Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-293/20 (R.K.)

Odluka donesena 22. 12. 2020.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-293/20

Apelacija

Odluka o meritumu

22. 12. 2020.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 22. prosinca 2020. godine, u predmetu broj AP 293/20, rješavajući apelaciju koju je podnijela R. K., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnijela R. K.

Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog duljine trajanja parničnoga postupka koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Mostaru u predmetu broj 58 0 Rs 169957 18 Rsž na rješavanju po prizivu na Rješenje Općinskoga suda u Mostaru u predmetu broj 58 0 Rs 169957 15 Rs.

Na temelju članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnoga suda, nalaže se predsjedniku Kantonalnoga suda u Mostaru da, sukladno ovoj odluci, odmah poduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 58 0 Rs 169957 18 Rsž, sukladno članku II/ 3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Na temelju članka 74. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskoga kantona da R. K. isplati iznos od 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog duljine trajanja predmetnoga postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka toga roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Kantonalnoga suda u Mostaru i Vladi Hercegovačko-neretvanskoga kantona da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Apelantica R. K. (u daljnjemu tekstu: apelantica), koju zastupa Davor Kovač, odvjetnik iz Ljubuškoga, podnijela je 22. siječnja 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja parničnoga postupka koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Mostaru (u daljnjemu tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 58 0 Rs 169957 18 Rsž na rješavanju po prizivu na Rješenje Općinskoga suda u Mostaru (u daljnjemu tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 58 0 Rs 169957 15 Rs.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnoga suda, od Općinskoga suda i Kantonalnoga suda zatraženo je 20. svibnja 2020. godine da dostave odgovor na apelaciju, te je od Kantonalnoga suda 4. prosinca 2020. godine tražena informacija o statusu predmeta.

3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 4. lipnja 2020. godine, a Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 8. lipnja 2020. godine, te traženu informaciju o statusu predmeta. III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proistječu iz apelacijskih navoda i dokumenata predočenih Ustavnome sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelantica je 2. listopada 2015. godine podnijela tužbu Općinskome sudu radi utvrđenja i poništenja nezakonite odluke i isplate protiv tuženika (JP „Hrvatske telekomunikacije“ d.d. Mostar).

6. Presudom Općinskoga suda od 9. srpnja 2018. godine utvrđeno je da je ništavna odluka tuženika od 20. srpnja 2015. godine. Nadalje, utvrđeno je da je nezakonita odluka tuženika od 20. srpnja 2015. godine o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenoga ugovora o radu, a kojom je apelantici otkazan ugovor o radu od 14. svibnja 2012. godine i da je nedopuštena izmjena ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 14. svibnja 2012. godine. Nadalje, određeno je da je tuženik dužan vratiti apelanticu na poslove radnoga mjesta ravnateljice sektora za upravljanje ljudskim resursima, korporativna jedinica predsjednika uprave – ravnatelja, sukladno ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 14. svibnja 2012. godine. Nadalje, tuženik je dužan da na ime naknade plaće za određeno razdoblje isplati određeni iznos, bliže označeno u izreci prvostupanjske odluke, sve sa zakonskom zateznom kamatom. Također, određeno je da je tuženik dužan apelantici platiti troškove parničnoga postupka u određenome iznosu.

7. Tuženik je 23. srpnja 2018. godine izjavio priziv protiv presude Općinskoga suda od 9. srpnja 2018. godine.

8. Apelantica je 17. rujna 2018. godine dostavila odgovor na priziv tuženika.

9. Apelantica je podneskom od 14. rujna 2018. godine obavijestila Općinski sud o pogrešci nastaloj pri kucanju presude, te predložila ispravku navedene presude.

10. Rješenjem Općinskoga suda od 10. listopada 2018. godine ispravljena je presuda od 9. srpnja 2018. godine tako da umjesto „utvrđuje se da je ništavna odluka tuženika od 20. srpnja 2015. godine“ treba da stoji „utvrđuje se da je ništavna odluka tuženika od 2. srpnja 2015. godine“.

11. Tuženik je 24. listopada 2018. godine izjavio priziv protiv rješenja Općinskoga suda od 10. listopada 2018. godine.

12. Apelantica je 30. studenoga 2018. godine dostavila odgovor na priziv tuženika.

13. Cjelokupan predmetni spis dostavljen je Kantonalnome sudu 19. prosinca 2018. godine. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

14. Apelantica smatra da joj je zbog duljine trajanja parničnoga postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelantica nadalje traži isplatu nematerijalne štete zbog kršenja prava na suđenje u razumnome roku.

b) Odgovori na apelaciju

15. U odgovoru na apelaciju od 4. lipnja 2020. godine Općinski sud je istaknuo da, suprotno apelantičinim navodima, nije povrijeđeno pravo na suđenje u razumnome roku, te da su prema odluci VSTVBiH iz 2013. godine sudovi dužni predmete raditi kronološki po datumu inicijalnoga akta.

16. U odgovoru na apelaciju od 8. lipnja 2020. godine Kantonalni sud je istaknuo da, sukladno Planu rješavanja predmeta, predmeti se u rad daju kvartalno, a koji predmeti će se uvrstiti u kvartalni plan određuje predsjednik suda prema donesenim Uputama za izradu planova za rješavanje predmeta od Stalnog povjerenstva za učinkovitost sudova VSTV-a Bosne i Hercegovine. Kantonalni sud je istaknuo da predmetni spis još uvijek nije dodijeljen u rad. Prema traženoj informaciji o statusu predmeta, predmetni postupak još uvijek nije okončan.

V.Relevantni propisi

17. Zakon o parničnome postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnome sudu, koji u relevantnome dijelu glasi:

Članak 10.

Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnome roku.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Članak 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu žurnoga rješavanja radnih sporova.

VI.Dopustivost

18. Prema članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugoga suda u Bosni i Hercegovini.

19. Ustavni sud naglašava da, sukladno članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnoga suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnoga suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnomu slučaju, apelantica predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnome roku, u smislu odredbi članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u predmetnom parničnome postupku koji je u tijeku, pa imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnoga suda.

20. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očito (prima facie) neutemeljena.

21. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

VII.Meritum

22. Apelantica smatra da je zbog duljine trajanja predmetnoga postupka došlo do povrede prava na suđenje u „razumnome“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3. (e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

23. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i kaznenim stvarima, i druga prava vezana za kaznene postupke.

24. Članak 6. Europske konvencije u relevantnome dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela

25. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnoga suda, razumnost duljine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinoga predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskoga suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnoga suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38.).

26. Ustavni sud, podržavajući praksu Europskoga suda, podsjeća na to da članak 6. stavak 1. Europske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sustave tako da sudovi mogu zadovoljiti uvjete toga članka, uključujući i obvezu da postupaju u razumnome roku (vidi Europski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. listopada 2005. godine, stavak 23.).

Razdoblje koje treba uzeti u obzir

27. Ustavni sud zapaža da je predmetni parnični postupak pokrenut tužbom od 2. listopada 2015. godine, te da do donošenja odluke Ustavnoga suda još uvijek nije okončan. Dakle, relevantno razdoblje koje Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni duljine predmetnoga postupka jeste oko pet godina i dva mjeseca.

Analiza duljine trajanja predmetnoga postupka

28. U konkretnomu slučaju Ustavni sud najprije zapaža da se radi o parničnome postupku iz oblasti radnih odnosa, koji je kao takav od većeg značaja za apelanticu i koji je po zakonu žurne naravi. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnome sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o naročito složenome predmetu.

29. Ocjenjujući ponašanje Općinskoga suda, Ustavni sud zapaža da je parnični postupak pokrenut apelantičinom tužbom od 2. listopada 2015. godine, te da je presuda Općinskoga suda donesena 9. srpnja 2018. godine (dakle, razdoblje od oko dvije godine i devet mjeseci). Nakon toga, tuženik je izjavio priziv na prvostupanjsku presudu na koju je apelantica dostavila odgovor, te je na apelantičin prijedlog Općinski sud donio rješenje od 10. listopada 2018. godine kojim je ispravio presudu, te je cjelokupan spis dostavljen Kantonalnome sudu 19. prosinca 2018. godine. Ustavni sud zapaža da u odgovoru na apelaciju Općinski sud nije ponudio obrazloženje za pasivnost na početku predmetnoga postupka. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnoga suda u predmetnome postupku, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud zaprimio predmetni spis 19. prosinca 2018. godine, te da još uvijek nije donio odluku u predmetnome postupku, koji je pri tomu žurne naravi, dakle nije donio odluku u razdoblju od oko dvije godine. Pri tomu, Kantonalni sud nije ponudio obrazloženje za dugo trajanje ovoga postupka, navodeći da predmet nije uvršten u Plan rješavanja predmeta, što ukazuje na to da je sasvim neizvjesno i kada će biti uzet u rad i okončan. Imajući u vidu izloženo stanje predmeta, Ustavni sud smatra da su redoviti sudovi značajno doprinijeli ukupnoj duljini trajanja postupka imajući u vidu naprijed navedena razdoblja neaktivnosti, te da dužina trajanja predmetnoga postupka prelazi granice „razumnog roka“ (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5589/18 od 4. lipnja 2020. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Nadalje, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. svibnja 2017. godine (odluka dostupna na internetskoj stranici Ustavnoga suda www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnome roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnomu slijedu događaja u ovome predmetu, nego je posljedica sustavnih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proistječe iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnomu slučaju jer se takva pasivnost redovitih sudova može pripisati konkretnomu slijedu događaja u ovome predmetu i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa.

30. Na temelju izloženoga, Ustavni sud smatra da duljina predmetnoga postupka, koji je pri tomu po zakonu žurne naravi, ne zadovoljava zahtjev „razumnoga roka“ iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da postoji kršenje apelanticinog prava na „suđenje u razumnome roku“ kao jednoga od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

31. U smislu članka 74. Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovitim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.

32. S obzirom na odluku u ovome predmetu, a imajući u vidu presude Europskoga suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Europski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. studenoga 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. studenoga 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. siječnja 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. svibnja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. rujna 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnoga slučaja, prema članku 74. Pravila Ustavnoga suda, odnosno članku 41. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnomu slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne duljine trajanja predmetnoga postupka apelantici treba isplatiti iznos od 500,00 KM.

33. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Hercegovačko-neretvanskoga kantona u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka tog roka apelantici plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

34. Ova odluka Ustavnoga suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

35. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnome roku“ kao jednoga od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije jer predmetni postupak, koji je po zakonu žurne naravi, traje pet godina i dva mjeseca, a pri tomu nije ni izvjesno kada će predmet biti okončan, niti su redoviti sudovi ponudili objektivno prihvatljiva opravdanja za tako dugo trajanje postupka. Takvo postupanje u konkretnomu slučaju predstavlja neadekvatno administriranje pravde od redovitih sudova, odnosno postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje i ne zadovoljava zahtjeve prava na suđenje u razumnome roku.

36. Na temelju članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

37. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-293/20 (R.K.) | Sudska praksa | Aktio