Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4525/19 (A.A.)

Odluka donesena 22. 12. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Izmakla dobit(dobitak)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Prava iz radnog odnosa
  • Naknada štete
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4525/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

22. 12. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. decembra 2020. godine, u predmetu broj AP-4525/19, rješavajući apelaciju A. A., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio A. A. u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 275384 17 Rsž od 29. maja 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. A. A. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Srebrenika, podnio je 23. novembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji se pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) vodio pod brojem 32 0 Rs 275384 17 Rsž.

2. Apelant je 17. juna 2016. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv tuženog (Tuzlanski kanton, Ministarstvo unutrašnjih poslova Tuzlanskog kantona) radi naknade štete zbog izgubljene dobiti iz radnog odnosa.

3. Općinski sud je apelantovu tužbu dostavio tuženom na odgovor 23. juna 2016. godine, a pripremno ročište je zakazano za 15. novembra 2016. godine, po prijedlogu punomoćnika apelanta za odgodu ranije zakazanog pripremnog ročišta (8. septembra 2016. godine).

4. Općinski sud je nakon održane i zaključene glavne rasprave 26. decembra 2016. godine, donio Presudu broj 32 0 Rs 275384 16 Rs od 25. januara 2017. godine, kojom je tužbeni zahtjev apelanta da se tuženi obaveže da apelantu na ime naknade štete zbog izgubljene dobiti, manje isplaćene plaće za navedene periode isplati novčane iznose sa zakonskim zateznim kamatama, kao i da apelantu naknadi troškove parničnog postupka odbio kao neosnovan.

5. Apelant je 31. januara 2017. godine izjavio žalbu protiv Presude Općinskog suda od 25. januara 2017. godine. Predmet je 10. aprila 2017. godine dostavljen Kantonalnom sudu na odlučivanje po žalbi.

6. Presudom Kantonalnog suda broj 32 0 Rs 275384 17 Rsž od 29. maja 2020. godine žalba apelanta je djelomično uvažena i prvostepena presuda je preinačena tako da je obavezan tuženi da apelantu na ime manje isplaćene plaće isplati novčane iznose za navedene periode sa zakonskim zateznim kamatama, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u novčanom iznosu, dok je u preostalom odbijajućem dijelu odluke o troškovima prvostepena presuda potvrđena. Obavezan je tuženi da isplati apelantu novčani iznos na ime troškova žalbenog postupka.

Apelacioni navodi

7. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka po žalbi pred Kantonalnim sudom povrijeđeno pravo na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je istakao da smatra da je on kao tužitelj oštećen zbog nerješavanja njegovog predmeta u razumnom roku, zbog čega traži naknadu nematerijalne štete.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

9. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Apelant se Ustavnom sudu obratio zbog činjenice da u vrijeme podnošenja apelacije Kantonalni sud još uvijek nije donio odluku po žalbi apelanta, smatrajući da je time povrijeđeno njegovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku.

11. Ustavni sud ističe da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

12. U skladu sa stanjem u spisu, Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju apelant tužbu podnio 17. juna 2016. godine, a da je Kantonalni sud odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku donio 29. maja 2020. godine. Dakle, predmetni postupak pred redovnim sudovima (dvije instance) trajao oko tri godine i 11 jedanaest mjeseci. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud donio presudu u roku od sedam mjeseci, dakle u relativno kratkom roku, dok je Kantonalni sud o apelantovoj žalbi odlučio nakon tri godine i jedan mjesec, računajući od dostavljanja predmeta na odlučivanje. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da se razumnost trajanja postupka mora cijeniti u odnosu na postupak kao cjelinu, te da eventualni periodi pasivnosti u radu suda u jednoj fazi postupka, a koju apelant u konkretnom slučaju navodi, ne predstavljaju, per se, povredu prava na pravično suđenje u segmentu donošenja odluke u razumnom roku. Stoga, sagledavajući postupak u cjelini, te imajući u vidu da su u okviru analiziranog perioda redovni sudovi donijeli dvije meritorne odluke, te da je postupak pravosnažno okončan, Ustavni sud zaključuje da u okolnostima konkretnog predmeta, nema elemenata koji ukazuju da je u predmetnom postupku povrijeđeno apelantovo pravo na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava na donošenje odluke u razumnom roku, kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, očigledno (prima facie) neosnovani (vid Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2827/19 od 10. novembra 2020. godine, tač. 45., 46. i 47., odluka dostupna na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba).

13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4525/19 (A.A.) | Sudska praksa | Aktio