Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4152/20 (Z. Š. i A. Š.)

Odluka donesena 12. 01. 2021.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4152/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 01. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. januara 2021. godine, u predmetu broj AP-4152/20, rješavajući apelaciju koju su podnijeli Zemka Šahbaz i Asmir Šahbaz, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Zemka Šahbaz i Asmir Šahbaz protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 16 0 U 000083 19 Uvp od 10. septembra 2020.

godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Zemka Šahbaz i Asmir Šahbaz (u daljnjem tekstu: prvoapelantica i drugoapelant ili apelanti) iz Kozarca, koje zastupa Mirsad Bajramović advokat iz Prijedora, podnijeli su 16. novembra 2020. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 16 0 U 000083 19 Uvp od 10. septembra 2020. godine.

2. Odjeljenje za boračko invalidsku zaštitu Grada Prijedor (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ), rješavajući po zahtjevu prvoapelantice i S.Š., donijelo je rješenje od 28. marta 2014. godine kojim je odbijen kao neosnovan zahtjev prvoapelantice kojim je tražila priznavanje prava na porodičnu civilnu invalidninu po osnovu stradanja sina kao civilne žrtve rata, dok je postupak u dijelu koji se odnosi na zahtjev S.Š. obustavljen zbog smrti istog.

3. Prvostepeni organ donio je zaključak od 27. marta 2017. godine kojim je odbacio kao neblagovremen prijedlog prvoapelantice od 8. jula 2015. godine za ponavljanje postupka okončanog rješenjem prvostepenog organa od 28. marta 2014. godine.

4. Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tuženi) donijelo je rješenje od 21. juna 2017. godine kojim je odbijena žalba prvoapelantice izjavljena protiv zaključka od 27. marta 2017. godine.

5. U upravnom sporu apelanata, kao tužilaca, protiv rješenja tuženog od 21. juna 2017. godine, Okružni sud u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Okružni sud) je donio presudu broj 16 0 U 000083 17 U od 16. oktobra 2018. godine kojom je odbio predmetnu tužbu kao neosnovanu. U obrazloženju presude Okružni sud je naveo da prvoapelantica uz predmetni prijedlog za ponavljanje postupka nije priložila ništa od dokaza koji bi uticali na drugačije rješavanje upravne stvari (234. stav 1. Zakona o opštem upravnom postupku), iako ju je prvostepeni organ pozivao da iste priloži. Imajući u vidu da je rješenje od 28. marta 2014. godine dostavljeno punomoćniku prvoapelantice 9. aprila 2015. godine, a prijedlog za ponavljanje postupka je podnesen 8. jula 2015. godine, očigledno da je prijedlog za ponavljanje postupka podnesen istekom subjektivnog roka (član 241. stav 1. citiranog zakona).

6. Odlučujući zahtjevu apelanata za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda od 16. oktobra 2018. godine, Vrhovni sud je donio presudu od 10. septembra 2020. godine kojom je odbio predmetni zahtjev.

7. U obrazloženju osporene presude Vrhovni sud je naveo da je predmetnom postupku prethodio postupak pokrenut po zahtjevu prvoapelantice i S.Š. (koji je tokom postupka preminuo, pa na njegovo mjesto stupio drugoapelant) za priznavanje prava na porodičnu civilnu invalidninu po osnovu stradalog sina kao civilne žrtve rata. Predmetni postupak je pokrenut po prijedlogu za ponavljanje postupka u predmetu utvrđivanja prava na porodičnu civilnu invalidninu, s prijedlogom da se kao svjedoci saslušaju drugoapelant, M.N. i Dž.N., a koji je zasnovan na članu 234. stav 1. tačka 1) citiranog zakona. Članom 237. stav 1. tačka 1) citiranog zakona propisano je da stranka može tražiti ponavljanje postupka u roku od mjesec dana, a u slučaju iz člana 234. stav 1. tačka 1) istog zakona isti se računa od dana kada je stranka mogla iznijeti nove činjenice, odnosno upotrijebiti nove dokaze. S obzirom da je konačno rješenje od 28. marta 2014. godine dostavljeno punomoćniku prvoapelantice 9. aprila 2015. godine (greškom u pisanju navedeno: „2014. godine“), a prijedlog za ponavljanje postupka podnesen 8. jula 2015. godine, prijedlog je podnesen po isteku roka iz člana 237. stav 1. tačka 1) citiranog zakona u kojem je prvoapelantica mogla iznijeti nove činjenice odnosno upotrijebiti nove dokaze, pa je saglasno članu 241. stav 2. citiranog zakona prvostepeni organ mogao navedeni prijedlog odbaciti kao neblagovremen.

Apelacioni navodi

8. U predmetnoj apelaciji apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti navode da su „stekli mogućnost da nadležnom upravnom organu, koji je pravosnažno okončao postupak, predlože svjedoke u cilju potvrđivanja činjenica relevantnih za odlučivanje o predmetnom pravu na porodičnu civilnu invalidninu“.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na odluku donesenu u postupku u kojem se odlučivalo o prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o „građanskim pravima i obavezama“ apelanata. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za obnovu pravosnažno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP- 1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1. Evropske konvencije.

11. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnog slučaja, u predmetnom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupaka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanata iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4152/20 (Z. Š. i A. Š.) | Sudska praksa | Aktio