslovnom uredu ili stanu, ili ako ga je i našao, da mu iz bilo kojeg uzroka nije mogao saopštiti zahtjev; 4)mjesto, dan, mjesec, godinu i sat kad je, i lokal gdje je, preduzet ili bezuspješno pokušan protestni postupak; 5) datum protesta, broj pod kojim je zaveden u registar protesta, službeni potpis protestnog organa, kao i pečat. (2) Onaj dio mjenice ili prepis koji se ne može pročitati protestni organ označiće u protestu kao nečitljiv.
(3) Ako traženo lice obrazloži odbijanje radnje ili ako trasat postavi zahtjev prema članu 25. stav 1. ovog zakona, treba i to zabilježiti u protest.
Član 74.
Kad se na osnovu iste mjenice zahtijeva više radnji ili kad se ista radnja zahtijeva od više lica, umjesto više protesta može se podići samo jedan protest.
Član 75.
(1) Propuštena činidba zbog koje je protest tražen može se izvršiti i u ruke odnosno u prisustvu protestnog organa (član 71.). Protivna odredba ili uput koji bi se tome protivio, nema vrijednosti prema licu koje ima izvršiti činidbu.
(2) U slučaju isplate mjeničnog duga protestni organ potvrđuje tu isplatu na mjenici i predaje licu koje je izvršilo isplatu.
(3) Ako mjenični dužnik isplati jedan dio mjenične svote, to će se zabilježiti na izvornoj mjenici i u protestu i o tome platitelju izdati priznanicu na prepisu protestovane mjenice.
Član 76.
Ako mjenični obveznik isplati mjeničnu svotu, ali odbije isplatu protestnih troškova, ova će se okolnost utvrditi protestom, a sama mjenica predati platiocu. Naknada protestnih troškova traži se na osnovu ovog protesta.
Član 77.
Isprava o protestu mora se bez odlaganja predati imaocu mjenice ili licu koje je u njegovo ime podnijelo mjenicu na protest.
Član 78.
(1) Protestni organ dužan je cijelu sadržinu podignutih protesta zavoditi redom, po njihovom datumu i broju, u protestnom registru.
(2) Oblik i način vođenja protestnog registra propisaće federalni ministar pravde. (3) Na osnovu protestnog registra, protestni organ izdaje licima zainteresovanim po dotičnoj mjenici ovjerene prepise protesta uz naplatu takse.
13. Zakon o izvršnom postupku FBiH ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 35/12 i 46/16) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredaba Zakona o izvršnom postupku, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koje glase:
Član 5.
U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 6.
Sredstva i predmet izvršenja (1) Sredstva izvršenja su izvršne radnje ili sistem takvih radnji kojima se prema zakonu potraživanje prinudno ostvaruje.
(2) Predmet izvršenja su stvari i prava nad kojim se prema zakonu može provesti izvršenje radi ostvarenja potraživanja.
(3) Izvršne radnje mogu se neposredno provesti protiv izvršenika i drugih lica, u skladu sa ovim zakonom.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
Član 29.
Vjerodostojna isprava (1) Izvršenje radi ostvarivanja novčanog potraživanja određuje se i na osnovu vjerodostojne isprave.
(2) Vjerodostojna isprava je, prema ovom zakonu, mjenica i ček s protestom i povratnim računom ako su potrebni za zasnivanje potraživanja i računi ili izvodi iz poslovnih knjiga za cijenu komunalnih usluga isporuke vode, toplotne energije i odvoz smeća.
(3) Vjerodostojna isprava je podobna za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik, te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze.
Član 40.
Dostavljanje rješenja o izvršenju (1) Rješenje o izvršenju dostavlja se tražiocu izvršenja i izvršeniku. O donošenju rješenja o izvršenju sud će istovremeno obavijestiti i poznatog založnog povjerioca.
(2) Sud nije obavezan da dostavi izvršeniku rješenje kojim se odbacuje ili odbija prijedlog za izvršenje donešeno prije nego što je izvršeniku bilo omogućeno da se o njemu izjasni.
(3) Ukoliko za namirenje svog potraživanja tražilac izvršenja predloži izvršenje nad imovinom u kojoj izvršenik ima pravo suvlasništva ili zajedničkog vlasništva, sud će o donošenju rješenja o izvršenju obavijestiti sve suvlasnike, odnosno nosioce prava zajedničkog vlasništva.
(4) Rješenje o izvršenju na novčanom potraživanju dostavlja se i izvršenikovom dužniku, a rješenje o izvršenju nad sredstvima na računu izvršenika dostavlja se i banci.
(5) Rješenje o izvršenju, donešeno na osnovu vjerodostojnog dokumenta, dostavlja se banci tek pošto postane pravosnažno, osim ako je izvršenje određeno na osnovu mjenice i čeka s protestom i povratnim računom, ako su potrebni za zasnivanje zahtjeva.
(6) Rješenje o izvršenju donešeno na osnovu mjenice i čeka dostavlja se odmah po donošenju radi zapljene sredstava na računu izvršenika.
7) Rješenje o izvršenju nad pokretnim stvarima dostavlja se izvršeniku prilikom preduzimanja prve izvršne radnje. Ukoliko se pokretna stvar ne nalazi u posjedu izvršenika, rješenje o izvršenju se dostavlja i licu kod kog se stvar nalazi.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
Član 118.
Izvršne radnje (1) Izvršenje nad pokretnim stvarima provodi se njihovom zapljenom, procjenom i prodajom, te namirenjem tražioca izvršenja iz iznosa dobijenog prodajom.
(2) Prijedlogom za izvršenje može se zahtijevati da se provede samo zapljena i procjena, ali u tom slučaju tražilac izvršenja je dužan u roku od tri mjeseca od dana zapljenskog popisa odnosno procjene da podnese prijedlog za prodaju stvari.
(3) Ako tražilac izvršenja u roku iz stava 2. ovog člana ne podnese prijedlog za prodaju izvršenje će se obustaviti.
Član 139.
Izvršne radnje Izvršenje na novčanom potraživanju provodi se zapljenom i prenosom ako ovim zakonom za pojedine slučajeve nije drukčije određeno.
14. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredaba Zakona o sudovima FBiH, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koje glase:
Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudijskom upravom. [...] VI.Dopustivost 15. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
17. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Ustavni sud je, takođe, u kontinuitetu ukazivao i da u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog nerazumne dužine izvršnog postupka (ilustracije radi, vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12, i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24 s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.
18. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
VII.Meritum 20. Apelantkinja smatra da joj je u predmetnom postupku, zbog nepostupanja Opštinskog suda po prijedlogu za izvršenje, povrijeđeno pravo na pravično suđenje u odnosu na pristup sudu iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava BiH i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
a)Pravo na pravično suđenje 21. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju :
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.[...] 22. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.[...] 23. U konkretnom slučaju apelantkinja smatra da je do povrede njenog prava na pravično suđenje došlo zbog nepostupanja Opštinskog suda po podnesenom prijedlogu za izvršenje na osnovu vjerodostojne isprave, mjenice sa protestom. Budući da u predmetnom izvršnom postupku apelantkinja nastoji da realizuje svoje potraživanje iz vjerodostojne isprave, nesporno je da je ishod predmetnog postupka odlučujući za građanska prava i obaveze apelantkinje. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno član 6 stav 1 Evropske konvencije primjenljiv u konkretnom slučaju. 24. U konkretnom slučaju postupak je započeo 17. maja 2012. godine, kada je apelantkinjin pravni prednik Opštinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu vjerodostojne isprave, mjenice sa protestom, u smislu člana 29 Zakona o izvršnom postupku, te je bez odlaganja na poziv izvršnog suda platio sudsku taksu. Predloženo je da se izvršenje sprovede zapljenom dijela izvršenikove plate koju ostvaruje kod poslodavca, te popisom, zapljenom i prodajom izvršenikovih pokretnih stvari. Prema apelantkinjinim navodima, Opštinski sud, nakon poziva da se plati taksa, nije preduzeo nijednu radnju u predmetnom postupku. U odgovoru na apelaciju Opštinski sud se nije očitovao na navode apelacije tako što bi predočio postupanje tog suda u predmetnom postupku, odnosno eventualne razloge za nepostupanje, nego je naveo da je predmetni postupak završen 2012. godine, ne precizirajući na koji od načina predviđenih članom 64 Zakona o izvršnom postupku, koji propisuje da se „postupak izvršenja smatra završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja“. Opštinski sud je, nakon što je apelantkinjin pravni prednik uplatio sudsku taksu i o tome obavijestio sud, predmet iskazao kao završen sa oznakom „završeno na drugi način“, arhivirao ga i nakon proteka roka obaveznog čuvanja predmet je izlučio iz arhivske građe i uništio ga. U odgovoru na apelaciju Opštinski sud se očitovao na okolnost prije pokretanja predmetnog izvršnog postupka, navodeći da je utvrdio da je kod tog suda izvršen protest predmetne mjenice, serijski broj AF 18534438, te da je izdat protestni list broj 1263/2011 od 19. decembra 2011. godine, koji je dostavljen u spis predmeta broj 65 0 I 214310 11 I i da je i taj predmet iskazan kao završen, da je arhiviran, te da je, takođe, izlučen iz arhivske građe i uništen. Navedene okolnosti ne razjašnjavaju navode apelacije da u predmetnom postupku pokrenutom na osnovu navedene vrijednosne isprave, mjenice sa protestom, taj sud nije postupao nakon što je pozvao apelantkinjinog pravnog prednika da uplati sudsku taksu. Ustavni sud podsjeća da je protest mjenice mjenična radnja na osnovu koje se sprovodi poseban postupak, propisan Zakonom o mjenici. Prema odredbama Zakona o mjenici, protest se podiže kod suda mjesno nadležnog za lice protiv koga se podiže protest. U konkretnom slučaju protest je podignut protiv mjeničnog dužnika zbog neisplate duga po mjenici. Protestni organ (službenik suda) je bio dužan pozvati mjeničnog dužnika da izvrši mjeničnu radnju zbog koje je podignut protest. Ako mjenični dužnik udovolji zahtjevu (isplati mjenicu), postupak se obustavlja. Isplaćena mjenica se predaje isplatiocu, odnosno djelimična isplata konstatuje na mjenici. Ako mjenični dužnik ne izvrši mjeničnu radnju, ili se ne može naći, odnosno ako je pozivanje ostalo bez uspjeha, protestni organ sastavlja protestnu ispravu-protestni list. Elementi protestne isprave su: prepis protestovane mjenice, imena protestanta i protestata, izjava da je protest ostao bez uspjeha, mjesto, dan, godina i sat kada je pokušano izvršenje mjenične radnje prema protestatu, te broj isprave i datum, broj iz registra protesta uz potpis ovlašćenog lica i pečat suda. Svaka protestna isprava zavodi se u poseban registar (Registar protesta) koji ima karakter javne knjige. Protestna isprava dostavlja se bez odlaganja imaocu mjenice ili licu koje je u njegovo ime podnijelo mjenicu na protest. Protest je radnja koja ima višestruko značenje. Primarno se protestom utvrđuje da glavni dužnik nije platio, odnosno akceptirao mjenicu. Utvrđivanjem pomenute činjenice, u skladu sa zakonom, svi ostali potpisnici mjenice smatraju se solidarnim dužnicima, što znači da na osnovu protesta imalac mjenice može tražiti naplatu mjenice od bilo kojeg potpisnika mjenice. Protestovana mjenica ima i značaj vjerodostojne isprave na osnovu koje je, prema članu 29 Zakona o izvršnom postupku, moguće tražiti izvršenje nad imovinom mjeničnih dužnika. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da nesporna okolnost da je apelant ishodovao protestni list koji je upisan u Protestni registar ukazuje da je po podignutom protestu zbog neisplate predmetne mjenice sud sproveo postupak u kojem je utvrđeno da mjenični dužnik nije izvršio mjeničnu radnju, ili da se ne može naći, na osnovu čega je predmetna mjenica protestovana i time postala vjerodostojna isprava podobna za pokretanje izvršnog postupka protiv mjeničnog dužnika u smislu člana 29 Zakona o izvršnom postupku. Međutim, Ustavni sud zapaža da navodi Opštinskog suda iz odgovora na apelaciju koji se tiču okolnosti i radnji preduzetih prije pokretanja predmetnog izvršnog postupka ne razjašnjavaju navode apelacije o (ne)postupanju tog suda u predmetnom izvršnom postupku koji se osporava predmetnom apelacijom.
25. Protest mjenice nije sastavni dio izvršnog postupka, nego je mjenična radnja, odnosno poseban postupak sproveden po odredbama Zakona o mjenici kao preduslov da predmetna mjenica stekne svojstvo vjerodostojne isprave na osnovu koje je, u skladu sa članom 29 Zakona o izvršnom postupku, 17. maja 2012. godine podnesen prijedlog za izvršenje, odnosno pokrenut predmetni izvršni postupak. Ustavni sud zapaža da se iz odgovora na apelaciju Opštinskog suda ne može utvrditi da li je taj sud, prema Zakonu o izvršnom postupku, postupao po podnesenom prijedlogu za izvršenje, niti da li su postojale okolnosti koje su predstavljale procesnu smetnju za postupanje. Stoga, Opštinski sud u svom odgovoru na apelaciju nije osporio navode apelacije po kojima, nakon što je tom sudu dostavljen dokaz o uplati sudske takse, Opštinski sud nije u nastavku postupka preduzeo nijednu procesnu radnju.
26. U vezi s navedenim okolnostima konkretnog slučaja, Ustavni sud podsjeća da član 6 stav 1 Evropske konvencije obezbjeđuje svakome pravo da bilo koji pravni zahtjev u vezi sa svojim građanskim pravima i obavezama iznese pred sud. Pravo na pokretanje sudskog postupka u građanskim pitanjima predstavlja jedan od aspekata prava na sud zajemčenog članom 6 stav 1 Evropske konvencije. U predmetu Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva (vidi presudu Evropskog suda, Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva od 21. februara 1975. godine, Serija A, broj 18, stav 35) Evropski sud je usvojio stav da bi bilo „neshvatljivo da član 6 stav 1 detaljno opisuje proceduralne garancije obezbijeđene strankama u tekućoj parnici, a da pravo ne zaštiti ono što samo po sebi omogućava korist od takvih garancija, tj. pristup sudu. Pravičan, javni i brz sudski postupak nema nikakvu vrijednost ako nema sudskog postupka“. Stav Evropskog suda jeste da je pravo na pristup sudu elemenat sadržan u članu 6 stav 1 Evropske konvencije, koje je zasnovano na samoj formulaciji prve rečenice prvog stava ovog člana, kad se čitaju u svom kontekstu i u okviru sljedeća dva pravna načela: (1) načelo prema kojem se građanska tužba obavezno može podnijeti sudiji kao jedno od univerzalno priznatih trajnih načela prava i (2) načelo međunarodnog prava koje zabranjuje odricanje pravde.
27. Pristup sudskom ili upravnom organu mora biti suštinski, a ne samo formalan (vidi odluku Evropskog suda za ljudska prava Aireu protiv Irske, 1979. godine). Država mora obezbijediti pristup sudu svakome ko ima zahtjev koji ulazi u okvir člana 6 stav 1 Evropske konvencije i taj pristup ne može ograničiti određenim kategorijama ljudi (vidi, Keegen protiv Irske, 1994. godine). Organi koji imaju slobodu sudskog odlučivanja imaju širok obim slobodne procjene sve dok se drže suštinskih zahtjeva iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije (vidi, Ettl i drugi protiv Austrije, 1987. godine, i Skräbi protiv Švedske, 1990. godine).
28. Imajući u vidu navedene standarde i okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku pokreće pitanje prava na pristup sudu, tj. da li je Opštinski sud povrijedio apelantkinjino pravo na suštinski i djelotvoran pristup sudu koje je sadržano u pravu na pravično suđenje.
29. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je apelantkinjin prednik prijedlog za izvršenje podnio na osnovu vjerodostojne isprave-mjenice sa protestom, te da iz apelacionih navoda proizilazi da je kao sredstvo izvršenja predložio zapljenu dijela izvršenikove plate, te popis, zapljenu i prodaju izvršenikovih pokretnih stvari. S tog aspekta u odgovoru na apelaciju Opštinskog suda nema podataka o načinu na koji je i da li je Opštinski sud okončao postupak. Iz navedenog proizilazi da je Opštinski sud predmet iskazao kao završen, da ga je arhivirao, te da je protekom roka obaveznog čuvanja predmet izlučen iz arhivske građe i uništen. Opštinski sud u predmetnom izvršnom postupku, koji je po zakonu hitne prirode, nije postupio po inicijalnom aktu, tj. iz odgovora na apelaciju proizilazi da podneseni prijedlog za izvršenje Opštinski sud nije procesuirao, već da je predmet „završen na drugi način“. Dakle, Opštinski sud predloženo izvršenje nije dozvolio rješenjem o izvršenju, nije se upustio u dalje preduzimanje procesnih radnji radi prinudnog namirenja apelantkinjinih potraživanja, tj. nije pokušao da izvrši naplatu apelantkinjinih potraživanja zapljenom dijela izvršenikove plate, niti popisom, zapljenom i prodajom izvršenikovih pokretnih stvari. Nadalje, proizilazi da Opštinski sud prijedlog za izvršenje nije odbio kao neosnovan, niti ga je procesno odbacio kao nedozvoljen, već da je predmet „završen na drugi način“, a takav način „okončanja“ postupka Zakon o izvršnom postupku ne propisuje, te se ne može smatrati da je postupak završen u skladu sa članom 64 Zakona o izvršnom postupku, jer nema odluke suda o podnesenom prijedlogu za izvršenje.
30. Dakle, u konkretnom slučaju Opštinski sud je apelantkinji uskratio njeno pravo na suštinski „pristup sudu“, jer je apelantkinja imala „pristup sudu“ samo formalno, a ne i suštinski, jer se o njenom pravu, tj. o prijedlogu za izvršenje nije odlučivalo. 31. Ustavni sud, imajući u vidu navedene okolnosti konkretnog slučaja, te razmatrajući konkretan slučaj u okviru prakse Evropskog suda, koju usvaja i Ustavni sud i podržava pozitivno zakonodavstvo Bosne i Hercegovine propisima kojima su utvrđeni rokovi za preduzimanje određenih radnji sudova u izvršnom postupku, konstatuje da rezultat propusta Opštinskog suda da u predmetnom postupku donese odluku o podnesenom prijedlogu za izvršenje, a da je predmet iskazao kao završen, da ga je arhivirao i da je nakon proteka roka predviđenog za čuvanje predmet izlučio iz arhivske građe i uništio ga, u konkretnom slučaju predstavlja povredu apelantkinjinog prava na suštinski i djelotvoran pristup sudu.
32. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju došlo do povrede apelantkinjinog prava na suštinski i djelotvoran pristup sudu, kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
b) Pitanje naknade nematerijalne štete 33. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
34. Apelantkinja je, zbog nepostupanja Opštinskog suda u predmetnom postupku, zatražila naknadu nematerijalne štete. Međutim, imajući u vidu odluku u ovom predmetu, činjenicu da se radi o pravnom licu, kao i da je riječ o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju utvrđivanje kršenja prava na pravično suđenje u odnosu na pristup sudu i nalaganje predsjedniku Opštinskog suda da odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog postupka, u skladu sa Zakonom o izvršnom postupku, i da o tome obavijesti Ustavni sud u određenom roku dovoljna satisfakcija za apelantkinju. Ostali navodi
35. Također, apelantkinja navodi da joj je, zbog nepostupanja Opštinskog suda po podnesenom prijedlogu za izvršenje, povrijeđeno i pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu ovog prava temelji na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povredu prava na pristup sudu, kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe da iste navode posebno ispituje u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3 k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII.Zaključak
36. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom postupku došlo do kršenja apelantkinjinog prava na pristup sudu, kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, jer je u konkretnom slučaju Opštinski sud propustio da odluči o podnesenom prijedlogu za izvršenje u skladu sa procesnim zakonom, a predmet je nakon što je apelantkinja uplatila sudsku taksu iskazao kao „završen na drugi način“, arhivirao ga i nakon proteka roka predviđenog za čuvanje predmet je izlučio iz arhivske građe i uništio. Opštinski sud predmetni izvršni postupak nije okončao u skladu sa članom 64 Zakona o izvršnom postupku, već je predmet „završio na drugi način“, što procesni zakon ne propisuje kao mogućnost okončanja izvršnog postupka. Ustavni sud zaključuje da je apelantkinja imala pristup sudu samo formalno, a ne i suštinski, jer o njenom pravu u postupku nije donesena odluka u skladu sa procesnim zakonom.
37. Na osnovu člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 72 st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 38. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević