Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4239/20 (A. R.)

Odluka donesena 22. 12. 2020.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Troškovi postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4239/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 12. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. prosinca 2020. godine, u predmetu broj AP-4239/20, rješavajući apelaciju koju je podnijela Azra Rondić, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Azra Rondić protiv Rješenja Okružnoga suda u Prijedoru broj 77 0 P 078365 18 Gž od 4. rujna 2020. godine i Rješenja Osnovnoga suda u Prijedoru broj 77 0 P 078365 16 P od 10. kolovoza 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. Azra Rondić (u daljnjemu tekstu: apelantica) iz Prijedora, koju zastupa Savan Zec, odvjetnik iz Kozarske Dubice, podnijela je 24. studenoga 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnoga suda u Prijedoru (u daljnjemu tekstu: Okružni sud) broj 77 0 P 078365 18 Gž od 4. rujna 2020. godine i Rješenja Osnovnoga suda u Prijedoru broj 77 0 P 078365 16 P od 10. kolovoza 2018. godine.

2. U predmetnome postupku, koji je okončan osporenom odlukom Okružnoga suda, utvrđeno je da je tuženica (J.M.) smetala apelanticu u posljednjemu mirnomu i faktičkomu posjedu nekretnina, predmetne nekretnine bliže označene u izreci prvostupanjske odluke, tako što je 9. kolovoza 2016. godine bez suglasnosti apelantice blokirala ulazna i izlazna vrata haustora, koji se nalazi u prizemlju stambeno-poslovnoga objekta u vlasništvu apelantice, i na taj način tuženica je u cijelosti onemogućila apelantici korištenje haustora za privatne i poslovne svrhe. Nadalje, naloženo je tuženici da u roku od osam dana od donošenja prvostupanjskoga rješenja, uspostavi prijašnje stanje posjeda, otvaranjem ulaznih i izlaznih vrata haustora, uklanjanjem fiksirane metalne mreže, i predajom apelantici jednoga primjerka ključeva za ulazna i izlazna vrata haustora, te time vrati apelantici posjed haustora i omogući joj neometano korištenje istoga, kao i da se suzdržava od ovakvoga ili sličnoga smetanja, pod prijetnjom primjene sankcija predviđenih odredbama Zakona o ovršnome postupku. Nadalje, obvezana je tuženica da apelantici naknadi troškove parničnoga postupka u iznosu od 1.340,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom. Nadalje, zahtjev apelantice na naknadu troškova preko dosuđenoga iznosa odbijen je kao neutemeljen.

3. U obrazloženju osporene odluke Okružni je sud istakao da je pravilno prvostupanjski sud odlučio kada je odbio zahtjev apelantice za naknadu troškova parničnoga postupka, koji se odnose na troškove odvjetnika za uporabu osobnoga vozila. Okružni je sud istakao da je odredbama čl. 387. Zakona o parničnome postupku propisano da pri odlučivanju koji će se troškovi naknaditi, sud će uzeti u obzir samo troškove koji su bili potrebiti radi vođenja parnice, da o tomu koji su troškovi bili potrebiti, te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, te ako je propisana tarifa za nagradu odvjetnika ili za druge troškove, odmjeriti će se takvi troškovi sukladno tarifi. Okružni je sud istakao da sud, i kod odlučivanja koje troškove će dosuditi stranci koju je tijekom postupka zastupao odvjetnik, vodi računa o tomu koji su troškovi bili neophodni radi vođenja parnice, tako što brižljivo cijeni sve okolnosti konkretnoga slučaja. Okružni je sud istakao da to znači da stranka, koja je izgubila u parničnome postupku, u načelu ne bi trebala snositi nikakve dodatne pravne troškove samo zbog toga što je stranka koja je uspjela u postupku izabrala odvjetnika čiji je ured bio van sjedišta suda, osim ukoliko sud, izuzetno, takve troškove smatra neophodnih (npr. da na području suda nema odvjetnika koji vrši ovu samostalnu profesionalnu djelatnost, ili su svi već angažirani u postupku na suprotnoj strani, ili su odbili pružati pravni pomoć stranci i sl.).

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelantica, u biti, smatra da su redoviti sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili pozitivnopravne propise, istječući da je „nezadovoljna odlukom u dijelu u kojemu je odlukom suda zahtjev za naknadu troškova parničnoga postupka odbijen za iznos od 126,72 KM, koji troškovi su potraživani na ime naknade punomoćnika zbog upotrebe vlastitog vozila, radi pristupa na tri ročišta u sudskom postupku“.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelantica nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelantica pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivnopravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na temelju činjenica konkretnoga predmeta, koje proistječu iz dokumenata predočenih Ustavnome sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom, dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tomu, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao slično činjenično i pravno pitanje, te da u svezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju redovitih sudova (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP- 5003/14 od 11. siječnja 2017. godine, AP-2778/17 od 13. ožujka 2018. godine, AP-592/18 od 6. lipnja 2018. godine, AP-1886/19 od 17. prosinca 2019. godine, AP-695/20 od 22. travnja 2020. godine, dostupne na web-stranici Ustavnoga suda www.ustavnisud.ba). Pri tomu, Ustavni sud ukazuje da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njezine tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojemu su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

9. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4239/20 (A. R.) | Sudska praksa | Aktio