Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1677/20 (N. P., S. P. i M. S. P.)

Odluka donesena 22. 12. 2020.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1677/20

Apelacija

Odluka o meritumu

22. 12. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. decembra 2020. godine u predmetu broj AP 1677/20, rješavajući apelaciju koju su podnijeli Nihad Požegić i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju su podnijeli Nihad Požegić, Sadeta Požegić i Maida Sember Požegić.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Tuzli u predmetu broj 32 0 P 255561 18 Gž, na rješavanju po žalbi na Presudu Općinskog suda u Tuzli u predmetu broj 32 0 P 255561 15 P.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Tuzli da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 32 0 P 255561 18 Gž u skladu sa članom II/ 3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da Nihadu Požegiću, Sadeti Požegić i Maidi Sember Požegić isplati iznos od po 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Tuzli i Vladi Tuzlanskog kantona da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Nihad Požegić, Sadeta Požegić i Maida Sember Požegić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Amir Mešić, advokat iz Tuzle, podnijeli su 8. maja 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 32 0 P 255561 18 Gž, na rješavanju po žalbi na Presudu Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 32 0 P 255561 15 P.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda zatraženo je 2. juna 2020. godine da dostave odgovor na apelaciju, te je od Kantonalnog suda 7. decembra 2020. godine tražena informacija o statusu predmeta.

3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 9. juna 2020. godine, a Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 7. jula 2020. godine, te traženu informaciju o statusu predmeta. III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proistječu iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelanti su 17. novembra 2015. godine Općinskom sudu podnijeli tužbu protiv tuženih (Grad Tuzla i Rudnik Soli d.d. Tuzla) radi naknade štete.

6. Općinski sud je 27. novembra 2015. godine dostavio tužbu na odgovor tuženim.

7. Presudom Općinskog suda od 28. novembra 2017. godine obavezan je prvotuženi (Grad Tuzla) da apelantima na ime naknade materijalne štete na objektu, predmetni objekt bliže označen u izreci prvostepene odluke, isplati određeni iznos, sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da im naknadi troškove postupka u određenom iznosu. Nadalje, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanata u odnosu na drugotuženog („Rudnik soli“ d.d. Tuzla), te su obavezani apelanti da ovom tuženom solidarno naknade troškove postupka.

8. Općinski sud je 29. decembra 2017. godine dostavio apelantima na odgovor žalbu tuženog (Grad Tuzla) od 11. decembra 2017. godine.

9. Apelanti su podneskom od 16. januara 2018. godine dostavili odgovor na žalbu.

10. Predmetni prvostepeni spis je dostavljen na postupanje Kantonalnom sudu 2. marta 2018. godine.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti traže naknadu nematerijalne štete zbog trajanja predmetnog postupka.

b) Odgovori na apelaciju

12. U odgovoru na apelaciju od 9. juna 2020. godine Općinski sud je predstavio hronološki tok postupka, predstavljen u činjeničnom dijelu ove odluke. Općinski sud je naveo da iz toka postupka proistječe da je sud usvojio prijedlog dokaza apelanata, koji su kao takvi i izvedeni na glavnoj raspravi, a tiču se izvođenja dokaza uviđajem na licu mjesta, vještačenjem od strane pet stalnih vještaka različitih specijalnosti. Općinski sud je naveo da iz toka postupka proistječe da prvostepeni sudski postupak nije ni u kom slučaju doveo u pitanje pravo na pravično suđenje.

13. U odgovoru na apelaciju od 7. jula 2020. godine Kantonalni sud je naveo da odluka o žalbi tuženog još uvijek nije donesena jer je veliki broj neriješenih predmeta na drugostepenom parničnom referatu. Kantonalni sud je istakao da se predmeti rješavaju prema Planu rješavanja starih predmeta, te da isti nije bio obuhvaćen do sada donesenim planovima, te da se u konkretnom slučaju ne radi o predmetu koji se po zakonu smatra hitnim. Prema traženoj informaciji od Kantonalnog suda, predmetni postupak još uvijek nije okončan.

V.Relevantni propisi

14. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku u.

Član 217. stav (1) (4) (5) (1) Drugostepeni sud odlučuje o žalbi u sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave.

[...] (4) Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.

(5) Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.

VI.Dopustivost

15. Prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na osnovu presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

16. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelanti predmetnom apelacijom ukazuju na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u predmetnom postupku koji je u toku, pa imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.

17. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

19. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja predmetnog postupka došlo do povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje – razuman rok

20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

21. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela

22. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koju konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

23. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

Period koji treba uzeti u obzir

24. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja predmetnog postupka razmatrati period od 17. novembra 2015. godine, kao dana podnošenja tužbe Općinskom sudu, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, period od oko pet godina i jednog mjeseca.

Analiza dužine trajanja predmetnog postupka

25. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud zapaža da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi, u konkretnom slučaju može govoriti o relativno složenom predmetu.

26. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak pokrenut tužbom od 17. novembra 2015. godine, te da je okončan donošenjem presude od 28. novembra 2017. godine (dakle, period od oko dvije godine), pri čemu je predložen i proveden veći broj dokaza koji se tiču saslušanja parničnih stranaka, uviđaja na licu mjesta, te vještačenja od strane vještaka geološke struke, vještaka rudarske struke, vještaka geometra, vještaka poljoprivredne struke i vještaka građevinske struke. U okolnostima konkretnog slučaja, navedeni period se može smatrati razumnim rokom za provođenje prvostepenog postupka s obzirom na to da se pred prvostepenim sudom provodi dokazni postupak, na osnovu kojeg se utvrđuje činjenično stanje koji služi kao osnov za donošenje sudske odluke. Ustavni sud zapaža da je predmetni spis dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje po žalbi 2. marta 2018. godine, te da predmetni postupak još uvijek nije okončan pred tim sudom (dakle, period od oko dvije godine i deset mjeseci), za što u odgovoru na apelaciju Kantonalni sud nije ponudio objektivno prihvatljivo opravdanje. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da dužina postupka pred sudovima više instance, shodno praksi Evropskog suda, treba trajati kraće u odnosu na prvostepeni postupak, s obzirom na samu prirodu postupka odlučivanja o pravnim lijekovima (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5443/18 od 4. juna 2020. godine, tačka 34, odluka dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud, također, podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proistječe iz prakse koja nije kompatibilna s ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju jer se ovakva pasivnost Kantonalnog suda može pripisati konkretnom slijedu događaja u predmetnom postupku i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja postupka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od strane redovnih sudova. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da se naprijed navedena pasivnost pred Kantonalnim sudom u tako dugom periodu može karakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje, te da je ukupnoj dužini trajanja predmetnog postupka u odlučujućoj mjeri doprinijelo tako neažurno postupanje drugostepenog suda. U vezi s tim Ustavni sud primjećuje da drugostepeni sud odluku o žalbi na prvostepenu presudu nije donio ni nakon dvije godine i deset mjeseci od dostavljanja predmetnog spisa na postupanje, te da je pri tome i sasvim neizvjesno kada će predmetni postupak uopće biti okončan.

27. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava apelanata na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ostali navodi

28. Budući da je Ustavni sud u prethodnim tačkama ove odluke već utvrdio da je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno razmatrati navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pitanje naknade nematerijalne štete

29. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

30. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja postupka apelantima treba isplatiti iznos od po 500,00 KM.

31. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka apelantima plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

32. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

33. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije jer predmetni postupak traje pet godina i jedan mjesec, a kojoj dužini je u najvećoj mjeri doprinijela pasivnost Kantonalnog suda, koji o predmetnoj žalbi nije odlučio u periodu od dvije godine i deset mjeseci, pri čemu nije izvjesno kada će predmet biti okončan pred Kantonalnim sudom, niti je taj sud ponudio objektivno prihvatljiva opravdanja za ovako dugo trajanje postupka odlučivanja o žalbi.

34. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-1677/20 (N. P., S. P. i M. S. P.) | Sudska praksa | Aktio