Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3825/19 (R. V. i F. T.)

Odluka donesena 10. 12. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršenje
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3825/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 12. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. decembra 2020. godine, u predmetu broj AP-3825/19, rješavajući apelacije Ružice Vukoje i Franje Tomića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Ružica Vukoja zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Travniku u predmetu broj 051-0-I-07-000823 (novi broj 51 0 I 139625 18 I) i Franjo Tomić zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Travniku u predmetu broj 051-0-I-07-000831 (novi broj 51 0 I 139676 18 I), zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

AP-3825/19

1. Ružica Vukoja (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Miro Blaž advokat iz Viteza, podnijela je 7. oktobra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 051-0-I-07-000823 (novi broj 51 0 I 139625 18 I).

2. Apelantica je 28. marta 2007. godine Općinskom sudu podnijela prijedlog za izvršenje protiv izvršenika („Vitezit-Cromen“ d.o.o. Vitez) na osnovu presude Općinskog suda u Vitezu broj 20/02 od 16. aprila 2002. godine, koja je ostala neizmjenjena u dijelu glavnog tužbenog zahtjeva rješenjem Kantonalnoga suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž. 280/02 od 28. novembra 2002. godine, kojom je izvršenik obvezan da apelantici isplati iznos od 2.925,00 KM sa sporednim potraživanjima. Predloženo je izvršenje pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika koji se nađu u poslovnom krugu izvršenika, te namirenjem apelantice iz iznosa dobivenoga prodajom. Općinski sud je 24. aprila 2007. godine donio rješenje o izvršenju. U više navrata sudski izvršitelj je bezuspješno pokušao izaći na lice mjesta, te je apelantica 30. septembra 2010. godine predložila odgodu izvršenja radi mogućeg dogovora s izvršenikom. Budući da se apelantica nije oglašavala nakon toga, Općinski sud je 18. maja 2018. godine naložio apelantici da se očituje da li se namirila ili ne, kako se apelantica nije očitovala Općinski sud je zaključkom od 18. septembra 2018. godine naložio apelantici da u roku od 15 dana podnese prijedlog za promijenu predmeta i sredstva izvršenja, budući da je sudska komisija u sastavu izvršnog sudije, stalnog sudskog vještaka mašinske struke i sudskog izvršitelja 14. marta 2014. godine izašla na lice mjesta, odnosno sjedište izvršenika i konstatovala da izvršenik nema pokretnih stvari pogodnih za popis i prodaju u ovom izvršnom postupku. Navedeni zaključak apelantica je zaprimila 27. avgusta 2018. godine. Apelantica je 7. juna 2018. godine zatražila od Općinskog suda da joj se dostavi zapisnik sudskog izvršitelja. Po navedenom zahtjevu apelantice Općinski sud je postupio, ali od apelantice nije dobio odgovor ni na dopis ni uređeni prijedlog za izvršenje. Budući da nije postupila po zaključku suda Općinski sud je 9. novembra 2018. godine donio rješenje broj 51 0 I 139625 18 I (stari broj I-823/07) kojim je predmetno rješenje o izvršenju obustavio, te je ukinuo sve provedene izvršne radnje u ovom postupku. Protiv navedenog rješenja apelantica je uložila prigovor. Općinski sud je 18. septembra 2019. godine donio zaključak kojim je pozvao apelanticu da u roku od 15 dana od prijema zaključka prijedlog za izvršenje uredi na način da predloži novi predmet i sredstvo izvršenja. Općinski sud je 14. oktobra 2019. godine donio rješenje broj 51 0 I 139625 18 I (stari broj I-823/07) kojim je predmetno rješenje o izvršenju obustavio, te je ukinuo sve provedene izvršne radnje u ovom postupku. U obrazloženju rješenja Općinski sud je, između ostalog, naveo da su nakon pravomoćnosti rješenja o izvršenju na lice mjesta izašli sudija, sudski izvršitelj te vještak strojarske struke, te da su tom prilikom utvrdili da izvršenik ne posjeduje pokretne stvari koje bi mogle biti predmet i sredstvo izvršenja u ovom izvršnom postupku. Nadalje je navedeno da je kao dokaz izlaska na lice mjesta, napisan zapisnik od 14. marta 2014. godine. S tim u vezi je navedeno da je Općinski sud zaključkom od 18. septembra 2019. godine pozvao apelanticu da postupi u skladu sa članom 8. stav 3. Zakona o izvršnom postupku F BiH, odnosno, da promijeni predmet i sredstvo izvršenja, te da je predmetni zaključak apelantica zaprimila 26. septembra 2019. godine, ali da sudu nije dostavila prijedlog za promjenu predmeta i sredstva izvršenja te da je predmetnu odluku donio u skladu sa odrebom člana 63. stav 4. ZIP. Iz odgovora Općinskog suda proizilazi da je apelantica protiv rješenja o obustavi uložila prigovor, koji je Općinski sud svojim rješenjem od 28. oktobra 2020. godine odbio kao neosnovan. Na rješenje po prigovoru apelantica je 13. novembra 2020. godine izjavila žalbu.

AP-3827/19

3. Franjo Tomić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Miro Blaž advokat iz Viteza, podnio je 7. oktobra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u predmetu broj 051-0-I-07-000831 (novi broj 51 0 I 139676 18 I).

4. Iz odgovora na apelaciju proizilazi da je apelant 28. marta 2007. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika („Vitezit-Cromen“ d.o.o. Vitez) na osnovu presude Općinskog suda u Vitezu broj P.305/00 od 5. novembra 2001. godine kojom je izvršenik obvezan da apelantu isplati iznos od 2.713,00 KM sa sporednim potraživanjima. Predloženo je izvršenje pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika koji se nađu u poslovnom krugu izvršenika, te namirenjem apelanta iz iznosa dobivenoga prodajom. Općinski sud je 25. aprila 2007. godine donio rješenje o izvršenju. Iz odgovora Općinskog suda proizilazi da je taj sud 18. septembra 2019. godine donio zaključak kojim je pozvao apelanta da promijeni predmet i sredstvo izvršenja budući je sudska komisija u sastavu izvršnog sudije, stalnog sudskog vještaka strojarske struke i sudskog izvršitelja predhodno, 14. marta 2014. godine izašla na lice mjesta, odnosno, sjedište izvršenika, te tom prilikom utvrdila da izvršenik nema pokretnih stvari koje bi bile podobne za popis i prodaju u ovom izvršnom postupku. U međuvremenu Općinski sud je zatražio izjašnjenje ZK ureda ovog suda o vlasništvu izvršenika nad nekretninama kao i izjašnjenje registra ovog suda o strukturi vlasništva kojom prilikom je utvrđeno da izvršenik nema u svom vlasništvu i suvlasništvu nekretnina, a vlasnička struktura izvršenika je nepovoljna da bi se ista mogla prodati u ovom izvršnom postupku. Budući da apelant nije dostavio promjenu predmeta i sredstva izvršenja, Općinski sud je 6. novembra 2018. godine donio rješenje o obustavi, na koje rješenje je apelant uložio prigovor. Iz odgovora na apelaciju proizilazi da je pred Općinskim sudom 14. novembra 2019. godine otvoren stečajni postupak protiv izvršenika. Općinski sud je 5. decembra 2019. godine donio rješenje kojim je predmetni izvršni postupak prekinuo te uputio apelanta da svoja potraživanja pokuša ostvariti u stečajnom postupku i odredio da će se nakon što se završi stečajni postupak protiv izvršenika, nastavit redoviti izvršni postupak. U obrazložnju rješenja je, između ostalog, navedeno da se 2. decembra 2019. godine Općinskom sudu obratio registar tog suda izvještavajući uređujućeg sudiju da je 14. novembra 2019. godine doneseno rješenje o otvaraju stečajnog postupka nad izvršenikom. Rješenje o prekidu postupka postalo je pravosnažno 22. decembra 2019. godine.

Spajanje predmeta

5. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-3825/19. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

Apelacioni navodi

6. Apelanti navode da im je zbog dužine trajanja predmetnih izvršnih postupaka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav l. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti su kratko naveli tok postupka ističući da postupak traje nerazumno dugo te predlažu da im se zbog dužine trajanja postupka odredi nematerijalna šteta u određenom novčanom iznosu. Odgovori na apelacije

7. U odgovorima na apelaciju Općinski sud je naveo tok postupka naveden u činjeničnom dijelu odluke ističući, između ostalog, da su se apelanti 30. septembra 2010. godine obratili Općinskom sudu u kojem su predočili dopis kojim traže odlaganje izvršenja zbog mogućeg dogovora. Ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o propalom preduzeću bez imovine te da su male mogućnosti da se tražitelji izvršenja u dogledno vrijeme namire. Ističe da se pred tim sudom vode desetine predmeta tražitelja izvršenja, odnosno, radnika među kojima su i apelanti protiv izvršenika, Vitezit Cromer d.o.o. Vitez, poslodavca a radi naplate novčanih potraživanja po temelju zajedničkih potraživanja. Budući da je svaki ovaj predmet baziran na istoj izvršnoj ispravi i da se radi o istom predmetu i sredstvu izvršenja, u jednom predmetu, odnosno, predmetu broj 51 0 1139673 18 I odlučeno je da se cio postupak obustavi, na koje rješenje je izjavljena žalba i koje rješenje je potvrđeno od strane Kantonalnog suda, odnosno, izjavljena žalba je odbijena kao neosnovana. Stoga ukazuje da nije odlučivao u ostalim predmetima budući da i ostali predmeti, među kojima je i predmeti apelanta nose istu sudbinu kao i predmet u kojem je odlučeno po žalbi.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evopski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26). Takođe, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51.).

11. U vezi s predmetnim postupcima, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995.) Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.

12. Dovodeći navedene principe u vezu s okolnostima konkretnih slučajeva, Ustavni sud zapaža da se u konkretnim slučajevima radi o izvršnim postupcima koji se, prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost sudova u odnosu na njihovu zakonsku obavezu da izvršni postupak provedu bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja.

13. S obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, te s obzirom na činjenicu da su se u izvršnim postupcima pojavile određene objektivne okolnosti i procesne smetnje koje su uticale na dinamiku i sam tok predmetnih postupaka (iz odgovora Općinskog suda proizilazi da se u konkretnom slučaju radi o propalom preduzeću, bez imovine, te da su male mogućnosti da tražitelji namire svoja potraživanja u skorije vrijeme, te da je nad izvršenikom otvoren stečajni postupak zbog čega je predmetni postupak prekinut što objektivno sprječava izvršni sud da dalje postupa), Ustavni sud zaključuje da se radi o relativno složenim postupcima. Ocjenjujući ponašanje apelanata, te značaj koji predmetni postupci imaju za njih, Ustavni sud zapaža, kako to proizlazi iz činjeničnog stanja predmeta, da su apelanti svojim ponašanjem u značajnoj mjeri doprinijeli dužini trajanja postupka. Naime, Ustavni sud zapaža potpunu pasivnost apelanata, što proizilazi iz odgovora Općinskog suda, u trajanju od oko sedam i po godina odnosno osam godina tj. od 30. septembra 2010. godine kada su se obratili Općinskom sudu i predočili dopis kojim traže odgodu predmetnog izvršenja, a radi mogućeg dogovora, pa do 18. septembra 2018. godine kada je Općinski sud naložio apelantima da u roku od 15 dana podnesu prijedlog za promijenu predmeta i sredstva izvršenja, što upućuje na zaključak da predmetni postupci nisu naročito značajani za njih. S druge strane, ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u predmetnim postupcima preduzimao više procesnih radnji u skladu sa procesnim mogućnostima te da u njegovom radu nije bilo neopravdane neaktivnosti. S obzirom na to, te imajući u vidu da je Općinski sud u toku trajanja postupaka preduzimao veći broj procesnih radnji u cilju okončanja predmetnog postupka, te da svojim ponašanjem nije u značajnoj mjeri doprinio razmatranoj dužini trajanja predmetnih izvršnih postupaka, a da je u međuvremenu došlo do otvaranja stečaja nad izvršenikom, te nastupanja pravnih posljedica otvaranja stečaja, odnosno prekida postupka, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o kršenju prava na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.

14. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U odnosu na zahtjev apelanata da im se odredi naknada nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnih postupaka, Ustavni sud podsjeća da prema članu 74. Pravila Ustavnog suda izuzetno može odredi naknadu nematerijalne štete u posebnim slučajevima kršenja ustavnih prava, a kako je u konkretnom slučaju apelacija odbačena zbog toga što je prima facie neosnovana, to apelantima ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3825/19 (R. V. i F. T.) | Sudska praksa | Aktio