Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4093/20 (K.Č.)

Odluka donesena 22. 12. 2020.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4093/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 12. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. decembra 2020. godine, u predmetu broj AP 4093/20, rješavajući apelaciju koju je podnio K. Č., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio K. Č.

protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 2 K 024465 20 Kž 4 od 14. septembra 2020. godine zbog toga što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. K. Č. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 13. decembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 2 K 024465 20 Kž 4 od 14. septembra 2020. godine.

2. Rješenjem Suda BiH od 11. augusta 2020. godine odbačena je kao nedopuštena žalba apelantovog branioca od 10. augusta 2020. godine.

3. Osporenim rješenjem Suda BiH od 14. septembra 2020. godine žalba apelantovog branioca izjavljena protiv rješenja Suda BiH od 11. augusta 2020. godine odbijena je kao neosnovana.

4. U obrazloženju osporene odluke Sud BiH je istakao da je protiv prvostepenog rješenja apelantov branilac izjavio žalbu zbog povrede odredaba krivičnog postupka propisanih Zakonom o krivičnom postupku (u daljnjem tekstu: ZKP), kao i zbog povrede prava na pravično suđenje sa prijedlogom da se ukine pobijano rješenje, te da se donese novo rješenje kojim će glavni pretres početi iznova. Sud BiH je istakao da povredu odredaba krivičnog postupka odbrana vidi u tome što je prvostepeno vijeće donijelo odluku da se ne odredi ponovno započinjanje glavnog pretresa iako odgađanje traje duže od 30 dana. Sud BiH je istakao da, razmatrajući žalbene navode, Apelaciono vijeće primjećuje da odbrana nastoji da ukaže da je opravdano ulaganje žalbe na procesno rješenje koje je doneseno tokom glavnog pretresa, a koje se odnosi na nastavak glavnog pretresa bez ponovnog izvođenja dokaza nakon proteka roka od 30 dana bez održanog ročišta. Sud BiH je istakao da Apelaciono vijeće navodi, kao što je to već rečeno i u rješenjima apelacionih vijeća povodom identičnih pitanja odbrane pokrenutih u prethodnim žalbama na odluke prvostepenog suda, da se u konkretnom slučaju radi o odluci prvostepenog suda koja je isključivo procesne prirode, te da je kao takva usmeno saopćena na ročištu za nastavak glavnog pretresa. Sud BiH je istakao da se predsjednik prvostepenog vijeća, suprotno žalbenim navodima odbrane, pravilno pozvao na član 318. stav 2. ZKP kada je odbacio izjavljenu žalbu odbrane s obzirom na to da se u konkretnomu slučaju nije radilo o rješenju protiv kojeg je žalba uvijek dozvoljena, već da je, nasuprot tome, u pitanju rješenje u kojem je pravo na žalbu odgođeno do donošenja prvostepene presude, kada se to pravo eventualno može ostvariti kroz formu žalbe na presudu (u zavisnosti od toga da li su stranke zadovoljne ishodom sudskog postupka). Sud BiH je istakao da, imajući u vidu da je apelantov branilac žalbu podnio protiv odluke kojom se priprema i rukovodi glavnim pretresom, a koja se smatra procesnom odlukom u smislu upravljanja postupkom, te, u konačnici, i pripremanja da se donese meritorna odluka, prema mišljenju Apelacionog vijeća, predsjednik prvostepenog vijeća je pravilno postupio kada je žalbu odbacio kao nedopuštenu. Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnoga suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnoga suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

7. U skladu sa navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu okončan.

8. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju osporenim rješenjem Suda BiH od 14. septembra 2020. godine odbijena kao neosnovana apelantova žalba protiv rješenja Suda BiH od 11. augusta 2020. godine, kojim je odbačena kao nedopuštena apelantova žalba od 10. augusta 2020. godine (žalba je izjavljena protiv procesnog rješenja koje je doneseno tokom glavnog pretresa a koje se odnosi na nastavak glavnog pretresa bez ponovnog izvođenja dokaza nakon proteka roka od 30 dana od održanog ročišta). U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na to da je u svojoj praksi već usvojio jasan stav da se na pitanje da li apelant ima, ili da li će imati pravično suđenje pred redovnim sudovima ne može odgovoriti dok je postupak u toku. U skladu sa praksom Ustavnog suda i Evropskog suda, pitanje da li je poštovano načelo pravičnog suđenja treba sagledati na osnovu postupka u cijelosti. S obzirom na složenost krivičnog postupka, eventualni procesni propusti i nedostaci koji se pojave u jednoj fazi postupka mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza istog tog postupka. Slijedeći to, nije moguće, u načelu, utvrditi da li je krivični postupak bio pravičan dok se postupak pravomoćno ne okonča (vidi, Evropski sud, Barbera, Meeseque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, Serija A, broj 146, stav 68, i Ustavni sud, Odluka broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, tačka 18, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 38/03).

9. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža, kako to proistječe iz stanja spisa, da je krivični postupak protiv apelanta još uvijek u toku. Dakle, iz navedenog proistječe da u konkretnom predmetu još nije donesena odluka koja bi predstavljala rezultat cjelokupnog krivičnog postupka protiv apelanta, te koja bi kao takva mogla biti predmet žalbenog ispitivanja pred Ustavnim sudom, pa, stoga, slijedi da je predmetna apelacija preuranjena.

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4093/20 (K.Č.) | Sudska praksa | Aktio