Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4249/20 (S. K. -G. i Ž. G.)
Odluka donesena 22. 12. 2020.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4249/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 12. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. decembra 2020. godine, u predmetu broj AP-4249/20, rješavajući apelaciju S. K.- G. i Ž. G., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S. K.-G. i Ž. G.
podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 17 0 P 000689 20 Rev od 13. avgusta 2020. godine, presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 P 000689 19 Gž 2 od 6. decembra 2019.
godine i presude Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 P 000689 16 P 2 od 22. maja 2019. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. S. K. -G. i Ž. G. iz Kičenera, Ontario, Kanada (u daljnjem tekstu: apelanti) koje zastupa Zajednički advokatski ured - advokat Kadić Mirsad i advokatica Kadić Nisveta iz Bihaća, podnijeli su 26. novembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 17 0 P 000689 20 Rev od 13. avgusta 2020. godine, presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 P 000689 19 Gž 2 od 6. decembra 2019. godine i presude Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 P 000689 16 P 2 od 22. maja 2019. godine.
2. Stavom I izreke presude Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 P 000689 16 P 2 od 22. maja 2019. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanata kojim bi se utvrdilo da su kao pravni sljednici umrlog oca Dragomira Grujića iz Bihaća, temeljem ugovora o otkupu stana zaključenog sa bivšom državom SFRJ, uz uplatu kupoprodajne cijene ondašnjih 411.840,00 JU dinara stekli svaki sa dijelom ½ pravo vlasništva na predmetnom stanu u Bihaću. Stavom II izreke odbijen je i tužbeni zahtjev apelanata kojim bi se naložilo tuženoj Federaciji BiH da im isplati na jednake dijelove od ½ svakom na ime naknade za predmetni stan iznos od 50.503,04 KM, sa zakonskom zateznom kamatom, te da im nakandi troškove parničnog postupka. Stavom III izreke obavezani su apelanti da tuženoj nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 6.222,75 KM, u roku od 30 dana od dana donošenja presude. Presudom Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 P 000689 19 Gž 2 od 6. decembra 2019. godine, žalba apelanata je odbijena kao neosnovana, a prvostepena presuda u dijelu gdje je odbijen tužbeni zahtjev apelanata (stav I i II izreke) i odluci o troškovima parničnog postupka (stav III,V i VII) potvrđena.
3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 17 0 P 000689 20 Rev od 13. avgusta 2020. godine, revizija apelanata je odbačena kao nedopuštena, jer nije ispunjen imovinski cenzus koji se odnosi na novčanu vrijednost spora koja po zakonu mora biti ispunjena da bi revizija bila dozvoljena. Odredbom člana 49. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku izmijenjen je član 237. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH broj 53/03, 73/05 i 19/06- u daljnjem tekstu: ZPP) tako što je u stavu dva propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 30.000,00 KM. Pri eventualnoj kumulaciji tužbenih zahtjeva, o čemu je riječ u ovoj pravnoj stvari, za dozvoljenost revizije je mjerodavna vrijednost predmeta spora svakog pojedinog zahtjeva budući da se vrijednosti predmeta spora tih zahtjeva ne zbrajaju. Kako su apelanti vrijednost spora za primarni zahtjev, koji je nenovčani, označili u iznosu od 10.100,00 KM, a u odnosu na eventualni zahtjev koji se odnosi na novčano potraživanje na isplatu iznosa od 50.503,04 KM i to svakom apelantu po ½ ovog iznosa (po 25.251,52 KM) proizilazi da ovi iznosi ne prelaze graničnu vrijednost od 30.000,00 KM za dopuštenost revizije, zbog čega imovinski cenzus, kao kriterij uslova dozvoljenosti revizije iz člana 237. stav (2) ZPP-a nije ostavren, pa revizija sa stanovišta navedene zakonske odredbe nije dopuštena.
4. Apelanti u apelaciji ukazuju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na dom iz člana II/3. f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, kao i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana
14. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da su apelanti protiv osporene presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 P 000689 19 Gž 2 od 6. decembra 2019. godine, izjavili reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 17 0 P 000689 20 Rev od 13. avgusta 2020. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelanti su propustili podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 P 000689 19 Gž 2 od 6. decembra 2019. godine, doneseno povodom žalbe apelanata protiv prvostepene presude.
7. S obzirom na to da je iz obrasca apelacije vidljivo da je apelantima 9. januara 2020. godine uručena presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 P 000689 19 Gž 2 od 6. decembra 2019. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 26. novembra 2020. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 P 000689 19 Gž 2 od 6. decembra 2019. godine.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević