Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4244/20 (R. E.)
Odluka donesena 22. 12. 2020.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 106, 237
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
Predmeti (1)
AP-4244/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 12. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. decembra 2020. godine, u predmetu broj AP-4244/20, rješavajući apelaciju Roberta Ereša, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Roberta Ereša podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 Rs 404718 20 Rev od 23. jula 2020. godine, rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 404718 15 Rsž od 8. januara 2020. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 404718 14 Rs od 4.
februara 2015. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Robert Ereš iz Ljubuškog (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Jerko Čilić advokat iz Ljubuškog, podnio je 28. novembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 Rs 404718 20 Rev od 23. jula 2020. godine, rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 404718 15 Rsž od 8. januara 2020. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 404718 14 Rs od 4. februara 2015. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 404718 14 Rs od 4. februara 2015. godine, tužena federacija Bosne i Hercegovine-Sudska policija FBiH je obavezana da apelantu kao tužitelju na ime novčanih potraživanja iz radnog odnosa isplati ukupan iznos od 2.866,48 KM, kao i troškove parničnog postupka. Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 404718 15 Rsž od 8. januara 2020. godine, žalba apelanta je odbijena i prvostepena presuda potvrđena.
3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 404718 20 Rev od 23. jula 2020. godine revizija apelanta je odbačena kao nedopuštena. Prema odredbi člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ broj 53/03, 73/05 i 19/06-u daljnjem tekstu: ZPP), koji se u ovom predmetu primjenjuje na osnovu odredbe člana 106. stav 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ broj 98/15), revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Rješenjem drugostepenog suda, kako je njime riješeno i pitanje obaveze naknade troškova postupka, postupak u pogledu tog sporednog novčanog potraživanja se pravomoćno završava, pa je pod uslovom iz člana 237. stav 2. ZPP-a protiv takvog rješenja dopuštena revizija uz kumulativno ispunjenje dva uslova: da je u tom sporu revizija dopuštena protiv odluke o glavnoj stvari, te da revizijom pobijani dio odluke o troškovima postupka prelazi imovinski cenzus, kao uslov dozvoljenosti revizije prema članu 237. stav 2. ZPP-a. U konkretnom slučaju nije ispunjen ni jedan od dva kumulativna uslova. Naime, revizija ne bi bila dopuštena protiv odluke o glavnoj stavri, jer se radi o sporu u kome vrijednost pobijanog dijela glavnog zahtjeva iznosi 2.866,48 KM, ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, a vrijednost pobijanog dijela u odnosu na odluku o parničnim troškovima iznosi 1.516,00 KM, pa revizija po tom zakonskom osnovu nije dopuštena.
4. Apelant u apelaciji ukazuje da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv osporenog rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 404718 15 Rsž od 8. januara 2020. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 404718 20 Rev od 23. jula 2020. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 404718 15 Rsž od 8. januara 2020. godine, doneseno povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.
7. S obzirom na to da je iz obrasca apelacije vidljivo da je apelantu 31. januara 2020. godine uručeno rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 404718 15 Rsž od 8. januara 2020. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 28. novembra 2020. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporeno rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 404718 15 Rsž od 8. januara 2020. godine.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević