Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4260/20 (M.B.)
Odluka donesena 22. 12. 2020.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4260/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 12. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. prosinca 2020. godine, u predmetu broj AP-4260/20, rješavajući apelaciju koju je podnio M. B., na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka l), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio M. B.
protiv Presude Općinskoga suda u Sarajevu broj 65 0 P 803199 19 P od 24. rujna 2020. godine, zbog toga što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. M. B. (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojega zastupa Mladen Šain, odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 25. studenoga 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Općinskoga suda u Sarajevu (u daljnjemu tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 803199 19 P od 24. rujna 2020. godine.
2. Presudom Općinskoga suda od 24. rujna 2020. godine tužbeni zahtjevi, kao i alternativni tužbeni zahtjevi odbijeni su u cijelosti kao neutemeljeni, a kojim je tužbenim i alternativnim tužbenim zahtjevima apelant tražio: „I Utvrđuje se da postoji diskriminacija od strane drugotuženice (Liječnička komora Kantona Sarajevo) nad apelantom, koju je drugotuženica izvršila donoseći rješenje od 5. travnja 2019. godine, a kojim se apelantu iz razloga što je umirovljeni zdravstveni radnik koji je navršio 75 godina života uskraćuje produženje/obnova odobrenja za samostalan rad-licence, čime je drugotuženica apelanta bez objektivnoga i razumnoga opravdanja podvrgla nejednakome postupanju i dovela ga u nepovoljniji položaj u odnosu na druge liječnike u njenoj nadležnosti (osobe u istim ili sličnim situacijama), a koji nisu korisnici starosne mirovine ili koji nisu navršili 75 godina života, tj. stavila apelanta u nepovoljniji položaj, u odnosu na druge osobe u istim ili sličnim situacijama, na temelju starosne dobi kao i na temelju statusa korisnika starosne mirovine. II Utvrđuje se da je odredba čl. 21. st. 3) Pravilnika o utvrđivanju kriterija za licenciranje članova Liječničke komore FBiH i članova kantonalnim liječničkih komora (u daljnjemu tekstu: Pravilnik) od 21. travnja 2018. godine diskriminatorna, jer bez objektivnoga i razumnoga opravdanja postavlja dobnu granicu za umirovljene zdravstvene djelatnike kao kriterij za produženje/obnovu odobrenja za samostalni rad – licence, čime pravi razlikovanje među liječnicima u nadležnosti Liječničke komore FBiH i kantonalnih liječničkih komora (osobe u istim ili sličnim situacijama) na one koji nisu korisnici starosne mirovine ili koji nisu navršili 75 godina života u odnosu na one koji to jesu, tj. stavlja skupinu liječnika u kojoj se nalazi i apelant povodom produženja/obnove licence u nepovoljniji položaj u odnosu na druge osobe u istim ili sličnim situacijama na temelju starosne dobio kao i na temelju statusa korisnika starosne mirovine, bez objektivnoga i razumnoga opravdanja. III Utvrđuje se da je odredba čl. 21. st. 3. Pravilnika od 21. travnja 2018. godine ništavna. U slučaju da ne usvoji zahtjev pod III, apelant predlaže da sud usvoji sljedeći zahtjev pod IIIa) Nalaže se prvotuženici (Liječnička komora FBiH) da van snage stavi odredbi čl. 21. st. 3. Pravilnika od 21. travnja 2018. godine, bez odlaganja. IV Utvrđuje se da je ništavno rješenje drugotuženice od 5. travnja 2019. godine i nalaže se drugotuženici da ponovno razmotri zahtjev apelanta po kojemu je doneseno rješenje od 5. travnja 2019. godine, provede postupak, te donese odluku po navedenom zahtjevu sukladno zakonu, bez odlaganja. U slučaju da sud ne usvoji zahtjev pod IV, apelant predlaže da sud usvoji zahtjev pod IVa) Nalaže se drugotuženici da stavi van snage rješenje od 5. travnja 2019. godine i da ponovno razmotri zahtjev apelanta po kojemu je doneseno predmetno rješenje, provede postupak, te donese odluku po navedenome zahtjevu sukladno zakonu, bez odlaganja“. Nadalje, naloženo je apelantu da tuženicama naknadi troškove postupka u određenome iznosu, bliže označeno u izreci prvostupanjske odluke.
3. Apelant je u predmetnoj apelaciji naveo da je 26. listopada 2020. godine podnio priziv Kantonalnome sudu u Sarajevu (u daljnjemu tekstu: Kantonalni sud).
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/ 3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), te smatra da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije, te smatra da je došlo do kršenja članka 1. Protokola broj 12 uz Europsku konvenciju. Osim toga, apelant se pozvao i na povredu nekih drugih prava (čl. 6. u svezi sa čl. 2. st. 2. Međunarodnoga pakta o ekonomskim, socijalnim i drugim pravima).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka l) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (1) i stavak (3) točka l) Pravila Ustavnoga suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitome pravnome lijeku koji je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
6. Sukladno navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenome predmetu okončan.
7. Ustavni sud zapaža da je protiv presude Općinskoga suda od 24. rujna 2020. godine apelant izjavio priziv Kantonalnome sudu. Dakle, u konkretnomu slučaju, prema stanju u spisu, postupak o predmetu apelacije je u tijeku pred Kantonalnim sudom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.
8. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević