Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3911/20 (H.S.)
Odluka donesena 21. 01. 2021.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3911/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
21. 01. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 21. jnuara 2021. godine, u predmetu broj AP-3911/20, rješavajući apelaciju koju je podnio H. S., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio H. S.
protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 233240 20 Rev od 22. septembra 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. H. S. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 2. novembra 2020. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 P 233240 20 Rev od 22. septembra 2020. godine.
2. Općinski sud u Sarajevu je presudom broj 65 0 P 233240 12 P od 26. aprila 2013.godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 233240 13 Gz od 22. februara 2019. godine, odbio je apelantov tužbeni zahtjev da se obaveže tužena (S.Ć.) da apelantu isplati: za stambenu zgradu sa pomoćnim i priključnim objektima kao i infrastrukturom iznos od 400.000,00 KM, za baštu od 553 m2, usjeve i nasade sa 65 voćki iznos od 200.000,00 KM, za izgubljenu dobit od kuće izdavanjem soba, plaćanjem kirije ili stanarine, ubiranje plodova voća i povrća u roku od 25 godina iznos od 100.000,00 KM, za nematerijalnu štetu zbog pretrpljenih duševnih bolova, umanjene životne aktivnosti, straha, patnje, gubitak ugleda, časti, ponosa, dostojanstva, prava i sloboda, neistina, uvreda, poniženja i diskriminacije svih vrsta iznos od 150.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom. Apelant je obavezan da tuženoj na ime troškova parničnog postupka naknadi iznos od 1.648,00 KM.
3. Kantonalni sud je rješenjem broj 65 0 P 233240 19 Gvl od 2. decembra 2019. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda od 28. maja 2020. godine, odbio kao neosnovan apelantov prijedlog od 22. marta 2019. godine za ponavljanje pravosnažno završenog postupka.
4. Odlučujući o apelantovoj reviziji izjavljenoj protiv rješenja Kantonalnog suda od 28. maja 2020. godine, Vrhovni sud je donio osporeno rješenje od 22. septembra 2020. godine kojim je predmetnu reviziju odbacio. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je sjednici Građanskog odjeljenja Vrhovnog suda od 18. jula 2014. godine usvojen Zaključak prema kojem nije dopuštena revizija protiv rješenja drugostepenog suda kojim je potvrđeno prvostepeno rješenje o odbijanju prijedloga za ponavljanje pravosnažno okončanog parničnog postupka. Naime, sporno rješenje drugostepenog suda ne predstavlja rješenje kojim se postupak pravosnažno završava, kojeg ima u vidu član 254. stav (1) Zakona o parničnom postupku. Također, protivno je principu efikasnosti i pravne sigurnosti dopustiti izjavljivanje vanrednog pravnog lijeka (revizije) protiv odluke o drugom vanrednom pravnom lijeku (prijedloga za ponavljanje postupka). S obzirom da apelant revizijom pobija rješenje drugostepenog suda kojim je potvrđeno rješenje prvostepenog suda o odbijanju apelantovog prijedloga za ponavljanje pravosnažno završenog postupka, takvo rješenje drugostepenog suda ne predstavlja odluku koju ima u vidu član 254. stav (1) ) Zakona o parničnom postupku po navedenom stavu Građanskog odjeljenja ovog suda.
Apelacioni navodi
5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na odluku donesenu u postupku u kojem se odlučivalo o prijedlogu apelanta za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnim slučajevima, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o „građanskim pravima i obavezama“ apelanta. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za obnovu pravosnažno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1. Evropske konvencije.
8. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnog slučaja, u predmetnom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupaka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Imajući u vidu da su navodi apelanta o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelanta o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević