Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3938/19 (S. H.)

Odluka donesena 22. 12. 2020.

  • Izmijenjene pravne okolnosti
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3938/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 12. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. decembra 2020. godine, u predmetu broj AP-3938/19, rješavajući apelaciju Sanele Hidanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka g), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podijela Sanele Hidanović zbog neizvršenja rješenja Općinskog suda u Orašju broj 25 0 I 019072 09 I od 5. jula 2018. godine, zato što su izmijenjene pravne okolnosti.

OBRAZLOŽENJE

1. Sanela Hidanović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle, koju zastupa Advokatsko društvo "Hidanović i Partneri" d.o.o iz Orašja, podnijela je 18. oktobra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja rješenja Općinskog suda u Orašju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 25 0 I 019072 09 I od 5. jula 2018. godine.

2. Općinski sud je 5. jula 2018. godine donio rješenje broj 25 0 I 019072 09 I kojim je na temelju pravomoćne i izvršne isprave rješenja Općinskog suda broj 025-0-Pr-08-000 601 od 19. oktobra 2009. godine, a radi naplate novčane tražbine i to iznosa od 50,00 KM na ime troškova izvršnog postupka i iznosa od 40,80 KM na ime troškova postupka usvojio apelantičin prijedlog za nastavak postupka koja se vodi pod brojem 25 0 I 019072 09 I a kojom je određeno izvršenje na novčanim sredstvima izvršenika. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je apelantica 16. decembra 2009. godine Općinskom sudu podnijela prijedlog za izvršenje protiv izvršenika Posavski kanton na osnovu navedene izvršne isprave a radi naplate novčanog potraživanja i to iznosa od 240,00 KM zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počev od 26. oktobra 2009. godine pa do isplate, iznosa od 50,00 KM na ime troškova izvršnog postupka (prijedlog za izvršenje 25,00 KM i rješenje o izvršenju 25,00 KM). Navedeno je da je Općinski sud 5. aprila 2017. godine donio rješenje o izvršenju kojim je odredio izvršenje za glavni dug, zatezne kamate i sudske troškove te je isto 15. septembra 2017. godine dostavio banci na postupanje. Općinski sud je istakao da ga je Ministarstvo finansija Orašje 26. marta 2018. godine obavijestilo da su 28. decembra 2009. godine isplatili iznos od 240,00 KM što je i traženo predmetnim rješenjem te da smatraju da je isplatom u potpunosti predmetno rješenje izvršeno, o čemu je Općinski sud 3. maja 2018. godine obavijestio apelanticu te je pozvao da se očituje o daljnjem toku postupka. Nadalje je navedeno da je apelantica 21. maja 2018. godine obavijestila sud da se smatra namirenom u iznosu od 240,00 KM na ime troškova izvršnog postupka na ime zastupanja po punomoćniku te da je ostalo nepodmireno potraživanje na ime troškova postupka u iznosu od 40,80 KM na ime prijedloga za izvršenje te sada iznos od 50,00 KM uplaćenih sudskih pristojbi na prijedlog za izvršenje i rješenje, te glavno potraživanje u visini od 240,00 KM uvećano za pripadajuće kamate od 26. oktobra 2009. godine pa do isplate.

3. Odlučujući o prigovorima, Općinski sud je donio rješenje od 27. novembra 2018. godine kojim je odbio kao neosnovane prigovore apelantice i izvršenika uložene protiv rješenja od 5. jula 2018. godine. U obrazloženju rješenja je, između ostalog, ukazano da je prigovor apelantice neosnovan iz razloga što rješenje od 5. jula 2018. godine predstavlja rješenje kojim se nastavlja izvršni postupak odobren predmetnim rješenjem o izvršenju, a koje je postalo pravosnažno 23. juna 2017. godine. Ističe da je navedenim rješenjem o izvršenju apelantici na osnovu navedene izvršne isprave utvrđeno pravo novčane tražbine i to iznosa od 240, 00 KM sa zakonskim zateznim kamatama počev od 26. oktobra 2009. godine pa do isplate i iznosa od 50,00 KM na ime troškova izvršnog postupka. Kako navedenim rješenjem nisu priznati troškovi na ime zastupanja u visini od 280,80 KM a ista nije blagovremeno prigovorila na pometnuo rješenje (koje je postalo pravosnažno) neosnovano apelantica u prigovoru potražuje ove troškove.

4. Iz stanja spisa nadalje proizilazi da je izvršenik svoje obaveze prema apelantici proistekle iz navedenog rješenja od 5. jula 2018. godine u cijelosti izmirio, na način da je 23. septembra 2020. godine izvršio uplatu predmetnog potraživanja, te je predmetno rješenje provedeno. Apelacioni navodi

5. Apelantica smatra da joj je zbog neizvršenja rješenja Općinskog suda broj 25 0 I 019072 09 I od 5. jula 2018. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica je, između ostalog, navela da je 9. februara 2010. godine urgirala pred Općinskim sudom i da je tom prilikom umanjila potraživanje jer je došlo do djelomičnog namirenja vansudskim putem. Ukazuje da Općinski sud nije postupao po predmetu niti nakon nekoliko usmenih molbi slijedom čega je i urgencijom od 9. februara 2017.godine urgirala postupanje, a potom i 26. aprila 2018. godine. Ukazuje da je Općinski sud tek nakon 9 godina donio rješenje o izvršenju broj 25 0 I 019 072 09 I od 5. jula 2018. godine, zbog čega traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 3.000,00 KM.

Odgovor na apelaciju

6. Vlada Posavskog kantona je u odgovoru na apelaciju navela da je tačno da je apelantica 16. decembra 2009. godine podnijela prijedlog za izvršnje na temelju navedene izvršne isprave, međutim da su svi daljnji navodi apelantice neistiniti i tendenciozni s obzirom na okolnosti koje su vezane za konkretan predmet. Navodi da je apelantica protiv kantona podnijela prijedlog za izvršenje niti dva mjeseca od prijema navedenog rješenja što je po njemu nekorektno i neprihvatljivo s obzirom da je istoj kao advokatu poznato funkcioniranje isplata od strane kantona i opće prihvaćenih metoda rada istog. Smatra da podnošenje prijedloga u tako kratkom roku nakon prijema navedenog rješenja sve govori o apelantici kao advokatu i njezinim metodama rada. Ističe da je istoj potraživanje od 240,00 KM isplaćeno nakon dva mjeseca od prijema rješena tj. 28. decembra 2009. godine, te da je nalog za plaćanje navedenog potraživanja sačinjen tj. protokoliran 18. novembra 2009. godine, dakle prije podnošenja prijedloga za izvršenje. Ukazuje da je apelantica u apelaciji uskratila infomaciju da je ona cijelo vrijeme znala da joj je isplaćeno potraživanje koje je imala prema kantonu, te da je tek 21. maja 2018. godine (nakon skoro devet godina) predložila nastavak postupka precizirajući svoje potraživanje. Ukazuje da je navedeno rješenje postalo pravomoćno i izvršno 7. decembra 2018. godine te da po njemu u trenutku podnošenja apelacije nije bilo postupljeno, a što je učinjeno 23. septembra 2020. godine, o čemu je dostavljena relevantna dokumentacija. Slijedom navedenog smatra da nije došlo do povrede apelanticinog prava na suđenje u razumnom roku s obzirom da je sama apelantica doprinijela istom precizirajući prijedlog tek 21. maja 2018. godine.Također ističe da u konkretnom slučaju nije došlo do nematerijalne štete na strani apelantice ako se uzme u obzir da istoj kanton duguje 90,80 KM počevši od 7. decembra 2018. godine (na dan podnošenja apelacije potraživanje staro 10 mjeseci i 11 dana), a da za taj iznos traži isplatu nematerijalne štete od čak 3.000,00 KM. Iz navedenih razloga predlaže da se apelacija odbije kao neutemeljena.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka g) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka g) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

g) ako su izmijenjene pravne okolnosti;

8. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelantica podnijela apelaciju zbog neizvršenja rješenja Općinskog suda broj 25 0 I 019072 09 I od 5. jula 2018. godine.

9. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je izvršenik svoju obavezu prema apelantici a prema rješenju od 5. jula 2018. godine u cijelosti izmirio 23. septembra 2020. godine, tj. jedanaest mjeseci nakon podnošenja apelacije. Dakle, u konkretnom slučaju navedeno rješenje Općinskog suda broj 25 0 I 019072 09 I od 5. jula 2018. godine je u cijelosti izvršeno, te je u konkretnom slučaju došlo do izmijenjenih pravnih okolnosti zbog kojih je daljnje razmatranje apelacije bespredmetno.

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka g) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako su izmijenjene pravne okolnosti, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3938/19 (S. H.) | Sudska praksa | Aktio