Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3840/19 (K.L.)
Odluka donesena 22. 12. 2020.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3840/19
Apelacija
Odluka o meritumu
22. 12. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. decembra 2020. godine, u predmetu broj AP 3840/19, rješavajući apelaciju K. L., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio K. L.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji je okončan Rješenjem Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu broj 75 0 I 011767 20 I 3 od 18. novembra 2020. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. K. L. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Šipova podnio je 10. oktobra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji je okončan poslije podnošenja apelacije Rješenjem Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 75 0 I 011767 20 I 3 od 18. novembra 2020. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 17. oktobra 2019. i 16. septembra 2020. godine da dostavi odgovore na apelaciju.
3. Osnovni sud je 24. oktobra 2019. i 20. novembra 2020. godine dostavio odgovore na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. D. Đ. je 6. maja 2009. godine kao tražilac izvršenja Osnovnom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika Društvo za ugostiteljstvo „Sokočica“ a.d. Šipovo (u daljnjem tekstu izvršenik) na osnovu pravomoćne i izvršne presude radi naplate glavnog duga sa zateznim kamatama, te troškovima parničnog i izvršnog postupka. Odlučujući o podnesenom prijedlogu Osnovni sud je 3. juna 2009. godine donio rješenje o izvršenju.
6. Apelant kao tražilac izvršenja je Osnovnom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu presude zbog propuštanja, kojom je izvršenik obavezan da mu isplati glavni dug u iznosu od 5.746,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 10. oktobra 2008. godine pa do isplate i troškovima parničnog i izvršnog postupka. Navedeni prijedlog je u Osnovnom sudu zaveden pod brojem 75 0 I 010336 09 I.
7. Podneskom punomoćnika apelanta i još tri tražioca izvršenja (D. Đ., M. P., J. D.) od 23. septembra 2010. godine predloženo je spajanje četiri izvršna postupka koji se vode protiv istog izvršenika. Rješenjem Osnovnog suda od 12. decembra 2010. godine spojena su četiri izvršna postupka protiv izvršenika, te se postupak izvršenja nastavio pod poslovnim brojem 75 0 I 011767 09 I. Izvršenik je 4. maja 2011. godine obavijestio Osnovni sud da je donio odluku o prodaji dijela imovine preduzeća s ciljem izmirenja obaveza prema tražiocima izvršenja.
8. Iz dokumenata dostavljenih uz apelaciju proizlazi da je Osnovni sud u apelantovom predmetu Rješenjem o izvršenju broj 75 0 I 011767 09 I od 14. septembra 2011. godine dozvolio prinudno izvršenje na novčanim sredstvima izvršenika.
9. Tražioci izvršenja su 18. maja 2012. godine istakli da izvršenje nije provedeno, a pokušaj sporazumnog rješenja namirenja potraživanja nije dao rezultate, zbog čega su predložili da sud preduzme mjere za utvrđivanje imovine izvršenika radi opredjeljenja prijedloga, kao i druge mjere za provođenje izvršenja. Osnovni sud je 25. juna 2012. godine zatražio od izvršenika da u roku od osam dana dostavi obavijest je li izmirio obaveze prema tražiocima izvršenja. Izvršenik je 12. jula 2012. godine istakao da je izmirio dug prema Poreznoj upravi (u prilog čemu je dostavio odluku o brisanju hipoteke na imovini izvršenika), te je predložio da sud donese odluku kojom će deblokirati račun i staviti van snage rješenje o dozvoli izvršenja. Osim toga, izvršenik se obavezao isplatiti tražiocima izvršenja sve preostale obaveze iz parnične presude, a koje se odnose na glavni dug, troškove parničnog i izvršnog postupka. Osnovni sud je 16. jula 2012. godine donio rješenje kojim je obustavio izvršenje, na koje su tražioci izvršenja 18. jula 2012. godine podnijeli žalbu.
10. Izvršenik je 5. septembra 2012. godine Osnovnom sudu dostavio izjašnjenje u kojem je naveo da izvršenje nije provedeno jer su računi tražilaca izvršenja (koji su navedeni u rješenjima o izvršenju) ugašeni, a punomoćnik tražilaca izvršenja nije dostavio nove račune. U prilogu tog podneska izvršenik je dostavio sporazum o izmirenju duga zaključen između njega i tražioca izvršenja M. P. Tražioci izvršenja (apelant i D. Đ.) 23. oktobra 2012. godine dostavili su prijedlog za zaključenje nagodbe s izvršenikom pod uvjetom da se prethodno isplati sav dug, te su istakli da u odnosu na njih nije okončan postupak nego samo u odnosu na poreznu obavezu izvršenika. Osim toga, dostavili su brojeve bankovnih računa. D. Đ. je 8. jula 2013. godine istakao da nikad nisu dobili rješenje kojim je odlučeno o njihovoj žalbi protiv rješenja od 16. jula 2012. godine. Također je ukazao da su tražioci izvršenja 2. marta 2013. godine sklopili sporazum s izvršenikom, prema kojem se izvršenik obavezao do 30. aprila 2013. godine isplatiti ugovoreni iznos, a kako izvršenik nije postupio po sporazumu, predlažu da sud nastavi postupak. Podneskom predsjednika Osnovnog suda od 30. maja 2013. godine D. Đ. je obaviješten da žalba nije dostavljena Okružnom sudu jer je izvršenik obavijestio sud da su tražioci izvršenja s njim zaključili sporazum i da se očekivalo mirno rješenje ovog spora. Izvršenik je obavijestio prvostepeni sud da je u tri vremenska perioda, između ostalih, i apelantu isplatio određene novčane iznose.
11. Osnovni sud je 8. jula 2015. godine otpremio spis Okružnom sudu na postupanje po žalbi protiv rješenja o obustavljanju postupka od 16. jula 2012. godine. Rješenjem Okružnog suda od 9. septembra 2015. godine uvažena je žalba tražilaca izvršenja i ukinuto je rješenje od 16. jula 2012. godine, te je predmet vraćen Osnovnom sudu na ponovni postupak. U ponovnom postupku Rješenjem Osnovnog suda od 24. novembra 2015. godine stavljeno je van snage rješenje od 16. jula 2012. godine i Rješenje o izvršenju broj 75 0 I 011767 09 I od 23. decembra 2009. godine je u cijelosti održano na snazi. Također je naloženo Unicredit banci a.d. Banjaluka da blokira račun izvršenika. Podneskom Unicredit banke a.d. Banjaluka od 30. novembra 2015. godine sud je obaviješten da na računu izvršenika nema raspoloživih sredstava i da je račun blokiran. Podnescima Osnovnog suda od 26. decembra 2016. i 16. februara 2017. godine izvršenik je obaviješten da je u toku izvršni postupak tražilaca izvršenja J. D. i dr. i zatraženo je da u roku od osam dana izmiri dug prema svim tražiocima izvršenja. Podneskom Osnovnog suda od 27. septembra 2017. godine od poslovnih banaka je zatraženo da se izjasne vode li račun izvršenika.
12. Osnovni sud je donio Rješenje broj 75 0 I 011767 15 I 2 od 22. oktobra 2019. godine kojim je obustavio postupak u ovoj izvršnoj stvari. Odlučujući o žalbama tražilaca izvršenja (apelanta i D. Đ.), Okružni sud je donio rješenje od 16. januara 2020. godine kojim je žalbe uvažio, rješenje Osnovnog suda od 22. oktobra 2019. godine ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. Osnovni sud je donio Rješenje broj 75 0 I 011767 20 I 3 od 18. novembra 2020. godine kojim je obustavio postupak u ovoj izvršnoj stvari. U obrazloženju rješenja je navedeno da je po prijedlogu tražioca izvršenja od 21. decembra 2009. godine, a na osnovu izvršne isprave, donio rješenje u ovoj izvršnoj stvari i dozvolio predloženo izvršenje protiv izvršenika, kako je to opisano u rješenju o izvršenju. Dalje je navedeno da je izvršenik na prvom ročištu za prodaju nekretnina, koje je održano 18. novembra 2020. godine, dostavio sudu dokaze da je u cijelosti izmirio glavni dug, zatezne kamate i troškove postupka tražiocima izvršenja D. Đ. i apelantu, i to na način da je tražiocu izvršenja D. Đ. isplatio iznos od 8.830,00 KM i apelantu iznos od 12.442,00 KM, zbog čega je donio rješenje o obustavljanju postupka pravomoćno danom donošenja.
13. Prema stanju u spisu postupak je okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
1. Apelant ističe da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da su sve navedene činjenice utvrđene Odlukom Ustavnog suda broj AP 5173/17. Također je naveo da je izvršenik pravno lice, da mu je žiroračun duže vrijeme blokiran, a da sudovi i nadležni organi iz općine ne žele da pokrenu postupak otvaranja stečaja. Pri tome je apelant naveo da izvršenik posjeduje imovinu (objekte, zgrade i hotel) iz koje bi se prodajom mogao namiriti. Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.500,00 KM.
b) Odgovori na apelaciju
14. Osnovni sud je u odgovorima na apelaciju naveo da je Ustavni sud donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 5173/17 kojom je usvojio apelaciju D. Đ. te da, imajući u vidu da se u predmetnoj apelaciji radi o identičnom slučaju apelanta, a da je već donijeta odluka, dostavlja kao prilog odgovor na apelaciju od 29. januara 2018. godine jer se radi o identičnim slučajevima i spojenim postupcima pred Osnovnim sudom. Osnovni sud je također naveo da je predmetni postupak okončan tako što je izvršenik u cijelosti izmirio potraživanje prema tražiocima izvršenja, te je u prilogu dostavio Rješenje tog suda broj 75 0 1 011767 20 I 3 od 18. novembra 2020. godine uz kopiju zapisnika i kopiju uplata koje je izvršenik izvršio prema tražiocima izvršenja. V.Relevantni propisi
15. U Zakonu o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 5/17 – odluka USRS, 60/17 – odluka USBiH, 115/17 – odluka USBiH, 58/18 – rješenje USBiH i 66/18) relevantne odredbe glase:
Hitnost i redoslijed postupanja Član 5.
(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drugačije.
Rokovi za postupanje Član 15.
Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
Dovršenje izvršenja Član 64.
Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
18. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka koji je nakon podnošenja apelacije okončan Rješenjem Osnovnog suda broj 75 0 I 011767 20 I 3 od 18. novembra 2020. godine. U vezi s tim Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Također, Ustavni sud je kontinuirano ukazivao i da u RS ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23–24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
20. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupaka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
2. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
3. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantna načela
21. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
22. U vezi s predmetnim postupkom Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84–86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za efikasno i ekonomično provođenje sudskog postupka.
Period koji treba uzeti u obzir
23. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka razmatrati period od 15. septembra 2009. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do 18. novembra 2020. godine kada je rješenjem Osnovnog suda obustavljen postupak izvršenja u ovom izvršnom predmetu. Dakle, period od oko jedanaest godina.
Analiza dužine trajanja izvršnog postupka
24. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud najprije zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. Ustavni sud zapaža i da predmetni postupak u početku nije bio složen, međutim, u toku postupka došlo je do spajanja više izvršnih postupaka u jedan, a nekoliko tražilaca izvršenja je zaključilo sporazum o izmirenju potraživanja s izvršenikom, pa Ustavni sud nalazi da se radi o složenijem postupku. S obzirom na to da se u predmetnom postupku radi o namirenju novčane tražbine, Ustavni sud smatra da se radi o postupku koji je od značaja za apelanta. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi ukazivali na to da je apelant svojim ponašanjem doprinio dužini trajanja predmetnog postupka.
25. Ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da je taj sud procesne radnje preduzimao s većom pasivnošću, što svakako nije u skladu s pravom na pravično suđenje. Naime, Ustavni sud zapaža da je u toku postupka izvršenik predložio da se postupak izvršenja obustavi jer je izmirio obaveze po drugom pravnom osnovu, te da se obavezao izmiriti potraživanje prema tražiocima izvršenja, što je Osnovni sud prihvatio i obustavio izvršni postupak. Nakon što je na rješenje o obustavljanju postupka izjavljena žalba tražilaca izvršenja i dostavljen izvršenikov odgovor na žalbu, Ustavni sud primjećuje postojanje okolnosti koje su u manjoj mjeri mogle utjecati na daljnje postupanje suda (podnošenje prijedloga za zaključenje sporazuma, obećanja o ispunjenju duga od strane izvršenika i uplate određenog dijela novčanih potraživanja, kao i neispravnost brojeva računa tražilaca izvršenja), međutim, te okolnosti ne predstavljaju objektivne okolnosti koje bi opravdale dostavljanje spisa drugostepenom sudu na postupanje po žalbi tek nakon skoro tri godine. Osim toga, Ustavni sud zapaža određenu pasivnost Osnovnog suda nakon što je Okružni sud ukinuo rješenje o obustavljanju izvršnog postupka i vratio predmet prvostepenom sudu na daljnji postupak, s obzirom na to da je u periodu od skoro četiri godine Osnovni sud preduzeo samo procesne radnje pozivanja izvršenika da izmiri dug, te zatražio od poslovnih banaka izjašnjenje o vođenju aktivnih računa izvršenika. U nastavku postupka Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud donio rješenje o obustavljanju koje je Okružni sud svojim rješenjem ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. Nakon toga, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud donio Rješenje broj 75 0 I 011767 20 I 3 od 18. novembra 2020. godine kojim je obustavio postupak u ovoj izvršnoj stvari zato što je izvršenik na prvom ročištu za prodaju nekretnina, koje je održano 18. novembra 2020. godine, dostavio sudu dokaze da je u cijelosti izmirio glavni dug, zatezne kamate i troškove postupka tražiocima izvršenja D. Đ. i apelantu, i to tako što je tražiocu izvršenja D. Đ. isplatio iznos od 8.830,00 KM i apelantu iznos od 12.442,00 KM, čime je okončao predmetni izvršni postupak. Stoga, cijeneći dužinu predmetnog postupka u njenoj ukupnosti, imajući u vidu navedene činjenice, odnosno složenost predmeta, ponašanje strana u postupku i nadležnog suda, značaj koji konkretna pravna stvar ima za apelanta, kao i činjenicu da je ukupnoj dužini trajanja postupka u odlučujućoj mjeri doprinio Osnovni sud koji je imao značajnije periode neaktivnosti, Ustavni sud zaključuje da dužina postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
26. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, Ustavni sud nalazi da je u ovom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja izvršnog postupka.
Pitanje naknade nematerijalne štete
4. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
5. U vezi s pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete koju je apelant tražio zbog dužine trajanja postupka, Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud u odluci kojom usvaja apelaciju može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, te ako odredi da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, odredit će je na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, naročito da je predmetni postupak okončan tako što je izvršenik u cijelosti izmirio potraživanja prema apelantu, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju utvrđivanje kršenja apelantovih prava adekvatna satisfakcija za apelanta.
Ostali navodi
6. Imajući u vidu utvrđenje u vezi s pravom na pravično suđenje zbog dužine trajanja izvršnog postupka iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nema potrebe ispitivati je li u ovom predmetu također došlo i do povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII.Zaključak
7. Ustavni sud zaključuje da je, unatoč činjenici da se radi o složenijem postupku, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom s obzirom na to da je dužini trajanja predmetnog postupka doprinijelo neefikasno i neažurno postupanje tog suda, koji nije efikasno i ekonomično preduzimao raspoložive procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka.
8. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević