Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4110/20 (M. J.)

Odluka donesena 22. 12. 2020.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4110/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 12. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. decembra 2020. godine, u predmetu broj AP-4110/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Mile Jovandić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Mile Jovandić protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 57 0 Ps 095315 20 Rev 2 od 6. oktobra 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Mile Jovandić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mrkonjić Grada, kojeg zastupa Luka Vulin advokat iz Mrkonjić Grada, podnio je 13. novembra 2020. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 57 0 Ps 095315 20 Rev 2 od 6. oktobra 2020. godine.

2. Viši privredni sud u Banjaluci Srpske (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) donio je rješenje broj 57 0 Ps 095315 16 Pvl od 26. juna 2017. godine, koje je potvrđeno rješenjem Višeg privrednog suda od 28. septembra 2017. godine, kojim je odbijen prijedlog apelanta i Intertank” a.d. Mrkonjić Grad kao tuženih za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog presudom zbog propuštanja Okružnog privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 095315 11 Ps od 21. juna 2012. godine.

3. U obrazloženju rješenja od 28. septembra 2017. godine Viši privredni sud je naveo da je apelant podnio prijedlog za ponavljanje postupka iz razloga propisanih u članu 255. stav 1. tačka 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), pa u skladu sa članom 256. stav 1. istog zakona ponavljanje postupka nije dozvoljeno ako je ovaj razlog istican u ranijem postupku. Apelant je u žalbi isticao da prvostepeni sud nije postupao u svemu prema zakonskim odredbama o dostavljanju tužbe sa prilozima apelantu na odgovor, te da mu je na taj način uskra ćena mogućnost da raspravlja pred sudom. Iste razloge je apelant isticao u postupku pred prvostepenim sudom u prijedlogu za povra ćaj u pređašnje stanje i prvostepeni sud je rješenjem od 20. februara 2014.

godine odbio prijedlog apelanta za povra ćaj u pređašnje stanje, a zatim je iste razloge isticao i u postupku po žalbi na rješenje od 20. februara 2014. godine, gdje je utvrđeno da nisu postojale povrede odredaba o dostavljanju tužbe apelantu na odgovor i da nije utvrđeno nezakonito postupanje suda kojim bi se uskratila apelantu mogu ćnost da raspravljaju pred sudom. Stoga, Viši privredni sud je odlučio kao u dispozitivu (član 235. stav 2. i člana 262. stav 1. ZPP).

4. Odlučujući o reviziji apelanta i Intertank” a.d. Mrkonjić Grad izjavljenoj protiv rješenja Višeg privrednog suda od 28. septembra 2017. godine, Vrhovni sud je donio rješenje od 6. oktobra 2020. godine kojim je predmetnu reviziju odbacio. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud je naveo da shodno članu 254. ZPP-a revizija nije dozvoljena protiv rješenja kojim postupak nije pravosnažno okončan. U konkretnom slučaju drugostepeno rješenje kojim je odlučeno o prijedlogu za ponavljanje postupka nema karakter odluke kojim je postupak pravosnažno okončan. Naime, postupak je pravosnažno završen odlukom koja je donesena u postupku čije se ponavljanje traži. Apelacioni navodi

5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na odluku donesenu u postupku u kojem se odlučivalo o prijedlogu apelanta za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnim slučajevima, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o „građanskim pravima i obavezama“ apelanta. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za obnovu pravosnažno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1. Evropske konvencije.

8. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnog slučaja, u predmetnom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupaka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4110/20 (M. J.) | Sudska praksa | Aktio