Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3672/20 (PZU Apoteka "Europharm" Bihać)

Odluka donesena 22. 12. 2020.

  • Ponavljanje postupka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3672/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 12. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. decembra 2020. godine, u predmetu broj AP-3672/20, rješavajući apelaciju koju je podnijela PZU Apoteka "Europharm" Bihać, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana

58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela PZU Apoteka "Europharm" Bihać protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 Pr 080036 20 Pžp 2 od 20. augusta 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. PZU Apoteka "Europharm" Bihać (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bihaća, koju zastupa Emir Imširević advokat iz Bihaća, podnijela je 15. oktobra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 17 0 Pr 080036 20 Pžp 2 od 20. augusta 2020. godine.

2. Općinski sud u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je rješenjem broj 17 0 Pr 080036 16 Pr od 31. marta 2017.godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 17 0 Pr 080036 16 Pžp od 1. decembra 2017.godine, apelanticu oglasio odgovornom za prekršaj kažnjiv po članu 66. stav l. tačka l. Zakona o apotekarskoj djelatnosti FBiH, dok je Z.S., kao odgovorno lice pravnom licu oglasio odgovornom za prekršaj kažnjiv po članu 66. stav 2. Zakona o apotekarskoj djelatnosti FBiH, pa je apelantici izrekao novčanu kaznu u iznosu od 2.000,00 KM, dok je Z.S. izrekao novčanu kaznu u iznosu od 100,00 KM. Također, obavezao je apelanticu i Z.S. da plate troškove prekršajnog postupka u iznosu od po 30,00 KM.

3. Općinski sud donio je rješenje broj 17 0 Pr 080036 20 Pvlp od 29. juna 2020. godine kojim je odbacio zahtjev apelantice za ponavljanje prekršajnog postupka okončanog pravosnažnim rješenjem ovog suda od 31. marta 2017. godine (pravosnažno 1. decembra 2017. godine), jer činjenice i dokazi na kojima se zahtjev zasniva očigledno nisu podobni da se na osnovu njih dozvoli ponavljanje.

4. Odlučujući o apelantičinoj žalbi izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda od 29. juna 2020. godine, Kantonalni sud je donio rješenje broj 17 0 Pr 080036 20 Pžp 2 od 20. augusta 2020. godine kojim je predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da činjenice i dokazi na kojima se zasniva zahtjev za ponavljanje postupka nisu podobni da se na osnovu njih dozvoli ponavljanje pravosnažno okončanog prekršajnog postupka. Dalje je naveo da predloženi dokaz apelantice - presuda Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 026991 16 U od 24. septembra 2019. godine nije od posebnog značaja za konkretni predmet, pa je osnovom člana 89. stav 1. Zakona o prekršajima odlučio kao u dispozitivu ovog rješenja.

Apelacioni navodi

5. Apelantica smatra da su joj u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se apelantica poziva u apelaciji odnose na odluku donesenu u postupku u kojem se odlučivalo o apelantičinom zahtjevu za ponavljanje pravosnažno okončanog prekršajnog postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o „osnovanosti krivične optužbe protiv apelantice“. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava, kao i na svoju praksu da se garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ne primjenjuju na postupak povodom zahtjeva za ponavljanje postupka, jer se u tom postupku samo odlučuje o ispunjenosti zakonskih uslova da se dozvoli ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, a ne odlučuje se o „osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta“ (vidi, između ostalih, Odluke Ustavnog suda, AP 1206/10 od 15. juna 2010. godine i AP 781/11 od 20. aprila 2011. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku, a imajući u vidu da se osporenom odlukom odlučivalo o ispunjenosti zakonskih uslova da se dozvoli ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, nije odlučivalo o imovinskim pravima apelantice iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelantice o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3672/20 (PZU Apoteka "Europharm" Bihać) | Sudska praksa | Aktio