Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4168/20 (JPŠ "Šume RS" a.d. Sokolac Šumsko gazdinstvo "Majevica" Lopare)
Odluka donesena 10. 12. 2020.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4168/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 12. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. decembra 2020. godine, u predmetu broj AP-4168/20, rješavajući apelaciju JPŠ "Šume RS" a.d. Sokolac Šumsko gazdinstvo "Majevica" Lopare, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija JPŠ "Šume RS" a.d.
Sokolac, Šumsko gazdinstvo "Majevica" Lopare podnesena protiv Odluke Okružnog javnog tužilaštva u Bijeljini broj T14 0 KTP 0025543 20 od 8. septembra 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. JPŠ "Šume RS" a.d. Sokolac Šumsko gazdinstvo "Majevica" Lopare (u daljnjem tekstu: apelant) iz Lopara, podnio je 9. novembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Odluke Okružnog javnog tužilaštva u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružno javno tužilaštvo) broj T14 0 KTP 0025543 20 od 8. septembra 2020. godine.
2. Naredbom o obustavi istrage Okružnog javnog tužilaštva broj T14 1 KTPO 0025543 19 od 3. jula 2020. godine odlučeno je da se neće provoditi istraga protiv prijavljenog M.M. zbog krivičnog djela Nesavjestan rad u službi iz člana 322. stav (1) Krivičnog zakonika Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ RS) jer iz pratećih spisa, raspoložive dokumentacije i prikupljenih dokaza proizilazi da nema dokaza da je počinjeno krivično djelo.
3. Odlukom Okružnog javnog tužilaštva broj T14 0 KTP 0025543 20 od 8. septembra 2020. godine odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba izjavljena protiv Naredbe o obustavi istrage broj T14 1 KTPO 0025543 19 od 3. jula 2020. godine, jer je kancelarija tužioca Okružnog javnog tužilaštva, nakon razmatranja pritužbe i cjelokupnog spisa utvrdila da je odluka postupajućeg tužioca pravilna i zakonita.
Apelacioni navodi
4. Apelant se žali da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da je postupajuće tužilaštvo potpuno proizvoljno primijenilo relevantne propise Zakona o šumama, kojim je predviđena obaveza postupanja zaduženih čuvara šuma, kao i paušalan nalaz i mišljenje vještaka šumarske šume, te da nije bilo pažljive i savjesne ocjene dokaza, što je za posljedicu imalo pogrešna utvrđenja u pogledu ključnih činjenica od značaja za rješavanje ove pravne stvari.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom.
6. Ustavni sud, prije svega, treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud ukazuje da se postavlja pitanje uživa li apelant u ovom slučaju zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koji priznaju pravo svakom pojedincu na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega.
7. Ustavni sud zapaža da je u osporenoj odluci odlučivano o "osnovanosti krivične optužbe" protiv trećih lica, te da se apelant ne žali na sudsku odluku o njegovoj krivici, već se u istoj pojavljuje u ulozi oštećenog, odnosno podnosioca prijave. Ustavni sud smatra da u krivičnim postupcima član 6. Evropske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe. Naime, samo se takva osoba može smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv druge osobe, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP 19/02 od 17. marta 2004. godine i AP-2641/17 od 7. septembra 2017. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizlazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica i da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretan slučaj. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević