Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4284/20 (S. B.)
Odluka donesena 22. 12. 2020.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4284/20
Apelacija
Odluka o dopustivosti
22. 12. 2020.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. decembra 2020. godine, u predmetu broj AP-4284/20, rješavajući apelaciju Sanela Bašića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sanela Bašića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 58 0 P 084207 20 od 1. oktobra 2020. godine, presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 084207 20 Gž od 28. maja 2020. godine i presude Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 P 084207 11 P od 27. decembra 2019. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Sanel Bašić iz Mostara (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 1. decembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 58 0 P 084207 20 od 1. oktobra 2020. godine, presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 084207 20 Gž od 28. maja 2020. godine i presude Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 P 084207 11 P od 27. decembra 2019. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 P 084207 11 P od 27. decembra 2019. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelanta kojim bi se utvrdilo nasljedstvo i vlasništvo iza umrle Medihe Dizdar, Salahudina Berberovića i Nikole Došle. Također bi se odbijenim zahtjevom utvrdilo postojanje prava stvarne služnosti prolaza odnosno prevoza automobilom, traktorom i drugim motornim vozilima, preko prilaznog puta koji ide od glavnog puta Blagaj-Malo Polje, u korist nekretnine apelanta. Odlukom o troškovima postupka obavezan je apelant kao tužitelj nadoknaditi troškove parničnog postupka i to tuženom pod 1. Ahmetu Šatoru u iznosu od 1.800,00 KM, a tuženima pod 2.,10. i 11. Zijadu Kamenjašu, Hatidži Berberović i Džemilu Berberoviću u iznosu 3.233,88 KM, sve u roku od 30 dana. Presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 084207 20 Gž od 28. maja 2020. godine, žalba apelanta je odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena.
3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 58 0 P 084207 20 od 1. oktobra 2020. godine, revizija apelanta je odbačena kao nedopuštena. Odredbom člana 237. stav 2. noveliranog Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ broj 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15- u daljnjem tekstu: ZPP), revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM. Kako se u ovom slučaju tužbeni zahtjev odnosi na nenovčano potraživanje, za ocjenu prava na izjavljivanje revizije mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je apelant kao tužitelj u tužbi označio (član 53. stav 2. točka 4. i član 316. stav 1. u vezi sa članom 321. stav 2. ZPP-a). U tužbi je označena visina spora 10.000,00 KM, što znači da vrijednost u pravomoćno odbijajućem dijelu drugostepene presude ne prelazi limitirajući iznos iz člana 237. stav
2. ZPP-a, pa revizija u smislu te odredbe nije dopuštena.
4. Apelant u apelaciji ukazuje da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv osporene presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 084207 20 Gž od 28. maja 2020. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 58 0 P 084207 20 od 1. oktobra 2020. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka
c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 084207 20 Gž od 28. maja 2020. godine, doneseno povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.
7. S obzirom na to da je iz obrasca apelacije vidljivo da je apelantu 24. juna 2020. godine uručena presuda Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 084207 20 Gž od 28. maja 2020. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 1. decembra 2020. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 084207 20 Gž od 28. maja 2020. godine.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević