Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3607/19 (J. D., B. D. i S. D.)

Odluka donesena 22. 12. 2020.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Izvršenje
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3607/19

Apelacija

Odluka o meritumu

22. 12. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. decembra 2020. godine, u predmetu broj AP 3607/19, rješavajući apelaciju Jovanke Duvnjak, Branke Duvnjak i Siniše Duvnjaka, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija koju su podijeli Jovanka Duvnjak, Branka Duvnjak i Siniša Duvnjak zbog nesprovođenja Rješenja o izvršenju Opštinskog suda u Livnu - Odjeljenje suda u Tomislavgradu broj 68 2 P 007810 16 I od 26.

februara 2016. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Jovanka Duvnjak, Branka Duvnjak i Siniša Duvnjak (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Zajednička advokatska kancelarija Deretić i Zec iz Prijedora, podnijeli su 14. septembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Opštinskog suda u Livnu - Odjeljenje suda u Tomislavgradu (u daljnjem tesktu: Opštinski sud) broj 68 2 P 007810 16 I od 26. februara 2016. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Opštinskog suda je zatraženo 19. maja 2020. godine, a od Opštine Kupres 20. oktobra 2020. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Zatražene odgovore Opštinski sud je dostavio 4. juna 2020. godine, a Opština Kupres-opštinski načelnik 2. novembra 2020. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelanti su u svojstvu tražilaca izvršenja 16. februara 2016. godine podnijeli Opštinskom sudu prijedlog za izvršenje protiv izvršenika Opštine Kupres na osnovu izvršne isprave Presude Opštinskog suda u Livnu - Odjeljenje suda u Tomislavgradu broj 68 2 O 007810 14 P 2 od 16. aprila 2015. godine, koja je postala pravosnažna 12. januara 2016. godine donošenjem Presude Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 10 0 P 001428 15 Gž 2. Izvršnom ispravom naloženo je izvršeniku da apelantima na ime naknade štete za uništeni individualni stambeni objekat isplati ukupan iznos od 54.274,46 KM sa pripadajućim zakonskim zateznim kamata počev od 21. septembra 2000. godine pa do isplate, kao i da apelantima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 14.200,00 KM. U prijedlogu za izvršenje apelanti su predložili da se izvršenje radi naplate glavnog duga i sporednih potraživanja (zakonske zatezne kamate i troškova parničnog postupka) sprovede na novčanim sredstvima izvršenika – žiro-računima otvorenim kod Intesa Sanpaolo Banke d.d. BiH, te njihovim prenosom na tekući račun apelantkinje Jovanke Duvnjak, otvoren kod Nove Banke a.d. Banja Luka - Filijala Prijedor. Opštinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj 68 2 P 007810 16 I od 26. februara 2016. godine, te je istog dana rješenje o izvršenju i prijedlog za izvršenje apelanata proslijedio u Intesa Sanpaolo Banku d.d. BiH, kao izvršenikovom dužniku, radi sprovođenja zapljene novčanih sredstava određenih predmetnim rješenjem o izvršenju.

6. Na predmetno rješenje o izvršenju izvršenik je 8. marta 2016. godine uložio prigovor. Opštinski sud je 21. decembra 2016. godine donio Rješenje broj 68 2 P 007810 16 I 2 kojim je odbio kao neosnovan prigovor izvršenika uložen protiv predmetnog rješenja o izvršenju i rješenje o izvršenju u cijelosti održao na snazi. Kako je rješenje o izvršenju postalo izvršno donošenjem odluke suda o prigovoru, Opštinski sud je s klauzulom izvršnosti dostavio navedeno rješenje izvršenikovom dužniku Intesa Sanpaolo Banci d.d. BiH na daljnje sprovođenje. Podneskom od 30. decembra 2016. godine banka je obavijestila sud da na računu izvršenika nema sredstava namijenjenih za izvršenje sudskih presuda, te da je predmetno rješenje zadržala u posebnoj evidenciji do priliva novčanih sredstava na račun izvršenika za ove namjene. Banka je ujedno dostavila Opštinskom sudu obavještenje izvršenika Opštine Kupres od 17. februara 2016. godine iz kojeg proizilazi da u budžetu za 2016. godinu nema planiranih sredstava za izvršenje sudskih presuda, te da će Opština Kupres, u slučaju da se u toku 2016. godine u budžetu obezbijede sredstva za izvršenje sudskih presuda, sredstva doznačiti na namjenski račun za izvršenje rješenja po sudskim presudama koji se vodi kod ove banke.

7. Na rješenje kojim je prigovor izvršenika odbijen izvršenik je izjavio žalbu. Odlučujući o žalbi izvršenika, Kantonalni sud je donio rješenje od 17. novembra 2017. godine kojim je ukinuo Rješenje Opštinskog suda broj 68 2 P 007810 16 I 2 od 21. decembra 2016. godine i predmet vratio na ponovni postupak i odluku.

8. Opštinski sud je 11. septembra 2018. godine donio rješenje kojim je prigovor izvršenika uložen protiv rješenja o izvršenju djelimično usvojio, ukinuo rješenje o izvršenju u dijelu obračuna zakonske kamate vještaka ekonomske struke i u tom dijelu obustavio izvršenje i ukinuo sprovedene radnje. Opštinski sud je odredio da će kamatu obračunati banka na teret izvršenika, u skladu sa članom 39 stav 2 Zakona o izvršnom postupku, dok je u ostalom dijelu prigovor izvršenika uložen protiv predmetnog rješenja o izvršenju odbijen kao neosnovan i rješenje o izvršenju u tom dijelu je ostalo na snazi. Dopisom od 11. septembra 2018. godine Opštinski sud je obavijestio Intesa Sanpaolo Banku d.d. BiH da je rješenje o izvršenju od 26. februara 2016. godine postalo djelimično izvršno 11. septembra 2018. godine donošenjem Rješenja broj 68 2 P 007810 17 I 3, te da ga je dostavio banci na sprovođenje uz instrukcije kako treba postupati pri sprovođenju izvršenja, odnosno prenosa zaplijenjenih novčanih sredstava izvršenika na račun apelanata.

9. Izvršenik je 20. septembra 2018. godine izjavio žalbu na Rješenje broj 68 2 P 007810 17 1 3 od 11. septembra 2018. godine. Opštinski sud je 23. oktobra 2018. godine spis dostavio drugostepenom sudu na nadležno postupanje.

10. Podneskom od 9. maja 2019. godine Intesa Sanpaolo Banka d.d. BiH je obavijestila Opštinski sud da je, u skladu sa članom 138 stav 4 Zakona o izvršnom postupku Federacije BiH, kojim je propisano da će se izvršenje na teret sredstava budžeta grada i opštine sprovesti u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Odlukom o izvršenju budžeta, zaprimila obavještenje Opštine Kupres iz kojeg proizilazi da je Opštinsko vijeće Opštine Kupres usvojilo budžet Opštine Kupres za 2019. godinu, kojim je na ime izvršenja rješenja po sudskim presudama predviđen iznos od 10.000,00 KM, te da je predviđeni iznos od 10.000,00 KM iskorišćen za djelimičnu realizaciju rješenja o izvršenju na teret računa izvršenika, kao i da je navedeno rješenje o izvršenju zavedeno kao sedmo u redoslijedu prioriteta prinudne naplate do novog obavještenja Opštine Kupres o iznosu planiranih sredstava za izvršenje rješenja po sudskim presudama.

11. Prema stanju spisa predmeta, rješenje o izvršenju nije sprovedeno.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelanti smatraju da im je, zbog nesprovođenja rješenja o izvršenju, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti su, između ostalog, istakli da je Opština Kupres nepreduzimanjem neophodnih mjera tokom dužeg vremenskog perioda radi izvršenja pravosnažnih presuda na teret budžeta lišila apelante ustavnog prava na pravično suđenje i imovinu, jer ih je onemogućila da dobiju novac na koji imaju pravo prema pravosnažnoj sudskoj presudi. Predlažu da se utvrdi povreda navedenih prava, te da Ustavni sud naloži predsjedniku Opštinskog suda da, u skladu sa ovom odlukom, preduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog postupka, kao i da se naloži Vladi FBiH da apelantima isplati iznos od 2.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede navedenih ustavnih prava.

b) Odgovori na apelaciju

13. Opštinski sud je u odgovoru na apelaciju detaljno naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ukazujući da je sud u postupku sprovođenja izvršnog postupka postupao u skladu sa zakonskim odredbama. Ističe da je po donošenju rješenja o izvršenju ono odmah, 26. februara 2016. godine, dostavljeno banci radi sprovođenja zapljene novčanih sredstava izvršenika, a da je potom banci dostavio i rješenje od 21. decembra 2016. godine kojim je prigovor izvršenika odbijen kao neosnovan, kao i rješenje od 11. septembra 2018. godine kojim je djelimično usvojen prigovor izvršenika u smislu da obračun zakonskih zateznih kamata na dug treba obračunati banka. Ukazuje da su donesene odluke suda koje su postale izvršne proslijeđene izvršenikovom dužniku na dalje sprovođenje, odnosno da se obavi prenos zaplijenjenih novčanih sredstava sa računa izvršenika na račun apelanata kada se za to budu stekli uslovi. Navodi da su dokazi o tome podnesci Intesa Sanpaolo Banke d.d. BiH iz 2016. i 2019. godine u kojima obavještava sud o postupanju po rješenju o izvršenju. Zaključuje da je potrebna rješenja donio i dostavio banci na sprovođenje, tačnije da je sproveo izvršnu radnju u ovom izvršnom postupku, ali da nije na dispoziciji suda kada će potraživanje biti naplaćeno, niti na to može uticati, jer se izvršenje sprovodi na budžetu Opštine. Na osnovu svega smatra da se u ovom izvršnom postupku u potpunosti postupa u skladu sa Zakonom i da su se sve pravne radnje koje su se preduzimale vršile u razumnim rokovima, a da će se aktivan i kontinuiran rad u predmetu i ubuduće nastaviti.

14. Opština Kupres-opštinski načenik u odgovoru na apelaciju naveo je da, i pored teške finansijske situacije, izvršava zakonsku obavezu da planira i da izdvaja sredstva u budžetu (0,03% od sopstvenih prihoda) za takozvanu prinudnu naplatu pravosnažnih sudskih rješenja. Ukazuje da za navedene apelante može reći da se, umjesto sedmog mjesta po redoslijedu prioriteta prinudne naplate u momentu podnošenja zahtjeva, danas nalaze na četvrtom mjestu prioriteta, jer su prethodne obaveze, i pored teške finansijske situacije, uspjeli da izmire. Ističe da je istina, kako navode apelanti, da je Opština Kupres u 2017, 2018, 2019. i 2020. godini izdvajala iz budžeta po 10.000,00 KM, što je i više od zakonske obaveze, i da su, pored navedenih iznosa, sa vjerovnicima sklapali vansudske nagodbe o otplati duga uz njihov pristanak za umanjenje sredstava za kamate, što su, kako navode, voljni ponuditi i apelantima kako bi se na obostrano zadovoljstvo izvršila navedena presuda.

V.Relevantni propisi

1. Zakon o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 29/11 - OUSBiH, 74/11 - OUSFBiH, 35/12, 35/12 - rješenje USBiH, 46/16, 36/17 - OUSBiH, 55/18 - rješenje USBiH i 25/20 - OUS BiH) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

Član 5.

U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

Član 138. st. 3. i 6.

(3) Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provešće se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta.

(6) Svi nivoi vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (Federacija, kanton, grad i opština) koji imaju izvršne sudske presude dužni su u svojim budžetima predvidjeti sredstva za isplatu sudskih izvršnih rješenja na teret tih budžeta u iznosu najmanje 0,3% ukupno planiranih prihoda u budžetu.

Član 167. st. 1, 2. i 3.

(1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostave rješenja o izvršenju ako zakonom nije drukčije određeno.

(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju po danu i vremenu dostavljanja i izdaje tražiocu izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu.

(3) Banka ne može provesti nalog izvršenika prije isplate potraživanja utvrđene rješenjem o izvršenju, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

VI.Dopustivost

2. Ustavni sud naglašava da je gotovo identična pravna pitanja – neizvršenje rješenja o izvršenju na teret sredstava budžeta kantonā – razmatrao u više svojih odluka, uključujući i Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 4368/11 od 25. juna 2013. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 4368/11 u pogledu dopustivosti apelacije u cijelosti se odnose i na konkretne apelacije, pa se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti, u cijelosti poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda. VII.Meritum

3. Apelanti smatraju da im je, zbog neizvršenja predmetnih rješenja o izvršenju na teret budžeta Opštine Kupres, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.[...] Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.[...] Pravo na imovinu Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

k) Pravo na imovinu.

Član 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u relevantnom dijelu glasi: Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na mirno uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uslovima predviđenim zakonom i opštim principima međunarodnog prava.

[...]

4. Ustavni sud napominje da su, prema članu I/2 Ustava Bosne i Hercegovine, te prema članu 1 Evropske konvencije, svi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini dužni da obezbijede poštivanje individualnih ljudskih prava u koja se ubraja i pravo na pravično suđenje u razumnom roku, čije se garancije odnose i na fazu izvršenja pravosnažne sudske odluke prema članu 6 stav 1 Evropske konvencije, uključujući i pravo na imovinu iz člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, s obzirom na to da su pravosnažnom sudskom odlukom dosuđena novčana potraživanja. Takva obaveza se ne može umanjiti činjenicom da u konkretnom slučaju izvršenje ide na teret budžetskih sredstava Opštine Kupres, te da na odgovarajućoj poziciji budžeta nema raspoloživih sredstava na kojima bi se izvršenje moglo sprovesti.

5. Ustavni sud konstatuje da navedena apelacija pokreće pitanje propusta javne vlasti da ispuni svoju pozitivnu obavezu zaštite individualnih ljudskih prava i da omogući izvršenje sudske odluke na teret budžeta u razumnom roku u skladu sa standardima prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je u nizu istovrsnih odluka donesenih na sjednici Velikog vijeća od 12. marta 2019. godine (vidi, ilustracije radi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1117/17 od 12. marta 2019. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba ) koje se odnose na neizvršenje sudskih odluka na teret budžeta raznih nivoa vlasti u FBIH ukazao da je, i nakon ranije donesenih odluka Ustavnog suda i Evropskog suda o istom pitanju i mjera koje je preduzela javna vlast, Ustavni sud i dalje suočen s izuzetno velikim brojem apelacija koje se odnose na nove konkretne istovrsne slučajeve. Ustavni sud je, s tim u vezi, zaključio da „to jasno ukazuje da preduzete mjere još uvijek nisu dale pune efektivne rezultate, budući da apelaciona nadležnost Ustavnog suda predstavlja supsidijarnu zaštitu ljudskih prava u slučajevima kada se efektivno iscrpe sve druge mogućnosti predviđene odgovarajućim propisima“. Ustavni sud je u navedenim odlukama istakao da je svako lice unutar određene grupe u principu ovlašćeno da podnese pojedinačnu apelaciju. To, međutim, dovodi do gomilanja pojedinačnih apelacija u istovrsnim predmetima koji uzrokuju gušenje rada Ustavnog suda. Pored toga, Ustavni sud mora ispitati svaki konkretan slučaj s obzirom na opšte mjere koje država treba preduzeti u interesu drugih potencijalno pogođenih lica, a ne samo podnosilaca apelacija.

7. Ustavni sud je otišao i dalje od konstatacije da postoji strukturalni problem, ne ograničavajući se samo na utvrđivanje povrede ustavnih prava apelanata već je vladama, odnosno nadležnim organima nadležnih javnih vlasti naložio preduzimanje adekvatnih i dovoljnih mjera s ciljem ispunjavanja njihove pozitivne obaveze zaštite individualnih ljudskih prava i omogućavanja izvršenja sudskih odluka na teret budžeta u razumnom roku.

8. Ustavni sud je u navedenoj odluci ukazao da su nadležni organi javne vlasti dužni da sami pronađu optimalna rješenja da ispune svoje pozitivne obaveze poštivanja individualnih ljudskih prava i osnovnih sloboda i da uspostave pravičnu ravnotežu između opšteg interesa da javna vlast kao budžetski korisnik nesmetano funkcioniše, s jedne strane, te da apelanti i svi drugi imaoci sudskih odluka na teret budžeta odgovarajućeg nivoa javne vlasti naplate svoja potraživanja u razumnom roku, s druge strane, jer je javna vlast u najboljoj poziciji da procijeni koje su mjere izvodive i moguće. Neophodno je da nadležni organi usvoje i implementiraju adekvatne i dovoljne mjere kojim bi se otklonila postojeća neproporcionalnost u zaštiti ovih suprotstavljenih interesa, utvrdio detaljan i izvodiv plan aktivnosti, utvrdio ukupan zbir svih potraživanja na teret budžeta po osnovu sudskih odluka, sačinila i redovno ažurirala lista povjerilaca po osnovu tih odluka, planirala neophodna sredstva u budžetu za isplatu potraživanja po osnovu sudskih odluka, te po utvrđenom redu vršila njihova isplata, utvrdio način na koji se vrši redovno i transparentno obavještavanje imalaca pravosnažnih sudskih odluka o ažuriranoj listi povjerilaca i redoslijedu naplate.

9. Pri tome Ustavni sud je naglasio da cilj ove odluke nije da se apelanti dovedu u privilegovan položaj u odnosu na ostale imaoce pravosnažnih sudskih odluka na teret budžeta, koji se nalaze u istoj pravnoj situaciji, a koji se nisu obraćali Ustavnom sudu, jer bi to bilo suprotno cilju zaštite ljudskih prava sprovođenjem generalne politike preventivnih mjera i uspostavljanjem generalnih mehanizama kojim se otklanja utvrđeno kršenje ljudskih prava i osnovnih sloboda, te bi vodilo dodatnom kršenju ljudskih prava remećenjem plana i sistema realizacije utvrđenih potraživanja u skladu s planom. Ovom odlukom se nalaže javnoj vlasti da uspostavi efektivan i transparentan mehanizam evidentiranja, planiranja i isplate svih potraživanja po osnovu sudskih odluka na teret budžeta, kojim bi se uklonila utvrđena kršenja ljudskih prava na pravično suđenje i imovinu kako apelanata, tako i svih drugih imalaca sudskih odluka na teret budžeta, te omogućilo da ubuduće imaoci sudskih odluka na teret budžeta naplate dosuđena potraživanja u skladu sa standardima prava na pravično suđenje i imovinu, a što podrazumijeva i izvjesnost realizacije potraživanja apelanata u rokovima koji se u datim konkretnim okolnostima mogu smatrati razumnim. Na ovaj način bi imaoci sudskih odluka na teret budžeta svoja potraživanja realizovali pred nadležnim organima u skladu sa standardima prava na pravično suđenje i imovinu, te bi prestala potreba da se obraćaju Ustavnom sudu podnošenjem velikog broja istovrsnih apelacija kojim se preopterećuje Ustavni sud istovrsnim predmetima i negativno utiče na mogućnost adekvatne zaštite individualnih ljudskih prava pred Ustavnim sudom.

10. U navedenoj odluci Ustavni sud se pozvao na relevantnu praksu Evropskog suda u presudi Burmucx protiv Ukrajine, br. 46852/13 i dr., presuda Velikog vijeća od 12. oktobra 2017. godine, u kojoj su razmatrane aplikacije koje se tiču istog sistemskog problema koji je Evropski sud ranije identifikovao u pilot-presudi Ivanov protiv Ukrajine. Riječ je o nizu problema u funkcionisanju sudske vlasti u Ukrajini zbog kojih je došlo do neizvršavanja ili zakasnjelog izvršavanja pravosnažnih sudskih odluka domaćih sudova u kombinaciji s nepostojanjem djelotvornog pravnog sredstva u tom pogledu. U presudi Ivanov Evropski sud je ukazao na to da je riječ o složenom strukturnom problemu velikih razmjera, koji zahtijeva preduzimanje obimnih i složenih mjera zakonodavnog i upravnog karaktera, što zahtijeva uključivanje različitih domaćih organa. Međutim, Ukrajina još uvijek nije implementirala potrebne opšte mjere kojima bi riješila srž sistemskog problema koji je identifikovao Evropski sud, niti uspostavila odgovarajuća pravna sredstva kojima bi se pružila zadovoljština na nacionalnom nivou. Evropski sud je stoga razmatrao kako riješiti nastalu situaciju na način koji je u skladu sa svrhom pilot-presude i principom supsidijarnosti. Cilj pilot-presude je u tome da se opšte mjere koje država treba preduzeti za izvršenje presude odnose i na sve druge žrtve povrede Evropske konvencije. Evropski sud je, s tim u vezi, zaključio u skladu s principom supsidijarnosti, koji se odnosi na cijelu Evropsku konvenciju, a ne samo na pilot-presude, da su pitanja koja su obuhvaćena presudom Ivanov predmet izvršenja te presude u skladu sa članom 46 Evropske konvencije. Evropski sud je odlučio brisati ove aplikacije sa svoje liste predmeta, smatrajući da prava svih žrtava sistemske povrede koja je utvrđena u predmetu Ivanov treba da se ostvare u postupku izvršenja te presude, a ne u postupku pred Evropskim sudom.

11. U kontekstu navedenih principa i standarda, Ustavni sud zapaža da iz odgovora Opštine Kupres proizilazi da, i pored teške finansijske situacije, izvršava ustavnu obavezu zaštite individualnih ljudskih prava imalaca sudskih odluka na teret budžeta te opštine, odnosno zakonsku obavezu planiranja i izdvajanja sredstava u budžetu (0,03% od sopstvenih prihoda) za prinudnu naplatu pravosnažnih sudskih rješenja, te da ima ustanovljenu evidenciju redoslijeda prinudne naplate po osnovu sudskih odluka na teret budžeta koja se sprovodi po hronološkom redu, a radi bržeg izvršenja svojih obaveza, postiže i vansudske nagodbe o otplati duga sa povjeriocima. U tom kontekstu Ustavni sud zapaža da se apelanti, umjesto sedmog mjesta po redoslijedu prioriteta prinudne naplate koje su zauzimali u momentu podnošenja prijedloga za izvršenje, danas nalaze na četvrtom mjestu prioriteta, jer su prethodne obaveze izmirene. Ustavni sud zapaža da je Opština Kupres u 2017, 2018, 2019. i 2020. godini izdvajala iz budžeta po 10.000,00 KM, što je i više od zakonske obaveze i da su, pored navedenih iznosa, sa vjerovnicima sklapali vansudske nagodbe o otplati duga uz njihov pristanak za umanjenje sredstava za kamate, što su, kako navode, voljni ponuditi i apelantima kako bi se na obostrano zadovoljstvo izvršila navedena presuda.

12. Osim toga, Ustavni sud upućuje na odluku Evropskog suda Muhović i Lekić i dr. protiv BiH, aplikacija broj 40841/13 od 15. septembra 2020. godine, u kojoj je Evropski sud, razmatrajući aplikacije podnesene zbog neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta Zeničko- dobojskog kantona u razumnom roku, ukazao na sopstvenu i praksu Ustavnog suda vezanu za ovo pitanje, te dovodeći u vezu ranije date naloge javnoj vlasti radi uspostavljanja opštih mjera kojim bi kako aplikantima, tako i ostalim imaocima sudskih oduka na teret budžeta tog kantona bilo omogućeno da naplate svoja potraživanja u razumnom roku, utvrdio da je Zeničko-dobojski kanton usvojio akcioni plan 31. oktobra 2019. godine kako bi implementirao opšte mjere iz odluke Evropskog suda Kunić i ostali protiv Bosne i Hercegovine (br. 68955/12 i 15 drugih, § 34, od 14. novembra 2017. godine). Vlada je informisala Sud da je Zeničko-dobojski kanton 31. oktobra 2019. godine donio akcioni plan kako bi implementirao generalne mjere naznačene u presudi Kunić i drugi protiv Bosne i Hercegovine (br. 68955/12 i15 drugih, tačka 34, 14. novembra 2017. godine). Priložena je lista od 3.256 neizvršenih domaćih presuda. Plan je prikazao ukupan dug u iznosu od gotovo 300.000.000 KM: približno 150.000.000 KM na ime glavnice, 6.500.000 KM na ime troškova postupka i 138.000.000 KM na ime zatezne kamate. U njemu se, takođe, navodi da će presude biti izvršene hronološkim redoslijedom do 2041. godine: na primjer, ako je rješenje o izvršenju doneseno 2008. godine, presuda će biti izvršena 2020. ili 2021. godine; ako je rješenje o izvršenju doneseno 2009. godine, presuda će biti izvršena 2022. godine i tako dalje. Najveći broj presuda koje se razmatraju u ovom predmetu će tako biti izvršen u narednih nekoliko godina. Zeničko-dobojski kanton se obavezao da će u tu svrhu izdvajati više od 13.000.000 KM godišnje, što predstavlja gotovo 4% njegovog godišnjeg budžeta za 2019. godinu. Ocjenjujući navedeni akcioni plan u kontekstu visine godišnjeg budžeta Zeničko-dobojskog kantona, te drugih relevantnih okolnosti, Evropski sud je ustanovio da je predviđeni vremenski rok za izmirenje duga od 22 godine utvrđen akcionim planom u konkretnom slučaju opravdan. Evropski sud je pri donošenju ovakve odluke uzeo u obzir ukupnu visinu duga Zeničko-dobojskog kantona po ovom osnovu, posebno poredeći ovaj dug sa uporedivim predmetom, dugom s kojim se suočava Republika Srpska po osnovu presuda za ratnu štetu, te je utvrdio da je budžet Zeničko-dobojskog kantona osam puta manji od budžeta Republike Srpske, te da ukupan dug Zeničko-dobojskog kantona po ovom osnovu doseže 85% njenog ukupnog godišnjeg budžeta za 2019. godinu. Sud je, takođe, uzeo u obzir da Zeničko-dobojski kanton nije mogao sam pristupiti rješenju ovog problema radi smanjenja svojih obaveza, jer su u ovaj problem uključeni i drugi relevantni učesnici, kao što je Sindikat državnih službenika. Što se tiče zahtjeva aplikanata za naknadu nematerijalne štete zbog kašnjenja u izvršenju, iako je priznao da su aplikanti sigurno pretrpjeli nematerijalnu štetu zbog nastalog kašnjenja, Evropski sud je istakao da je aplikantima domaćim presudama utvrđeno pravo na visoke zakonske zatezne kamate, te da je visina zakonske zatezne kamate značajno viša od stope inflacije, tako da se Evropski sud u ovom dijelu složio sa Ustavnim sudom (vodeća odluka Ustavnog suda BiH broj AP 1117/17 od 12. marta 2019. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba) da dosuđene zakonske zatezne kamate predstavljaju donekle naknadu za pretrpljeno kašnjenje. Evropski sud je utvrdio da su nadležne vlasti izvršile generalne mjere u skladu sa zahtjevima iz Evropske konvencije, te da je ustanovio da nema potrebe da razmatra predmetne aplikacije, pa ih je brisao s liste predmeta Evropskog suda u smislu člana 37 Evropske konvencije. Takođe, primjenjujući stavove iz navedene odluke Muhović i Lekić i dr. protiv BiH, Evropski sud je odlukom Akeljić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 8039/19 od 13. oktobra 2020. godine, ustanovio da nema potrebe da razmatra predmetne aplikacije koje su podnesene zbog neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta Srednjobosanskog kantona u razumnom roku, u smislu člana 37 Evropske konvencije, te ih je brisao sa liste predmeta imajući u vidu da je taj kanton izvršio generalne mjere u skladu sa zahtjevima iz Evropske konvencije, tako što je uspostavljena centralna baza podataka u kojoj su evidentirane sve presude na teret budžeta tog kantona (pviše od 1.600 presuda) i usvojen plan izvršenja tih presuda po hronološkom redu do 2032. godine.

13. Imajući u vidu sve navedeno, te slijedeći praksu Evropskog suda, Ustavni sud zaključuje da je izvjesno da će apelanti, u skladu s preduzetim mjerama Opštine Kupres, moći naplatiti svoja potraživanja u razumnom roku, jer preduzete mjere, u smislu navedene prakse, pružaju globalno rješenje problema neizvršavanja sudskih odluka na teret budžeta Opštine Kupres u razumnom roku. Apelanti se nalaze na četvrtom mjestu po redoslijedu naplate, a dosuđene zakonske zatezne kamate će kompenzirati nematerijalnu štetu zbog kašnjenja u izvršenju, pa, u vezi s tim, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju neosnovani.

VIII.Zaključak

14. Ustavni sud zaključuje da je izvjesno da će apelanti, u skladu s preduzetim mjerama Opštine Kupres, moći naplatiti svoja potraživanja u razumnom roku, jer preduzete mjere pružaju globalno rješenje problema neizvršavanja sudskih odluka na teret budžeta Opštine Kupres u razumnom roku. Apelanti se nalaze na četvrtom mjestu po redoslijedu naplate, a dosuđene zakonske zatezne kamate će kompenzirati nematerijalnu štetu zbog kašnjenja u izvršenju, pa su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju neosnovani.

15. Na osnovu člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-3607/19 (J. D., B. D. i S. D.) | Sudska praksa | Aktio