Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-816/20 (D. S.)

Odluka donesena 22. 12. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Kazna
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Krivični postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-816/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 12. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. decembra 2020. godine, u predmetu broj AP-816/20, rješavajući apelaciju Dragana Savkića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je:

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se apelacija Dragana Savkića podnesena protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 K 107931 19 Kž 2 od 24. aprila 2019. godine i Rješenja Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 K 107931 18 K od 6. marta 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Dragan Savkić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, kojeg zastupa advokat Marko Pisarević iz Šamca, podnio je 2. marta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Apelacionog sud Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 K 107931 19 Kž 2 od 24. aprila 2019. godine i Rješenja Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 96 0 K 107931 18 K od 6. marta 2019. godine.

Uvodne napomene

2. Presudom Osnovnog suda broj 96 0 K 107931 18 K od 7. juna 2018. godine apelant je oglašen krivim da je u vrijeme („neutvrđenog dana tokom 2016. godine“) i mjestu, te na način označen pobliže u izreci presude počinio krivično djelo Krivotvorenje isprave iz člana 367 stav (2) Krivičnog zakona Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ BDBiH), pa je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 30 dana. Presudom je nadalje apelant oslobođen da je u vrijeme, mjesto i na način pobliže opisan u izreci presude počinio krivično djelo Prevara iz člana 288. stav (1) u vezi sa članom 55. KZ BDBiH.

8. Presudom Apelacionog suda broj 96 0 K 107931 18 Kž 10 od 8. novembra 2018. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelantovog branioca i potvrđena prvostepena presuda.

3. Protiv navedenih presuda apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu, zbog kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), a koja apelacija je odbijena kao neosnovana Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP-538/19 od 14. oktobra 2020. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba).

Postupak u kojem su donesena osporena rješenja

4. Apelantov branilac je 27. februara 2019. godine podnio Osnovnom sudu zahtjev (predmetni zahtjev), kojim je tražio da se izrečena kazna zatvora apelantu (po pravosnažnoj presudi Osnovnog suda od 7. juna 2018. godine) zamijeni novčanom kaznom.

5. Rješenjem Osnovnog suda broj 96 0 K 107931 18 K od 6. marta 2019. godine određeno je da se osuđenom apelantu kazna zatvora u trajanju od 30 dana, izrečena presudom Osnovnog suda od 7. juna 2018. godine, zamjenjuje novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 KM, tako što se za jedan dan zatvora računa iznos od 100,00 KM. Rješenjem je dalje određeno da je novčanu kaznu apelant dužan platiti u roku od 30 dana od pravosnažnosti ovog rješenja.

6. U obrazloženju rješenja je Osnovni sud naveo da je, razmatrajući predmetni zahtjev te uvidom u cjelokupan spis predmeta broj 96 0 K 107931 18 K, usvojio predmetni zahtjev i odlučio kao u izreci rješenja. S tim u vezi je ukazano da je odredbom člana 43a KZ BDBiH omogućeno da se izrečena kazna zatvora do jedne godine može na zahtjev osuđenog lica zamijeniti novčanom kaznom, tako što se svaki dan izrečene kazne zatvora izjednačava sa 100,00 KM.

7. Protiv prvostepenog rješenja branilac apelanta je izjavio žalbu u kojoj je, između ostalog, navedeno da je predmetni zahtjev podnesen u skladu sa članom 43a st. (1) i (2) i KZ BDBiH („Službeni glasnik BDBiH“ broj 33/13) i članom 47 stav (5) i (7) navedenog Zakona. Dalje je navedeno da je prvostepeni sud propustio primijeniti navedenu odredbu člana 43a stav (2) KZ BDBiH, koja je bila na snazi u vrijeme izvršenja krivičnog djela u 2016. godini, a za koje je apelant kao podnosilac zahtjeva osuđen. S tim u vezi je ukazano da je navedena odredba KZ BDBiH izmijenjena Zakonom o izmjenama KZ BDBiH („Službeni glasnik BDBiH“, broj 26/16), ali da ta izmjena u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije bila stupila na snagu, slijedom čega je prvostepeni sud po ocjeni žalbe morao da primjeni prethodnu odredbu člana KZ BDBiH i da u skladu sa njom prihvati predmetni zahtjev.

8. Rješenjem Apelacionog suda broj 96 0 K 107931 19 Kž 2 od 24. aprila 2019. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelantovog branioca izjavljena protiv prvostepenog rješenja.

9. U obrazloženju rješenja je navedeno da apelantov branilac zanemaruje činjenicu da su, još prije pravosnažnosti prvostepene presude, ranije odredbe člana 43a KZ BDBiH u obliku u kom su bile propisane KZ BDBiH („Službeni glasnik BDBIH“, broj 33/13 - prečišćen tekst) - a koje su omogućavale zamjenu izrečene kazne zatvora dnevnim iznosima novčane kazne - izmijenjene Zakonom o izmjenama KZ BDBiH („Službeni glasnik BDBiH“, broj 26 od 19. jula 2016. godine - stupile na snagu 27. jula 2016. godine). S tim u vezi je ukazano na sadržaj izmijenjenog člana 43a stav (2) KZ BDBiH, te navedeno da navedena odredba, za razliku od ranije (kada je u pitanju zamjena izrečene kazne zatvora novčanom kaznom) ne dozvoljava zamjenu kazne zatvora dnevnim iznosima novčane kazne, što znači da je zakonodavac odustao od mogućnosti da se izrečena kazna zatvora po pravosnažnoj presudi zamjenjuje dnevnim iznosima novčane kazne.

10. Prema tome, Apelacioni sud je naveo da ne stoji žalbeni prigovor apelantovog branioca da je (Osnovni) sud bio dužan prilikom donošenja prvostepenog rješenja primijeniti odredbe člana 43a stav 2. KZ BDBiH („Službeni glasnik BDBiH“, broj 33/13) - koje su važile u vrijeme kada je od strane apelanta u 2016. godini izvršeno krivično djelo - a koje odredbe su dozvoljavale zamjenu zatvorske kazne dnevnim iznosima novčane kazne. Naime, istaknuto je da se u konkretnom slučaju ne radi o postupku suđenja i izricanja sankcije apelantu kao optuženom licu u krivičnom postupku, gdje KZ BDBiH koji i sada važi, dozvoljava mogućnost, ukoliko su ispunjeni uslovi za izricanje novčane kazne, da sud optuženom u smislu odredbi člana 47 KZ BDBiH novčanu kaznu izrekne u dnevnim iznosima. Stoga je Apelacioni sud istakao da se u tom slučaju imaju primijeniti odredbe člana 43a stav (2) KZ BDBiH (objavljen u „Službenom glasniku BDBiH“, broj 26/16), tj. imaju se primjeniti odredbe Krivičnog zakona koji je važio u vrijeme podnošenja predmetnog zahtjeva (za zamjenu zatvorske kazne novčanom kaznom) i koje su bile na snazi u vrijeme donošenja prvostepenog rješenja, a koje ne daju mogućnosti zamjene zatvorske kazne dnevnim iznosima novčane kazne, a ne one odredbe Krivičnog zakona BDBiH na koje se žalba poziva, a koje su važile u vrijeme počinjenja krivičnog djela.

11. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama prekršena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, apelant ističe da u obrazloženju osporene prvostepene odluke Osnovni sud ne samo da nije usvojio predmetni zahtjev na način na koji je to apelant tražio, nego nije ponudio ni bilo kakvo obrazloženje zašto smatra da je takav zahtjev neosnovan. Potom je apelant ukazao na sadržaj obrazloženja osporene drugostepene odluke. U kontekstu navedenog, apelant ističe da se načelo primjene blažeg zakona primjenjuje ne samo na postupak u kojem se odlučuje o krivici optuženog nego i na akcesorne postupke (između ostalih, i na postupak zamjene kazne zatvora novčanom kaznom) koji su integralni dio krivičnog postupka, budući da se radi o jedinstvenom postupku utvrđivanja „krivične optužbe“.

12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

13. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

14. Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

15. Prije svega, Ustavni sud zapaža da je apelacija usmjerena protiv odluka koje su donesene u postupku u kojem je odlučivano o predmetnom zahtjevu, kojim je tražio zamjenu izrečene kazne zatvora novčanom kaznom. S obzirom na navedeno, u konkretnom slučaju se postavlja pitanje primjenjivosti standarda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije u odnosu na osporena rješenja. Dajući odgovor na navedeno pitanje, od kojeg primarno ovisi daljnja ocjena ostalih uslova dopustivosti predmetne apelacije, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi razmatrao isto pravno pitanje, te zaključio da postupak odlučivanja o zahtjevu za zamjenu kazne zatvora novčanom kaznom i odlukama donesenim u njemu potpadaju pod opseg garancija člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 2809/12 od 24. maja 2013. godine i AP 2402/08 od 25. marta 2011. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).

16. Dalje, Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

17. U konkretnom slučaju, Ustavni sud prije svega ističe da je u svojoj praksi razmatrao apelacije u kojima je bila problematizirana primjena prava u situacijama kada su redovni sudovi, nakon pravosnažno okončanog krivičnog postupka, odbacivali/odbijali zahtjeve apelanata za zamjenu kazne zatvora novčanom kaznom, te su u takvim predmetima utvrđivana kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, odnosno člana 7. stav Evropske konvencije pravo-kažnjavanje samo na osnovu zakona (vidi npr. ibid. AP-2802/12, kao i Odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 1498/18 od 23. aprila 2018. godine i AP-1118/18 od 19. februara 2020. godine). Međutim, u konkretnom slučaju se ne radi o situaciji kao u citiranim predmetima, budući da je u apelantovom slučaju usvojen zahtjev za zamjenu kazne zatvora novčanom kaznom. Dakle, ovdje se ne radi o situaciji (kao u navedenim predmetima) gdje je odbijanje zamjene kazne zatvora novčanom kaznom bilo na apelantovu štetu, te utjecalo na samu „kaznu“, a ne na njeno izvršenje. U tom smislu Ustavni sud ukazuje i da apelant u konkretnom slučaju ne osporava odlučenje o krivičnoj optužbi, te da apelacija nije usmjerena niti na vrstu, niti na visinu izrečene kazne. Nije u nadležnosti Ustavnog suda raspraviti pitanje načina obračunavanja kada je u pitanju zamjena kazne zatvora novčanom kaznom. Shodno navedenom, Ustavni sud smatra da obrazloženja koja je dao Apelacioni sud u osporenoj drugostepenoj odluci, pozivajući se pritom na relevantne odredbe KZ BDBiH, nisu proizvoljna. Također, Ustavni sud ukazuje da apelant u apelaciji ne nudi argumente koji bi opravdali njegovu tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje, osim što je nezadovoljan ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

18. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-816/20 (D. S.) | Sudska praksa | Aktio